Hijatalna kila (hernija) je abnormalno izbočenje dijela želuca kroz ošit (dijafragmu).
-
Uzrok ovog poremećaja često nije poznat, no starost, pretilost i pušenje su prepoznati kao rizični čimbenici.
-
Neke osobe nemaju nikakvih simptoma ili imaju manje poput refluksa i žgaravice, dok drugi imaju ozbiljnije simptome: bol u prsima, nadutost, podrigivanje i otežano gutanje.
-
Dijagnoza se temelji na nalazima pasaže jednjaka (rendgensko snimanje prilikom gutanja barijeve kaše) ili gornje endoskopije (ezofagogastroduodenoskopije).
-
Liječenje je usmjereno na ublažavanje simptoma - uglavnom uz pomoć lijekova; rijetko se odlučuje na operaciju.
Jednjak je šuplja cijev koja spaja grlo (ždrijelo) i želudac.
Izbočenje (hernijacija) bilo koje strukture iz trbuha kroz dijafragmu (mišićna membrana koji odvaja prsnu šupljinu od trbušne) naziva se dijafragmalna kila. Dijafragma ima otvor za prolazak jednjaka koji se naziva hijatus. Dijafragmalna kila koja prolazi kroz ovaj otvor naziva se hijatalna kila.
Uzrok hijatalnih hernija uglavnom je nepoznat, ali može biti posljedica istezanja snopova mišićnog tkiva koji povezuju jednjak i dijafragmu. Češće se javlja u osoba starijih od 50 godina, koje su prekomjerne težine (osobito žene) ili puše. Neke dijafragmalne kile nastaju kao urođene mane () ili uslijed ozljede.
Vrste hijatalnih hernija
Postoje 2 vrste:
Kod klizne hernije gastroezofagealni spoj (spoj između jednjaka i želuca) i dio želuca koji se normalno nalaze ispod dijafragme, sada su oboje pomaknuti iznad nje. Prema epidemiološkim podacima, više od 40% populacije u SAD-u ima kliznu kilu, a učestalost se drastično povećava u starijih od 60 godina.
Kod paraezofagealne hijatalne hernije gastroezofagealni spoj nalazi se na uobičajenom mjestu ispod dijafragme, ali dio želuca je izbočen iznad nje i pored jednjaka.
Prikaz hijatalnih hernija
|
Hijatusna kila je abnormalno izbočenje dijela želuca kroz ošit (dijafragmu).
|
Simptomi
Većina kliznih hijatalnih hernija je vrlo mala, stoga rijetko izazivaju simptome. Ukoliko se jave simptomi, uglavnom su blagi i povezani s gastroezofagealnim refluksom, stoga se pojačavaju kada osoba prilegne netom nakon jela, naginje se prema naprijed, napreže, diže teške predmete ili je trudna. Međutim, manje od 50% osoba s hernijama razvije gastroezofagealnu refluksnu bolest.
Paraezofagealna hijatalna hernija tipično ne uzrokuje simptome, ali se može zaglaviti ili biti stegnuta dijafragmom te na taj način izgubiti dotok krvi. Ovo ozbiljna komplikacija zove se strangulacija - izrazito je bolna i zahtijeva hitnu operaciju. Prezentira se grudnom boli, nadutosti, podrigivanjem i otežanim gutanjem.
Rijetko se događa da nastaju mikroskopska ili masivna krvarenja, no moguća su u svih vrsta kila.
Dijagnoza
-
Rendgenska snimka prsišta
-
Pasaža jednjaka (rendgensko snimanje prilikom gutanja barijeve kaše)
-
Gornja endoskopija (ezofagogastroduodenoskopija)
Veliku kilu može se uočiti na rendgenogramu grudnih organa. Druga, češća dijagnostička pretraga je pasaža jednjaka, koja se vrši tako da ispitanik proguta tekući barij, a potom se uzimaju rendgenske snimke njegovog prsišta i trbuha. Barijev kontrast ispunjava i ocrtava jednjak te na taj način abnormalnosti postaju uočljive.
Tijekom gornje endoskopije (ezofagogastroduodenoskopija) liječnici pregledavaju jednjak pomoću fleksibilne cijevi koja se naziva endoskop te na taj način također mogu prikazati hernije.
Liječenje
Klizne hijatalne kile bez popratnih simptoma ne zahtijevaju liječenje. Ukoliko se pojave simptomi refluksa, počinje se terapija inhibitorima protonske pumpe koji smanjuju proizvodnju želučane kiseline.( vidi: ). Druge korisne mjere za sprječavanje refluksa uključuju podizanje uzglavlja kreveta za vrijeme spavanja, konzumaciju količinski manjih obroka, gubitak prekomjerne težine, prestanak pušenja, izbjegavanje ležanja ili vježbanja nakon obroka. Preporučuje se ograničavanje ili prestanak konzumacije alkoholnih pića, kave, napitaka koji sadrže kiseline (poput soka od naranče i Coca-cole) i određene hrane (npr. luk, začinjena, kisela i masna hrana).
Simptomatska pareozofagealna kila zahtijeva kiruršku korekciju kako bi se izbjegla strangulacija. Operacija se može obaviti putem malenog reza na stijenci prsišta ili trbuha kroz koji se umeću tanki, cjevasti instrumenti i kamera za vizualizaciju (torakoskopska, odnosno laparoskopska kirurgija). Drugi način izvođenja operacije je na klasičan način, otvorenim kirurškim zahvatom s velikim rezom koji omogućuje uvid u anatomske strukture.