-
Gubitak sluha obično je posljedica genetskih poremećaja kod novorođenčadi i infekcija uha kod starije djece.
-
Ako djeca ne reagiraju na zvukove, imaju poteškoća s govorom ili kasne s razvojem govora, mogu imati oštećen sluh.
-
Za ispitivanje sluha, kod novorođenčadi se koristi uređaj koji mjeri odgovore mozga na zvukove, dok se kod starije djece mogu koristiti različite tehnike.
-
Neliječeno oštećenje sluha može ometati djetetov verbalni, socijalni i emocionalni razvoj.
-
Ukoliko je moguće, liječi se osnovni uzrok, ali obično su potrebna slušna pomagala.
-
Kod neke djece se ugrađuje umjetna pužnica.
Oštećenje sluha relativno je često kod djece. Oko 1,9% djece ima problema sa sluhom, a trajno oštećenje sluha se javlja u više od 1 na 1000 djece, bez obzira na to maju li simptome ili ne.
Oštećenje sluha je nešto češće među dječacima. Neprepoznavanje i neliječenje oštećenja sluha može ozbiljno narušiti sposobnost djeteta da govori i razumije jezik. Oštećenje sluha može dovesti do neuspjeha u školi, zadirkivanja od strane vršnjaka, socijalne izolacije i emocionalnih poteškoća.
(Vidi također Gubitak sluha u odraslih.)
Uzroci
Najčešći uzrok oštećenja sluha u novorođenčadi su
Određeni genetski poremećaji uzrokuju gubitak sluha koji je prisutan od rođenja. Drugi uzrokuju gubitak sluha koji se razvija s vremenom.
U dojenčadi i starije djece najčešći uzroci oštećenja sluha uključuju
Ostali uzroci uključuju ozljede glave, glasnu buku (uključujući glasno slušanje glazbe), određene lijekove (poput aminoglikozidnih antibiotika i tiazidnih diuretika), određene virusne infekcije (kao što su zaušnjaci), tumore, ozljede stranim tijelima koja budu zaglavljena duboko u uhu te, rijetko, autoimuni poremećaji.
Čimbenici rizika za oštećenje sluha u djece
Simptomi
Roditelji mogu posumnjati na ozbiljno oštećenje sluha ako dijete ne reagira na zvukove ili ako dijete ima poteškoće govora ili odgođen razvoj govora.
Manje ozbiljno oštećenje sluha može biti suptilnije i dovesti do ponašanja djeteta koje se pogrešno tumači, kao što je sljedeće:
-
Djeca povremeno ignoriraju ljude koji im se obraćaju
-
Djeca su u stanju razgovarati i dobro čuti kod kuće, ali ne i u školi, jer blaga i umjerena oštećenja sluha mogu stvarati probleme samo kada je prisutna pozadinska buka, poput one u učionici.
Općenito, ako se djeca dobro razvijaju u jednom okruženju, ali imaju vidljive društvene, bihevioralne, jezične poteškoće ili poteškoće u učenju u drugim okruženjima, treba posumnjati na poremećaj sluha.
Testovi probira i dijagnoza
-
Kod novorođenčadi rutinski testovi probira
-
Kod starije djece, pregled i procjena liječnika, timpanometrija
-
Radiološke pretrage
Budući da sluh igra tako važnu ulogu u razvoju djeteta, kod sve novorođenčadi treba napraviti probir sluha.
Većina država provodi sustavni novorođenački probir za otkrivanje oštećenja sluha. Probir novorođenčadi se obično provodi u dvije faze (stupnja). Prvo se radi probir sluha metodom evocirane otoakustičke emisije i(OAE). Ovaj test mjeri zvučne valove proizvedene u unutarnjem uhu. Sitna sonda unutar dječjeg uha mjeri odgovor na podražaj, "klik" aparata. Ukoliko nalazi OAE testa ukazuju na moguće oštećenje sluha, provodi se drugi test kako bi se izmjerili električni signali iz mozga kao odgovor na zvukove ( ispitivanje slušnih evociranih potencijala moždanog debla ili ABR). Pretraga ABR je bezbolna i obično se provodi dok novorođenčad spava. Može se koristiti kod djece bilo koje dobi. Ako su rezultati ABR abnormalni, test se ponavlja nakon mjesec dana. Ukoliko se tada i dalje registrira oštećenje sluha, djeca mogu dobiti slušna pomagala.
Ukoliko liječnik sumnja da dijete ima genetski poremećaj, može se učiniti genetsko testiranje.
Kod starije djece, za dijagnosticiranje oštećenja sluha koristi se nekoliko tehnika:
-
Postavljajući razna pitanja, liječnici pokušavaju detektirati kašnjenja u razvoju govora i jezika djeteta te procjeniti zabrinutost roditelja
-
Pregled ušiju i prepoznavanje anomalija
-
Kod djece u dobi od 6 mjeseci do 2 godine, testiranje odgovora na različite zvukovne podražaje
-
Ispitivanje odgovora bubnjića na raspon frekvencija zvuka (timpanometrija), što može ukazivati na to ima li u srednjem uhu tekućine
-
Djecu stariju od 2 godine se može tražiti da slijede jednostavne naredbe, što obično ukazuje na to čuju li i razumiju li govor. Također se mogu testirati odgovori na zvukove pomoću slušalica.
Radiološke pretrage se obično provode kako bi se utvrdio uzrok oštećenja sluha i procijenila prognoza. Kod većine djece se radi snimanje magnetskom rezonancijom (MRI). Kod sumnje na koštane poremećaje, provodi se kompjutorizirana tomografija (CT).
Prognoza
Neprepoznavanje i neliječenje oštećenja sluha može ozbiljno ugroziti djetetov razvoj i razumijevanje govora. Oštećenje može dovesti do neuspjeha u školi, zadirkivanja od strane vršnjaka, socijalne izolacije i emocionalnih poteškoća.
Liječenje
Liječenje nekih reverzibilnih uzroka gubitka sluha može vratiti sluh. Primjerice, infekcije uha mogu se liječiti antibioticima ili kirurškim zahvatom, cerumen se može ukloniti ili otopiti s kapljicama za uši, a kolesteatom se može ukloniti operacijom.
Ukoliko se ne može utjecati na gubitak sluha, koriste se slušna pomagala kako bi se nadomjestio gubitak sluha i omogućilo djeci da što bolje i kvalitetnije čuju.
Postoje slušna pomagala dojenčad i stariju djecu. Ako je oštećenje sluha blago ili umjereno ili ako zahvaća samo jedno uho, može se koristiti slušni aparat ili slušalice. Djeca s oštećenjem sluha u samo jednom uhu mogu koristiti FM slušni sustav, pomoću kojeg se zvuk učiteljevog glasa prenosi na slušalicu u zdravom uhu.
Umjetna pužnica (kirurški ugrađeno slušno pomagalo koje šalje električne signale izravno u slušni živac kao odgovor na zvukove) je namijenjena djeci, kod koje zbog jačine gubitka sluha nije moguće ostvariti slušanje pomoću slušnih pomagala.
Djeca također mogu zahtijevati terapiju za poticanje jezičnog razvoja, kao što je podučavanje znakovnog jezika.
Članovi zajednica gluhih i nagluhih osoba su ponosni na svoju bogatu kulturu i alternativne oblike komunikacije.
Slušni aparati: pojačavanje zvuka
Razlikujemo slušna pomagala koja se stavljaju izravno u uho i ona koja se nose iza uha (zaušna). Slušna pomagala u uhu su najbolji izbor kod velikog oštećenja sluha. Kanalna slušna pomagala se koriste kod blagog do umjerenog oštećenja sluha. Ova pomagala su gotovo neprimjetna, ali se teško koriste s telefonima. Slušna pomagala koja su potpuno u kanalu, koriste se kod blagog do umjerenog oštećenja sluha. Omogućuju dobar zvuk, gotovo su nevidljiva i lako se mogu koristiti s telefonima. Uklanjaju se povlačenjem male žice. Međutim, to su najskuplja pomagala i neki se teško prilagođavaju na takav uređaj.
|
Više informacija
-
Alexander Graham Bell Association for the Deaf and Hard of Hearing
-
American Society for Deaf Children
-
Hearing Health Foundation
-
Hearing Loss Web
-
Helen Keller National Center for Deaf-Blind Youths & Adults (HKNC)
-
National Association of the Deaf