Hipertireoza je povećana proizvodnja hormona štitnjače.
-
Gravesova bolest je uobičajeni uzrok hipertireoze, ali uzroci mogu biti i čvorovi (noduli) štitnjače, upale štitnjače, lijekovi i infekcije.
-
Simptomi ovise o dobi djeteta, ali obično uključuju ubrzavanje tjelesnih funkcija.
-
Dijagnoza se temelji na krvnim pretragama i slikovnim pretragama.
-
Dojenčad koja se ne liječi od rođenja može imati intelektualne poteškoće, zaostao rasta i nizak rast, a neki mogu umrijeti.
-
Liječenje obično uključuje antitireoidne lijekove i beta-blokatore.
(Vidi također Hipertireoza u odraslih.)
Štitnjača je endokrina žlijezda koja se nalazi na vratu. Endokrine žlijezde luče hormone u krvotok. Hormoni su kemijski glasnici koji utječu na aktivnost drugog dijela tijela.
Štitnjača izlučuje tiroidne hormone (hormone štitnjače). Hormoni štitnjače kontroliraju brzinu metabolizma u tijelu, uključujući brzinu otkucaja srca i način na koji tijelo regulira temperaturu. Ako štitnjača proizvodi previše hormona štitnjače, ove se funkcije ubrzavaju.
Lociranje štitne žlijezde
Hipertireoza se može pojaviti u fetusa u razvoju ili u dojenčeta (vidi Hipertireoza u novorođenčadi) ili tijekom djetinjstva ili adolescencije.
Dojenčad
Hipertireoza je rijetka u dojenčadi, ali može biti opasna po život. Razvija se u fetusa žena koje imaju ili su imale Gravesovu bolest. Kod Gravesove bolesti, abnormalna antitijela stimuliraju štitnu žlijezdu da proizvede višak hormona štitnjače. Ta antitijela mogu preći posteljicu i stimulirati štitnu žlijezdu fetusa, što može uzrokovati prerano rođenje ili čak smrt. Budući da dojenčad više nije izložena majčinim antitijelima nakon rođenja, Gravesova bolest kod novorođenčeta (neonatalna Gravesova bolest) je obično privremena, ali njeno trajanje varira.
Djeca i adolescenti
Uzrok hipertireoze u više od 90% djece i adolescenata je Gravesova bolest.
Manje česti uzroci uključuju izrasline (čvorovi, noduli) na štitnjači, upalu štitnjače (tiroiditis u kojoj je hipertireoza privremena, nakon čega slijedi hipotireoza) i neki lijekovi. Povremeno, privremena hipertireoza može biti uzrokovana infekcijama, uključujući bakterijske (akutni tiroiditis) i virusne (subakutni tiroiditis) infekcije.
Simptomi
Simptomi hipertireoze razlikuju se ovisno o dobi djeteta.
Fetusi
Simptomi hipertireoze u fetusa mogu se pojaviti već u drugom tromjesečju. Pogođeni fetusi imaju slab rast, vrlo brze otkucaje srca i povećanu štitnu žlijezdu (gušavost). Ako je poremećaj prisutan i neliječen dulje vrijeme prije rođenja, oko 10 do 15% dojenčadi umire, a drugi ima oslabljen intelektualni razvoj, slab rast i niski su.
Dojenčad
Kod dojenčadi simptomi uključuju razdražljivost, probleme s hranjenjem, visoki krvni tlak, brze otkucaje srca, izbuljene oči, prirođenu strumu i abnormalnosti lubanje. Drugi simptomi uključuju nenapredovanje u rastu i tjelesnoj masi, povraćanje i proljev.
Djeca i adolescenti
Simptomi hipertireoze odražavaju ubrzanje tjelesnih funkcija:
Iako se tjelesne funkcije povećavaju, koncentracija i uspješnost u školi opadaju. Guša može biti prisutna. Djeca mogu imati crvene ili izbuljene oči.
Simptomi akutnog tiroiditisa razvijaju se naglo. Djeca su osjetljiva na pritisak na štitnjaču i imaju vrućicu. Kod subakutnog tiroiditisa, ovi simptomi su prisutni, ali su manje teški i mogu započeti nakon virusne bolesti. Groznica može trajati nekoliko tjedana.
Komplikacije hipertireoze
Tiroidna oluja je rijetka, teška komplikacija hipertireoze i hitnoća opasna po život. U tiroidnoj oluji, štitnjača postaje naglo i vrlo aktivna. Sve su funkcije tijela ubrzane do opasno visokih razina. Simptomi u pogođene djece uključuju izuzetno velik broj otkucaja srca, visoku tjelesnu temperaturu, visoki krvni tlak, zatajenje srca i promjene u mentalnom statusu. Ovaj poremećaj može dovesti do kome i smrti.
Dijagnoza
U dojenčadi, doktori sumnjaju na dijagnozu hipertireoze ako majka ima aktivnu Gravesovu bolest ili povijest Gravesove bolesti i visoke razine antitijela koja stimuliraju štitnjaču. Da bi potvrdili dijagnozu, liječnici provode testove za određivanje razine hormona štitnjače u krvi (testovi funkcije štitnjače).
Kod starije djece i adolescenata, liječnici rade testove funkcije štitnjače. Liječnici također rade ultrazvuk na starijoj djeci koja imaju Gravesovu bolest ako je štitnjača na palpaciju asimetrična ili ako palpiraju čvor (nodul) na štitnjači. Ako se tijekom ultrazvuka nađe čvor (nodul), liječnici uzimaju komad pomoću igle (to se naziva aspiracijska biopsija iglom) kako bi utvrdili ima li dijete rak štitnjače. Liječnici također mogu uraditi radionuklidno snimanje da bi vidjeli je li čvor izvor viška hormona štitnjače.
Prognoza
Dojenčad koja je razvila hipertireozu kao fetus može biti ozbiljno pogođena ako se hipertireoza ne otkrije do rođenja. Prostor između kostiju lubanje može se prebrzo zatvoriti (naziva se kraniosinostoza) i mogu imati intelektualne poteškoće, zaostatak u rastu i biti niski. Oko 10 do 15% dojenčadi može umrijeti.
Dojenčad s neonatalnom Gravesovom bolešću gotovo uvijek se oporavlja u roku od 6 mjeseci. Ako majka nije uzimala lijekove koji smanjuju proizvodnju tiroidnih hormona (antitireoidni lijekovi) tijekom trudnoće, dojenčad može imati hipertireozu pri rođenju. Ako majka uzima lijekove, novorođenčad možda neće pokazivati simptome hipertireoze za oko 3 do 7 dana.
Starija djeca koja boluju od Gravesove bolesti mogu reagirati na antitireoidne lijekove ili će možda trebati dodatna liječenja kako bi trajno izliječio poremećaj ako antitireoidni lijekovi nisu učinkoviti ili se simptomi vrate.
Liječenje
Djeci se daju antitireoidni lijekovi (poput metimazola) koji djeluju na štitnjaču na način da smanji proizvodnju hormona štitnjače. Beta-blokatori su lijekovi koji usporavaju rad srca i koriste se samo ako je brzina otkucaja srca prebrza ili je krvni tlak previsok. Liječenje beta-blokatorima se zaustavlja nakon što antitireoidni lijekovi počnu djelovati. Dojenčad s neonatalnom hipertireozom gotovo uvijek se oporavlja za 6 mjeseci i više ne trebaju antitireoidne lijekove. Simptomi kod starije djece liječene antitireoidnim lijekovima mogu eventualno nestati (što se naziva remisija), ali se simptomi kod neke djece mogu i vratiti (što se zove relaps) te će ona možda trebati daljnje liječenje.
Ponekad djeca s Gravesovom bolešću trebaju dodatne tretmane kako bi trajno izliječio poremećaj. Trajno liječenje (definitivna terapija) može biti potrebno ako antitireoidni lijekovi ne djeluju (ili ih dijete ne uzima) ili ako lijekovi uzrokuju ozbiljne nuspojave. U konačnoj terapiji, žlijezda se uništava radioaktivnim jodom ili se uklanja operacijom. Međutim, radioaktivni jod se obično ne daje djeci mlađoj od 10 godina i često nije djelotvoran kod ljudi koji imaju veće štitnjače. Stoga se umjesto toga može obaviti operacija za djecu i adolescente koji imaju te čimbenike.
Noduli se odstranjuju kirurški.
Akutni tiroiditis se liječi antibioticima. Subakutni tiroiditis se ne liječi antibioticima, ali se nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID, engl. nonsteroidal anti-inflammatory drugs) daju za bol. Djeci se ne daju antitireoidni lijekovi, ali se mogu dati beta-blokatori.