Kod Cushingovog sindroma, previsoke su razine kortikosteroida u krvi, obično zbog prekomjerne proizvodnje nadbubrežnih žlijezda.
-
Cushingov sindrom obično je posljedica tumora hipofize ili nadbubrežne žlijezde koji uzrokuje da nadbubrežne žlijezde proizvode prekomjerne količine kortikosteroida.
-
Cushingov sindrom također može biti posljedica tumora na drugim mjestima (kao što su pluća).
-
Osobe s Cushingovim sindromom obično imaju prekomjernu količinu masnog tkiva raspoređenog u području trupa te imaju veliko, okruglo lice i tanku kožu.
-
Liječnici za otkrivanje Cushingovog sindroma mjere razinu kortizola
-
Za uklanjanje tumora često je potrebna operacija ili terapija zračenjem.
(Vidi također Pregled nadbubrežnih žlijezda.)
Nadbubrežne žlijezde mogu proizvoditi prevelike količine kortikosteroida zbog problema u samim žlijezdama, ili zbog prejake stimulacije od strane hipofize, koja upravlja nadbubrežnim žlijezdama, kao i ostalim endokrinim žlijezdama. Poremećaj hipofize, kao što je tumor, može uzrokovati da hipofiza proizvodi velike količine kortikotropina, hormona koji kontrolira proizvodnju kortikosteroida od strane nadbubrežnih žlijezda (stanje poznato kao Cushingova bolest). Tumori izvan hipofize, poput sitnostaničnog karcinoma pluća ili karcinoidnog tumora u plućima ili drugdje u tijelu, također mogu proizvoditi kortikotropin (stanje poznato kao sindrom ektopičnog kortikotropina).
Ponekad se u nadbubrežnim žlijezdama razvije nekancerozni tumor (adenom), koji uzrokuje prekomjernu proizvodnju kortikosteroida. Adenomi nadbubrežnih žlijezda su vrlo česti. Oko 10% svih ljudi ih ima do 70. godine života. Međutim, samo mali dio adenoma proizvodi višak hormona. Kancerozni tumori nadbubrežnih žlijezda su vrlo rijetki, ali neki od njih također proizvode višak hormona.
Uzimanje kortikosteroida
Cushingov sindrom se također može razviti kod ljudi koji moraju uzimati velike doze kortikosteroida zbog nekog drugog medicinskog stanja. Kortikosteroidi se često koriste za liječenje mnogih upalnih, alergija, i autoimunih poremećaja. Uobičajeni primjeri uključuju astmu, reumatoidni artritis, sistemski eritematozni lupus, mnoge kožne poremećaje i brojna druga stanja. Ljudi koji moraju uzimati velike doze imaju iste simptome kao i oni koji proizvode previše hormona. Simptomi se ponekad mogu javiti i kod inhalacije kortikosteroida,(npr. kod astme), ili topikalne primjene (npr. kod bolesti kože).
Osim što uzrokuje Cushingov sindrom, uzimanje velikih doza kortikosteroida također može potisnuti funkciju nadbubrežne žlijezde. Do ove supresije dolazi zato što kortikosteroidi signaliziraju hipotalamusu i hipofizi da prestanu proizvoditi hormone koji normalno stimuliraju funkciju nadbubrežne žlijezde. Ako osoba naglo prestane uzimati kortikosteroide, tijelo ne može dovoljno brzo povratiti funkciju nadbubrežne žlijezde, što rezultira privremenom adrenalnom insuficijencijom (stanje slično Addisonovoj bolesti). Također, kada nastupi stres, tijelo nije u stanju stimulirati proizvodnju dodatnih kortikosteroida koji su potrebni.
Cushingova bolest
Cushingova bolest specifičan je naziv za Cushingov sindrom uzrokovan pretjeranom stimulacijom nadbubrežne žlijezde i obično je uzrokovana tumorom hipofize. U ovom poremećaju, nadbubrežne žlijezde su preaktivne jer ih hipofiza pretjerano stimulira, a ne zato što su nadbubrežne žlijezde neispravne. Simptomi Cushingove bolesti slični su onima Cushingovog sindroma. Cushingova bolest dijagnosticira se krvnim pretragama, a ponekad i testovima urina i sline. Cushingova bolest liječi se operacijom ili zračenjem s ciljem uklanjanja tumora hipofize. Ako uklanjanje tumora hipofize nije moguće ili nije uspjelo, nadbubrežne žlijezde mogu se ukloniti kirurški, ili se mogu dati lijekovi za smanjenje proizvodnje kortikotropina ili blokiranje proizvodnje ili učinke viška kortizola na tkiva.
Učinak uzimanja kortikosteroida na nadbubrežne žlijezde
Kod ljudi koji uzimaju velike doze kortikosteroida, kao što je prednizon, funkcija nadbubrežnih žlijezda može biti potisnuta. Do ove supresije dolazi zato što velike doze kortikosteroida sprječavaju hipotalamus i hipofizu da proizvode hormone koji normalno stimuliraju funkciju nadbubrežne žlijezde.
Ako osoba naglo prestane uzimati kortikosteroide, tijelo ne može dovoljno brzo povratiti funkciju nadbubrežne žlijezde, što rezultira privremenom adrenalnom insuficijencijom (stanje slično Addisonovoj bolesti). Također, kada nastupi stres, tijelo nije u stanju stimulirati proizvodnju dodatnih kortikosteroida koji su potrebni.
Zbog toga liječnici nikada naglo ne prekidaju primjenu kortikosteroida ako ih ljudi uzimaju više od 2 ili 3 tjedna. Umjesto toga, liječnici postupno smanjuju dozu tijekom nekoliko tjedana, a ponekad i mjeseci.
Također, doza se ponekad treba povećati kod ljudi koji se razbole ili su iz nekog drugog razloga pod velikim stresom za vrijeme uzimanja kortikosteroida. Primjena kortikosteroida možda će se morati nastaviti kod ljudi koji se razbole ili su iz nekog drugog razloga pod velikim stresom u periodu od nekoliko tjedana nakon što im je smanjena, a potom i zaustavljena kortikosteroidna terapija.
Simptomi
Kortikosteroidi mijenjaju količinu i raspodjelu tjelesne masti. Prekomjerna masnoća razvija se u cijelom torzu i može biti osobito vidljiva na vrhu leđa (ponekad se naziva i bivolska grba, eng. buffalo hump). Osoba s Cushingovim sindromom obično ima veliko, okruglo lice (lice nalik na Mjesec, eng. moon face). Ruke i noge obično su vitke u usporedbi s debljim trupom. Mišići gube masu, što dovodi do slabosti. Koža postaje tanka, sklona nastajanju modrica i se usporeno cijeli u slučaju modrica ili reza. Preko trbuha i prsa mogu se razviti ljubičaste pruge koje izgledaju poput strija. Osobe s Cushingovim sindromom obično se lako umaraju.
Tijekom vremena, visoke doze kortikosteroida podižu vrijednosti arterijskog tlaka (hipertenzija), uzrokuju slabljenje kostiju (osteoporoza) i smanjuju otpornost na infekcije. Povećan je rizik od razvoja bubrežnih kamenaca i dijabetesa, a mogu se pojaviti i mentalni poremećaji, uključujući depresiju i halucinacije. Žene obično imaju nepravilan menstrualni ciklus. Djeca s Cushingovim sindromom rastu sporo i ostaju niska. Kod nekih ljudi, nadbubrežne žlijezde također proizvode velike količine androgena (testosterona i sličnih hormona), što dovodi do povećane dlakavosti lica i tijela te proćelavosti kod žena.
Dijagnoza
-
potrebno je izmjeriti razinu kortizola u mokraći, slini i / ili krvi
-
ponekad su potrebne druge krvne i radiološke pretrage
Kada liječnici sumnjaju na Cushingov sindrom, mjere razinu kortizola, glavnog kortikosteroidnog hormona. Normalno, razine kortizola ujutro su visoke, a kasnije u danu au niže. Kod ljudi koji imaju Cushingov sindrom, razine kortizola vrlo su visoke tijekom cijelog dana. Razine kortizola mogu se provjeriti pretragama urina, sline ili krvi.
Ako je razina kortizola visoka, liječnici mogu preporučiti deksametazonski test supresije, u kojem se noću ili tijekom nekoliko dana daje doza deksametazona, a zatim se mjeri jutarnja razina kortizola. Deksametazon suprimira hipofizu i trebao bi dovesti do supresije izlučivanja kortizola iz nadbubrežnih žlijezda. Ako je Cushingov sindrom uzrokovan prevelikom stimulacijom hipofize, razina kortizola past će u određenoj mjeri, iako ne onoliko koliko u ljudi koji nemaju Cushingov sindrom. Ako nešto drugo uzrok Cushingova sindroma, razina kortizola ostat će visoka. Visoka razina kortikotropina dodatno ukazuje na prekomjernu stimulaciju nadbubrežne žlijezde.
Radiološke pretrage mogu biti potrebne kako bi se odredio točan uzrok, uključujući kompjutoriziranu tomografiju (CT) ili magnetsku rezonanciju (MR) hipofize ili nadbubrežne žlijezde i rendgensko snimanje prsnog koša ili CT snimanje pluća ili abdomena. Međutim, ponekad ovi testovi ne uspijevaju pronaći tumor.
Kada se smatra da je uzrok prekomjerna proizvodnja kortikotropina, mogu se uzeti uzorci krvi iz vena koje odvode krv iz hipofize da bi se utvordilo je li to izvor.
Liječenje
-
prehrana bogata proteinima i kalijem
-
lijekovi koji smanjuju razinu kortizola ili blokiraju učinke kortizola
-
kirurgija ili terapija zračenjem
Liječenje ovisi o tome je li problem u nadbubrežnim žlijezdama, hipofizi ili negdje drugdje.
Ako je problem uzrokovan uzimanjem kortikosteroidnih lijekova, liječnici procjenjuju korist lijeka u odnosu na štetnost Cushingovog sindroma. Neki pacijenti svejedno trebaju nastaviti uzimati terapiju. Ako ne, liječnici prije ukidanja kortikosteroidne terapije postupno smanjuju dozu tijekom nekoliko tjedana, a ponekad i mjeseci. Tijekom smanjivanja doze, dozu će možda trebati povećati kod ljudi koji se razbole ili se tijekom uzimanja kortikosteroida na neki drugi način nađu izloženi teškom stresu. Čak i tjednima do mjesecima nakon obustave terapije kortikosteroidima, ljudi koji se razbole možda će trebati ponovno uzimati lijek.
Prvi korak koji ljudi mogu poduzeti u liječenju Cushingovog sindroma je da paze na svoje opće stanje slijedeći dijetu koja je bogata proteinima i kalijem. Ponekad su potrebni lijekovi koji povećavaju razine kalija ili snižavaju razine šećera u krvi.
Za uklanjanje ili uništenje tumora hipofize mogu biti potrebne operacija ili terapija zračenjem.
Tumori nadbubrežnih žlijezda (obično adenomi) često se mogu kirurški ukloniti. Ponekad se moraju ukloniti obje nadbubrežne žlijezde ako ti tretmani nisu učinkoviti ili ako nije prisutan tumor. Osobe s uklonjene obje nadbubrežne žlijezde i mnogi ljudi s djelomično uklonjenim nadbubrežnim žlijezdama cijeli život moraju uzimati kortikosteroide.
Tumori izvan hipofize i nadbubrežnih žlijezda koji izlučuju višak hormona obično se kirurški uklanjaju.
Određeni lijekovi, kao što su metirapon ili ketokonazol, mogu smanjiti razine kortizola i mogu se koristiti dok se čeka konačno rješenje kao što je operacija. Može se koristiti i mifepriston, koji može blokirati učinke kortizola. Osobe s blagim slučajevima trajne ili rekurentne bolesti mogu imati koristi od lijeka pasireotida, iako taj lijek zna uzrokovati ili pogoršati dijabetes. Povremeno može biti koristan i kabergolin. Pasireotid i kabergolin smanjuju sposobnost kortikotropina da potiče proizvodnju kortizola u nadbubrežnim žlijezdama.
Što je Nelsonov sindrom?
|
Kod ljudi kojima su uklonjene obje nadbubrežne žlijezde u sklopu liječenja Cushingove bolesti može doći do razvoja Nelsonova sindroma.
U ovom poremećaju tumor hipofize koji je uzrokovao Cushingovu bolest nastavlja rasti, stvarajući velike količine kortikotropina, što dovodi do tamnjenja kože. Rastući hipofize može stisnuti obližnje strukture u mozgu, uzrokujući pritom glavobolje i smetnje vida.
Neki stručnjaci vjeruju da se ova kompresija barem kod nekih ljudi može spriječiti radijacijskom terapijom hipofize. Ako je potrebno, Nelsonov sindrom može se liječiti zračenjem ili kirurškim uklanjanjem hipofize.
|