Dilatativna kardiomiopatija skupina je poremećaja srčanog mišića pri kojima se klijetke, dvije donje srčane šupljine, proširuju (dilatiraju) i ne mogu pumpati dovoljno krvi za potrebe organizma, što dovodi do srčanog zatajivanja.
-
Česti uzroci dilatativne kardiomiopatije uključuju virusne infekcije i određene hormonske poremećaje.
-
Prvi su simptomi često nedostatak zraka i pojačan umor.
-
Za postavljanje dijagnoze provode se elektrokardiografija (EKG), ehokardiografija i ponekad magnetska rezonancija srca.
-
Liječnici nastoje liječiti uzrok kardiomiopatije i primjenjuju lijekove za poboljšanje srčane funkcije i ublažavanje simptoma.
Kardiomiopatija je poremećaj strukture i funkcije srčanog mišića, odnosno stijenki srčanih šupljina. Postoje tri glavne vrste kardiomiopatija. Osim dilatativne kardiomiopatije postoje hipertrofijska kardiomiopatija i restriktivna kardiomiopatija (vidi također Pregled kardiomiopatija).
Pojam kardiomiopatija upotrebljava se samo za poremećaje pri kojima je izravno zahvaćen srčani mišić. Drugi poremećaji srca, kao što su koronarna bolest srca i bolesti srčanih zalistaka, također mogu uzrokovati proširenje klijetki i srčano zatajivanje. Međutim, oštećenje srčanog mišića uzrokovano tim poremećajima ne svrstava se u kardiomiopatije.
Dilatativna kardiomiopatija može se razviti u bilo kojoj životnoj dobi, ali je češća u osoba u dobi od 20 do 50 godina. Oko 10% osoba s dilatativnom kardiomiopatijom starije je od 65 godina. Poremećaj je približno tri puta češći u muškaraca nego u žena i tri puta češći u osoba crne rase. Svake godine dilatativna kardiomiopatija razvije se u približno 5 do 8 od 100.000 osoba.
Dilatativna kardiomiopatija
Pri dilatativnoj kardiomiopatiji srčane su klijetke proširene, ali ne mogu pumpati dovoljnu količinu krvi u tijelo.
Uzroci
Uzroci dilatativne kardiomiopatije
Najčešći uzroci dilatativne kardiomiopatije uključuju:
Neke virusne infekcije mogu uzrokovati akutnu upalu srčanog mišića (miokarditis). Takav se poremećaj naziva virusnom kardiomiopatijom. U Sjevernoj Americi infekcija virusom Coxsackie B najčešći je uzrok virusne kardiomiopatije. Infekcija HIV-om također može uzrokovati kardiomiopatiju. U drugim dijelovima svijeta češći su drugi infektivni uzroci. Dilatativna kardiomiopatija može nastati i kao posljedica parazitske infekcije koja uzrokuje Chagasovu bolest.
Virus, bakterija ili drugi uzročnik mogu zaraziti i oslabiti srčani mišić, zbog čega srce više ne djeluje učinkovito kao pumpa. Oštećeni srčani mišić može biti zamijenjen ožiljnim (fibroznim) tkivom. Srčani se mišić zatim rasteže, srčane se šupljine proširuju, a sposobnost pumpanja krvi smanjuje. Posljedično se razvija srčano zatajivanje.
Ostali uzroci dilatativne kardiomiopatije uključuju:
-
kronične hormonske poremećaje, kao što su dugotrajna, loše regulirana šećerna bolest ili loše regulirana bolest štitnjače
-
izraženu pretilost
-
dugotrajno ubrzanu frekvenciju srca
-
dugotrajno uzimanje velikih količina alkohola, osobito uz pothranjenost, kokaina, određenih antidepresiva, antipsihotika i nekih lijekova za kemoterapiju
Rijetki uzroci dilatativne kardiomiopatije uključuju trudnoću (peripartalna kardiomiopatija), preopterećenje organizma željezom, bolesti vezivnog tkiva, kao što su reumatoidni artritis, sistemski eritemski lupus i sistemska skleroza. Izraziti emocionalni ili tjelesni stres ponekad može uzrokovati poseban oblik kardiomiopatije poznat kao Takotsubo kardiomiopatija. Bolesti poput sarkoidoze također mogu uzrokovati dilatativnu kardiomiopatiju.
Kada se ne može utvrditi specifičan uzrok, poremećaj se naziva idiopatskom dilatativnom kardiomiopatijom.
Simptomi
Simptomi dilatativne kardiomiopatije
Prvi su simptomi dilatativne kardiomiopatije često nedostatak zraka tijekom napora i pojačan umor. Nastaju zbog oslabljene sposobnosti srca da pumpa krv, odnosno zbog srčanog zatajivanja. Neke osobe osjećaju i bol u prsima.
Kada je kardiomiopatija posljedica infekcije, prvi simptomi mogu uključivati naglo nastalu vrućicu i simptome slične gripi.
Komplikacije
Srčano zatajivanje može nastati neovisno o uzroku dilatativne kardiomiopatije ako je oštećenje srca dovoljno veliko. Tekućina se može nakupljati u nogama i abdomenu, uzrokujući oticanje, te u plućima, uzrokujući nedostatak zraka pri tjelesnoj aktivnosti i u ležećem položaju. Pri teškom srčanom zatajivanju krvni tlak može biti nizak zbog oslabljene crpne funkcije srca.
Mogu se razviti i poremećaji srčanih zalistaka. Budući da je srce prošireno, zalisci se možda neće moći potpuno zatvoriti, pa se krv vraća u prethodnu srčanu šupljinu umjesto da protječe dalje. Taj se poremećaj naziva regurgitacijom. Najčešće su zahvaćeni mitralni zalistak između lijeve pretklijetke i lijeve klijetke te trikuspidni zalistak između desne pretklijetke i desne klijetke. Nepotpuno zatvaranje zalistaka uzrokuje srčane šumove koje liječnik može čuti stetoskopom.
Poremećaji srčanog ritma mogu nastati zbog oštećenja i rastezanja srčanog mišića. Aritmije mogu uzrokovati osjećaj lupanja ili nepravilnog rada srca (palpitacije), nesvjesticu ili iznenadnu srčanu smrt. Regurgitacija zalistaka i poremećaji srčanog ritma mogu dodatno oslabiti crpnu funkciju srca.
Krvni ugrušci mogu se stvoriti na stijenkama srčanih šupljina zbog usporenog protoka krvi u proširenim klijetkama koje se slabo kontrahiraju. Dijelovi ugruška mogu se odvojiti, postati embolusi, putovati krvotokom i začepiti krvne žile u drugim dijelovima tijela te oštetiti organ koji one opskrbljuju. Ako se prekine dotok krvi u dio mozga, može nastati moždani udar.
Dijagnoza
Dijagnoza dilatativne kardiomiopatije
-
Slikovne pretrage, kao što su ehokardiografija ili magnetska rezonancija srca
-
Ponekad biopsija srčanog mišića
-
Ponekad pretrage radi utvrđivanja uzroka i komplikacija
Dijagnoza dilatativne kardiomiopatije postavlja se na temelju simptoma, nalaza fizikalnog pregleda i rezultata dodatnih pretraga. Liječnici nastoje isključiti druge uzroke proširenja srca, kao što su prethodni srčani udar, dugotrajno povišeni krvni tlak i bolesti srčanih zalistaka.
Laboratorijske pretrage na uobičajene uzročnike infekcije mogu se provesti kada liječnici sumnjaju da je infekcija uzrok bolesti.
Elektrokardiografijom (EKG) mogu se otkriti poremećaji električne aktivnosti srca. Međutim, ti nalazi obično nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze.
Budući da dilatativna kardiomiopatija može biti nasljedna, liječnici mogu preporučiti pregled i testiranje članova obitelji.
Snimanje srca
Ehokardiografija, kojom se ultrazvučnim valovima stvaraju slike srca, najvažnija je pretraga jer prikazuje veličinu srčanih šupljina i njihovu funkciju.
Magnetska rezonancija srca daje vrlo detaljne slike i sve se češće koristi za potvrđivanje dijagnoze te ponekad za utvrđivanje uzroka.
Kateterizacija i biopsija srca
Ako dijagnoza nije jasna, može se provesti kateterizacija srca, invazivni postupak pri kojem se kateter kroz krvnu žilu ruke ili noge uvodi u srce. Kateterizacijom se dobivaju dodatni podatci o sposobnosti srca da pumpa krv. Tijekom postupka liječnici mogu izmjeriti tlakove u srčanim šupljinama, isključiti bolest koronarnih arterija i učiniti biopsiju, odnosno uzeti uzorak srčanog mišića za pregled pod mikroskopom.
Prognoza
Prognoza dilatativne kardiomiopatije
Prognoza dilatativne kardiomiopatije znatno se razlikuje ovisno o uzroku, težini bolesti i drugim čimbenicima. Općenito se pogoršava kako se srce sve više proširuje, a njegova crpna funkcija slabi. Poremećaji srčanog ritma također upućuju na lošiju prognozu.
Otprilike 40 do 50% smrtnih slučajeva može biti posljedica iznenadne srčane smrti, najčešće zbog opasnog poremećaja srčanog ritma, ili embolije koja prekida protok krvi u vitalnom organu. Na ishod utječu i uzrok i težina kardiomiopatije, dob osobe, pridržavanje preporučenog liječenja, mogućnost pristupa specijaliziranoj skrbi, uzimanje propisanih lijekova, unos soli i redovito dolaženje na kontrolne preglede. Posljednjih se godina ukupna prognoza znatno poboljšala zahvaljujući suvremenom liječenju, osobito implantabilnim kardioverter-defibrilatorima, srčanoj resinkronizacijskoj terapiji i drugim postupcima.
Liječenje
Liječenje dilatativne kardiomiopatije
Ako je moguće, liječnici liječe uzrok dilatativne kardiomiopatije. Primjerice, imunosupresivni lijekovi, kao što su kortikosteroidi, mogu se primijeniti za liječenje bolesti vezivnog tkiva koja je uzrokovala kardiomiopatiju.
Opće mjere uključuju ograničavanje unosa soli i izbjegavanje prekomjernog tjelesnog napora. Odmor može biti potreban kada je kardiomiopatija akutna ili teška.
Lijekovi za dilatativnu kardiomiopatiju
Lijekovi za liječenje srčanog zatajivanja, kao što su inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori), blokatori receptora angiotenzina II, beta-blokatori, antagonisti aldosterona (spironolakton ili eplerenon), kombinacija hidralazina i nitrata te inhibitori neprilizina, poboljšavaju crpnu funkciju srca, produljuju život i ublažavaju trajne simptome.
Diuretici, odnosno lijekovi koji povećavaju izlučivanje mokraće, primjenjuju se za smanjenje viška tekućine u plućima i ublažavanje oticanja nogu uzrokovanog zadržavanjem tekućine, ali sami po sebi ne produljuju život.
Digoksin može pojačati snagu srčanih kontrakcija i smanjiti broj hospitalizacija zbog srčanog zatajivanja, ali ne produljuje život.
Antiaritmici se mogu primijeniti za liječenje poremećaja srčanog ritma. Većina se u početku propisuje u malim dozama, koje se postupno povećavaju. Prevelika doza može pogoršati poremećaj srčanog ritma ili dodatno oslabiti crpnu funkciju srca.
Antikoagulacijski lijekovi, kao što je varfarin, mogu se primijeniti radi sprječavanja nastanka krvnih ugrušaka, osobito kada su srčane šupljine izrazito proširene, kontrakcije oslabljene ili postoji drugi povećani rizik od embolije. Acetilsalicilna kiselina primjenjuje se samo kada za to postoji posebna indikacija.
Pri liječenju žena s peripartalnom kardiomiopatijom potrebne su posebne mjere opreza jer se neki lijekovi koji se uobičajeno primjenjuju pri kardiomiopatiji mogu izlučivati u majčino mlijeko i naštetiti dojenčetu.
Liječenje uređajima
Neke osobe imaju poremećaj električnog provođenja u srcu. Njima može pomoći poseban srčani elektrostimulator koji usklađuje kontrakcije pretklijetki i klijetki, što se naziva srčanom resinkronizacijskom terapijom. Takav uređaj može poboljšati snagu kontrakcije i srčanu funkciju.
Liječnici mogu razmotriti ugradnju implantabilnog kardioverter-defibrilatora u osoba s trajno oslabljenom srčanom funkcijom unatoč liječenju lijekovima ili u onih s povećanim rizikom od opasnih aritmija koje mogu uzrokovati iznenadnu srčanu smrt.
Transplantacija srca
Srčano zatajivanje pri dilatativnoj kardiomiopatiji može napredovati i naposljetku biti smrtonosno. Zbog toga je dilatativna kardiomiopatija jedan od najčešćih razloga za transplantaciju srca ili mehaničku cirkulacijsku potporu uređajem za potporu lijevoj klijetki (LVAD). Uspješna transplantacija srca liječi samu bolest, ali je povezana s posebnim komplikacijama i ograničenjima.
Više informacija
Slijedi izvor na engleskom jeziku koji može biti koristan. PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj tog izvora.