Profesionalna astma je povratno (reverzibilno) suženje dišnih putova uzrokovano udisanjem čestica ili para na radnom mjestu, koje djeluju kao nadražajna sredstva (iritansi) ili izazivaju alergijsku reakciju.
-
Profesionalna astma može izazvati zaduhu, stezanje u prsima, piskanje (zviždanje) u plućima i kašalj.
-
Ljudi se testiraju na alergiju na tvari za koje se zna da mogu uzrokovati astmu.
-
Liječenje uključuje izbjegavanje okidača (alergena), a kada to nije moguće, daju se lijekovi koji šire dišne putove i smanjuju upalu.
(Vidi također Pregled bolesti pluća izazvanih vanjskim čimbenicima.)
Brojne tvari na radnom mjestu mogu prouzročiti sužavanje dišnih putova, što otežava disanje. Neki su ljudi osobito osjetljivi na alergene koji se prenose zrakom, neki razviju bolest zbog vrlo visoke izloženosti nadražajnim tvarima (iritansima) u zraku, čak i ako nemaju alergiju, a neki razviju bolest povezanu sa zgradom. Dobar primjer radnika kojima zbog izloženosti alergenima prijeti profesionalna astma su uzgajivači životinja i pekari. Pripadnici oružanih snaga Sjedinjenih Država koji su bili raspoređeni u Iraku i Afganistanu imaju povećan rizik, vjerojatno zato što su bili izloženi emisijama iz otvorenih spaljivališta otpada, česticama pustinjskog pijeska, industrijskim požarima i ispušnim plinovima motornih vozila.
Profesionalna astma razlikuje se od pogoršanja astme na radnom mjestu, kada se kod osoba koje već imaju dokazanu astmu simptomi pogoršavaju dok se nalaze na radnom mjestu (poslu) jer su izložene tvarima koje pokreću astmatski napad.
Nekoliko drugih bolesti dišnih putova uzrokovano je udisanjem nadražajnih tvari na radnom mjestu. Te su bolesti slične profesionalnoj astmi.
Bolesti slične profesionalnoj astmi
|
Bolest
|
Značajke
|
|
Sindrom disfunkcije reaktivnih dišnih putova (RADS)
|
Može se pojaviti i kod osoba bez alergija ili astme u anamnezi.
Začepljenje (opstrukcija) dišnih putova nastaje nakon prekomjerne izloženosti nadražajnoj prašini, plinovima ili parama.
Simptomi nalikuju simptomima astme.
|
|
Sindrom reaktivnih gornjih dišnih putova
|
Nadraženost (iritacija) sluznice nosa i ždrijela nastaje nakon nagle ili dugotrajne izloženosti nadražajnim tvarima (iritansima).
Ljudi razviju simptome kao što su curenje iz nosa te peckanje u nosu i ždrijelu.
|
|
Disfunkcija glasnica izazvana iritansima
|
Nenormalno zatvaranje glasnica nastaje nakon udisanja nadražajnih tvari (iritansa).
Osobe mogu hvatati zrak (dahtati) ili ispuštati zvižduće zvukove dok udišu te se tužiti na promuklost ili poteškoće s govorom.
|
|
Industrijski bronhitis (kronični bronhitis izazvan iritansima)
|
Nakon naglog ili dugotrajnog udisanja nadražajnih tvari često se razvijaju kašalj i otežano disanje, koji se postupno pogoršavaju.
|
|
Bronhiolitis obliterans (konstriktivni bronhiolitis)
|
Kada osoba udiše plin, dolazi do oštećenja malih dišnih putova (bronhiola).
Razvijaju se kašalj i otežano disanje te se postupno pojačavaju.
|
Simptomi
Simptomi profesionalne astme
Profesionalna astma može izazvati zaduhu, stezanje u prsima, piskanje (zviždanje) u plućima i kašalj. Ponekad ljudi na radnom mjestu pokazuju znakove alergije na prašinu, a simptomi su kihanje, curenje iz nosa i suzenje očiju. Simptomi alergije mogu biti izraženi mjesecima ili godinama prije pojave zaduhe i drugih respiratornih simptoma. Kod nekih osoba zviždanje u plućima noću jedini je simptom.
Simptomi se mogu razviti za vrijeme radnog vremena, ali često počinju tek nakon nekoliko sati nakon završetka smjene. Kod nekih ljudi simptomi počinju i do 24 sata nakon izloženosti. Isto tako, simptomi se mogu pojavljivati i nestajati tjedan ili više dana nakon izlaganja. Obično se kod osoba koje su bile izložene danju simptomi pojavljuju noću. Dakle, veza između radnog mjesta i simptoma često je nejasna. Simptomi često postaju blaži ili nestaju vikendom ili za vrijeme godišnjeg odmora. U slučaju ponovne izloženosti pogoršavaju se.
Dijagnoza
Dijagnoza profesionalne astme
u osobnoj anamnezi podaci o simptomima astme na radnom mjestu
ponekad kožni test na alergije (prick test ili epikutani test) ili testovi za procjenu plućne funkcije (spirometrija s bronhodilatatornim testom; op. prev)
Kako bi postavili dijagnozu profesionalne astme, liječnici pitaju o simptomima i o izloženosti tvarima za koje se zna da mogu uzrokovati astmu. Sigurnosno-tehnički list (obvezan na svim radilištima u Sjedinjenim Državama) može se koristiti za identifikaciju mogućih uzroka.
Katkad se alergijska reakcija može otkriti kožnim testom tako da se na kožu stavi mala količina tvari za koju se sumnja da izaziva reakciju.
Kada je dijagnozu teže postaviti, liječnici u specijaliziranim ustanovama koriste bronhoprovokacijski test, u kojem osoba udiše male količine ispitivane tvari, nakon čega se čeka hoće li se pojaviti piskanje u plućima i otežano disanje te se provjerava je li plućna funkcija smanjena (spirometrija).
Budući da se dišni putovi mogu početi sužavati prije pojave simptoma, osoba s odgođenim (kasnim) simptomima može koristiti uređaj za mjerenje brzine protoka zraka kroz dišne putove dok je na radnom mjestu. Taj uređaj, prijenosni mjerač vršnog protoka zraka, mjeri brzinu kojom osoba može izdahnuti zrak iz pluća. Kada se dišni putovi suze, brzina protoka zraka se značajno uspori, što upućuje na profesionalnu astmu.
Mjerač vršnog protoka zraka
Mjerač vršnog protoka zraka brzo mjeri najveću brzinu kojom osoba može izdahnuti zrak iz pluća, odnosno vršni ekspiratorni protok zraka (PEF – peak expiratory flow).
SCIENCE PHOTO LIBRARY (ZNANSTVENA FOTOTEKA)
Prevencija
Prevencija profesionalne astme
Industrije koje koriste tvari koje mogu izazvati astmu moraju primjenjivati mjere za smanjenje prašine i isparenja, ali ponekad je nemoguće u potpunosti ukloniti prašinu i isparenja. Radnici s profesionalnom astmom trebali bi promijeniti posao, ako je moguće. Kontinuirana izloženost često dovodi do teže i trajne astme.
Liječenje
Liječenje profesionalne astme
Liječi se jednako kao i druge vrste astme. Mogu se primijeniti lijekovi koji šire dišne putove (bronhodilatatori), najbolje pomoću inhalatora (npr. salbutamol). Mogu se primijeniti lijekovi koji smanjuju upalu, bilo pomoću inhalatora (npr. kortikosteroid triamcinolon) ili u obliku tableta (npr. montelukast). U slučaju teških napada mogu se kratkotrajno davati oralni kortikosteroidi (npr. prednizon u obliku tableta). Kod dugotrajnog liječenja prednost imaju inhalacijski, a ne oralni kortikosteroidi (u obliku tableta).