Stafilokokni sindrom opečene kože je reakcija na infekciju kože stafilokokom u kojoj dolazi do stvaranja mjehura na koži i ljuštenja kože kao da je opečena.
-
Osim pojave mjehura i ljuštenja kože, u bolesnika se javlja povišena temperatura, zimica i slabost.
-
Dijagnoza se temelji na izgledu kože, ali ponekad je potrebno učiniti i biopsiju kože.
-
Uz pravodobno liječenje prognoza je izvrsna.
-
Liječenje uključuje intravenske antibiotike i njegu kože.
(Također vidi Pregled bakterijskih infekcija kože.)
Određeni sojevi stafilokoka izlučuju otrovne tvari koje uzrokuju odvajanje gornjeg sloja kože (epidermisa) od ostatka kože. Budući da se toksin širi po cijelom tijelu, stafilokokna infekcija malog područja kože može rezultirati ljuštenjem kože cijelog tijela. Međutim, većina područja kože koja se ljušti zapravo nije zaražena bakterijom.
Stafilokokni sindrom opečene kože pojavljuje se gotovo isključivo u dojenčadi i u djece mlađe od 6 godina. Rijetko se javlja u starijih osoba, osim u onih sa zatajenjem bubrega ili oslabljenim imunološkim sustavom.
Simptomi
Simptomi stafilokoknog sindroma opečene kože počinju na izoliranom području pojavom druge infekcije kože koja se naziva impetigo.
U novorođenčadi infekcija se može pojaviti u pelenskom području ili oko pupka.
U starije djece lice je tipično mjesto infekcije.
U odraslih infekcija može nastati bilo gdje.
U svih bolesnika s ovim poremećajem koža oko rane postaje grimizne boje unutar 24 sata. Zahvaćena područja su bolna. Koža može biti izuzetno osjetljiva i konzistencijom nalikovati zgužvanoj maramici. Potom na velikim površinama kože koje su udaljene od početnog mjesta infekcije, a koja su često područja trenja, poput nabora kože, na stražnjici, rukama i stopalima, dolazi do nastanka crvenila i mjehura koji lako pucaju.
Stafilokokni sindrom opečene kože
Stafilokokni sindrom opečene kože gotovo uvijek pogađa malu djecu. Na koži nastaju mjehuri, a zatim se ljušti u velikim pločama.
Fotografija zahvaljujući dr. Thomasu Habifu.
Stafilokokni sindrom opečene kože
Ova slika prikazuje stafilokokni sindrom opečene kože (poznat i kao Ritter-ova bolest) s površinskim mjehurima na koži uzrokovanim infekcijom bakterijom Staphylococcus aureus. Ovaj sindrom je rijedak u odraslih, ali može se primijetiti u imunokompromitiranih osoba ili u onih koji imaju bubrežno zatajenje ili drugu kroničnu bolest.
Derm Pics / SCIENCE PHOTO LIBRARY
Gornji sloj kože se tada počinje ljuštiti, često u velikim pločama, čak i prilikom laganog dodira ili nježnog pritiska. Odljuštena područja kože izgledaju opečeno. Unutar 2 do 3 dana može biti zahvaćena cijela površina kože, a bolesnik je u teškom stanju sa simptomima povišene temperature, zimice i slabosti. S gubitkom zaštitne kožne barijere, druge bakterije i infektivni mikroorganizmi mogu lako prodrijeti u tijelo, uzrokujući infekcije na tim i drugim područjima, ponekad se šireći krvotokom (sepsa). Također, zbog sekrecije i isparavanja dolazi do gubitka velike količine tekućine, što rezultira dehidracijom.
Dijagnoza
Dijagnoza stafilokoknog sindroma opečene kože postavlja se na temelju pojave ljuštenja kože nakon vidljive stafilokokne infekcije.
Ako se ne uoče znakovi stafilokokne infekcije, liječnici često rade biopsiju tkiva, u kojoj se uzme mali komad kože i pošalje u laboratorij radi analize. Brisevi nosne sluznice, tanke sluznice koja prekriva oči (konjunktive), ždrijela, nosnih hodnika i gornjeg ždrijela (nazofarinksa), uzorci krvi i urina te uzorci uzeti s područja gdje liječnici misle da je infekcija počela (poput pupka ili kože) šalju se u laboratorij za uzgoj bakterijske kulture.
Prognoza
Kod pravodobne dijagnoze i liječenja stafilokokni sindrom opečene kože rijetko uzrokuje smrt. Površinski sloj kože brzo se zamjenjuje, a zacjeljivanje obično započinje unutar 5 do 7 dana nakon početka liječenja.
Liječenje
Liječenje stafilokoknog sindroma opečene kože se provodi antibioticima koji se daju intravenski, a kasnije na usta.
Liječnici prema bolesnicima koji imaju proširenu infekciju i koji imaju rane koje secerniraju tekućinu imaju isti pristup u liječenju kao i kod bolesnika s opeklinama. (). Ako je moguće, bolesnici se liječe u jedinicima za opekline. Mogu se koristiti hidratantna sredstva za kožu (emolijensi).