Paranoidni poremećaj ličnosti karakterizira pervazivni obrazac neopravdanog nepovjerenja i sumnjičavosti prema drugima koji uključuje tumačenje njihovih motiva kao neprijateljskih ili štetnih.
-
Budući da osobe s paranoidnim poremećajem ličnosti sumnjaju da ih drugi planiraju iskoristiti, prevariti ili im nauditi, uvijek paze na moguće uvrede, omalovažavanje ili prijetnje.
-
Liječnici dijagnosticiraju paranoidni poremećaj ličnosti na temelju specifičnih simptoma, uključujući nepovjerenje i sumnjičavost u mnogim aspektima života.
-
Nijedan tretman nije učinkovit, ali može se pokušati kognitivno-bihevioralna terapija, a lijekovi mogu ublažiti neke simptome.
Poremećaji ličnosti su dugotrajni, pervazivni obrasci razmišljanja, doživljavanja, reagiranja i odnosa s drugima koji uzrokuju značajan distres i / ili ometaju sposobnost osobe da funkcionira.
Osobe s paranoidnim poremećajem ličnosti ne vjeruju drugima i pretpostavljaju da ih drugi namjeravaju povrijediti ili prevariti, čak i kada nemaju nikakvog ili nedovoljno razloga za te osjećaje.
Paranoidni poremećaj ličnosti javlja se u oko 2 do više od 4% opće populacije u SAD-u. Smatra se da je češći među muškarcima. Neki dokazi upućuju na to da se paranoidni poremećaj ličnosti javlja u obiteljima. Emocionalno i / ili fizičko zlostavljanje i viktimizacija tijekom djetinjstva mogu doprinijeti razvoju ovog poremećaja.
Ostali poremećaji su također prisutni. Na primjer, osobe s paranoidnim poremećajem ličnosti mogu također imati jedno ili više od sljedećeg:
Simptomi
Simptomi paranoidnog poremećaja ličnosti
Osobe s paranoidnim poremećajem ličnosti sumnjaju da ih drugi planiraju iskoristiti, prevariti ili im nauditi. Osjećaju da mogu biti napadnuti u bilo kojem trenutku i bez razloga. Iako postoji malo ili nikakvih dokaza, oni ustraju u održavanju svojih sumnji i misli.
Tumačenje iskustava kao neprijateljskih
Osobe s paranoidnim poremećajem ličnosti često misle da su ih drugi uvelike i nepovratno povrijedili. One su u potrazi za mogućim uvredama, omalovažavanjem, prijetnjama i nelojalnosti te traže skrivena značenja u primjedbama i postupcima. Pomno proučavaju druge kako bi dokazali svoje sumnje. Na primjer, mogu pogrešno protumačiti ponudu pomoći kao implikaciju da nisu u stanju sami obaviti zadatak. Ako misle da su na bilo koji način uvrijeđeni ili povrijeđeni, ne opraštaju osobi koja ih je povrijedila. Skloni su protunapadu ili ljutnji kao odgovoru na percipirane povrede. Budući da ne vjeruju drugima, osjećaju potrebu za samodostatnošću i kontrolom.
Utjecaj na odnose
Osobe s paranoidnim poremećajem ličnosti oklijevaju povjeriti se ili razviti bliske odnose s drugima, jer su zabrinuti da bi se informacije mogle iskoristiti protiv njih. Sumnjaju u odanost prijatelja i vjernost supružnika ili partnera. Mogu biti iznimno ljubomorni i mogu stalno ispitivati aktivnosti i motive svog supružnika ili partnera u nastojanju da opravdaju svoju ljubomoru.
Stoga se s osobama s paranoidnim poremećajem ličnosti može biti teško nositi. Kada drugi reagiraju negativno na njih, te odgovore uzimaju kao potvrdu svojih izvornih sumnji.
Dijagnoza
Dijagnoza paranoidnog poremećaja ličnosti
Liječnici obično dijagnosticiraju poremećaje ličosti na temelju kriterija u Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Peto izdanje (DSM-5), objavljenim od strane Američke Psihijatrijske Asocijacije.
Da bi liječnici mogli dijagnosticirati paranoidni poremećaj ličnosti, osobe moraju biti uporno nepovjerljive i sumnjičave prema drugima, pokazujući najmanje četiri od sljedećih karakteristika:
Sumnjaju, bez dovoljno razloga, da ih drugi ljudi iskorištavaju, povrijeđuju ili obmanjuju.
Zaokupljeni su neopravdanim sumnjama u pouzdanost svojih prijatelja i suradnika.
Nerado se povjeravaju drugima da se informacije ne bi koristile protiv njih.
Pogrešno tumače bezopasne primjedbe ili događaje kao da imaju skriveno omalovažavajuće, neprijateljsko ili prijeteće značenje.
Zamjeraju ako misle da su bili uvrijeđeni, povrijeđeni ili omalovaženi.
Brzo pomisle da je njihov karakter ili reputacija napadnuta te reagiraju ljutito ili protunapadom.
Neprestano sumnjaju da je njihov suprug ili partner nevjeran, iako nemaju dovoljno razloga za sumnju.
Također, simptomi moraju započeti u ranoj odrasloj dobi.
Liječenje
Liječenje paranoidnog poremećaja ličnosti
Opći tretman paranoidnog poremećaja ličnosti je isti kao za sve poremećaje ličnosti.
Budući da su osobe s paranoidnim poremećajem ličnosti toliko sumnjičave i nepovjerljive, liječnici često imaju poteškoća s uspostavljanjem kooperativnog odnosa s uzajamnim poštovanjem. Kako bi pomogli uspostaviti odnos i tako potaknuli osobe da sudjeluju u liječenju, liječnici često pokušavaju potvrditi sve sumnje koje imaju bilo kakvu valjanost.
Nijedan tretman nije učinkovit za paranoidni poremećaj ličnosti. Međutim, ako su ljudi spremni surađivati, kognitivno-bihevioralna terapija može pomoći.
Lijekovi kao što su antidepresivi i noviji antipsihotici (druge generacije), mogu se propisati za liječenje specifičnih simptoma. Antipsihotici druge generacije mogu pomoći smanjiti tjeskobu i paranoju.