Paranoidni poremećaj osobnosti karakterizira prožimajući obrazac neopravdanog nepovjerenja i sumnjičavosti prema drugima koji uključuje tumačenje njihovih motiva kao neprijateljskih ili štetnih.
-
Budući da ljudi s paranoidnim poremećajem osobnosti sumnjaju da ih drugi planiraju iskoristiti, prevariti ili im nauditi, uvijek su u potrazi za mogućim uvredama, omalovažavanjem ili prijetnjama.
-
Liječnici dijagnosticiraju paranoidni poremećaj osobnosti na temelju specifičnih simptoma, uključujući nepovjerenje i sumnjičavost u mnogim aspektima života.
-
Nijedan tretman nije učinkovit, ali može se pokušati kognitivno-bihevioralna terapija, a lijekovi mogu ublažiti neke simptome.
Poremećaji osobnosti su dugotrajni, prožimajući obrasci mišljenja, opažanja, reagiranja i povezivanja koji uzrokuju značajnu uznemirenost i / ili ometaju sposobnost osobe da funkcionira.
Osobe s paranoidnim poremećajem osobnosti ne vjeruju drugima i pretpostavljaju da im drugi namjeravaju nauditi ili ih prevariti, čak i kada nemaju ili imaju nedovoljno razloga za te osjećaje.
Paranoidni poremećaj osobnosti javlja se u oko 2 do više od 4% opće populacije u SAD-u. Smatra se da je češći među muškarcima. Neki dokazi upućuju na to da se paranoidni poremećaj osobnosti javlja u obiteljima. Emocionalno i / ili fizičko zlostavljanje i viktimizacija tijekom djetinjstva mogu doprinijeti razvoju ovog poremećaja.
Ostali poremećaji su također prisutni. Na primjer, osobe s paranoidnim poremećajem osobnosti mogu također imati jedno ili više od sljedećeg:
Simptomi
Osobe s paranoidnim poremećajem osobnosti sumnjaju da ih drugi planiraju iskoristiti, prevariti ili im nauditi. Osjećaju da mogu biti napadnuti u bilo kojem trenutku i bez razloga. Iako postoji malo ili nikakvih dokaza, oni ustraju u održavanju svojih sumnji i misli.
Tumačenje iskustava kao neprijateljskih
Osobe s paranoidnim poremećajem osobnosti često misle da su ih drugi uvelike i nepovratno povrijedili. One su u potrazi za mogućim uvredama, omalovažavanjem, prijetnjama i nelojalnosti te traže skrivena značenja u primjedbama i postupcima. Pomno proučavaju druge kako bi dokazali svoje sumnje. Na primjer, mogu pogrešno protumačiti ponudu pomoći kao implikaciju da nisu u stanju sami obaviti zadatak. Ako misle da su na bilo koji način uvrijeđeni ili povrijeđeni, ne opraštaju osobi koja ih je povrijedila. Oni imaju sklonosti protunapadu ili ljutnji kao odgovor na ove percipirane povrede. Budući da ne vjeruju drugima, osjećaju potrebu za samodostatnošću i kontrolom.
Utjecaj na odnose
Osobe s paranoidnim poremećajem osobnosti oklijevaju povjeriti se ili razviti bliske odnose s drugima, jer su zabrinuti da bi se informacije mogle iskoristiti protiv njih. Sumnjaju u odanost prijatelja i vjernost supružnika ili partnera. Mogu biti iznimno ljubomorni i mogu stalno ispitivati aktivnosti i motive svog supružnika ili partnera u nastojanju da opravdaju svoju ljubomoru.
Stoga se s osobama s paranoidnim poremećajem osobnosti može biti teško nositi. Kada drugi reagiraju negativno na njih, te odgovore uzimaju kao potvrdu svojih izvornih sumnji.
Dijagnoza
Liječnici obično dijagnosticiraju poremećaje osobnosti na temelju kriterija u Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Peto izdanje (DSM-5), objavljenim od strane Američke Psihijatrijske Udruge.
Da bi liječnici mogli dijagnosticirati paranoidni poremećaj ličnosti, osobe moraju biti uporno nepovjerljive i sumnjičave prema drugima, pokazujući najmanje četiri od sljedećih karakteristika:
-
Sumnjaju, bez dovoljno razloga, da ih drugi ljudi iskorištavaju, povrijeđuju ili obmanjuju.
-
Zaokupljeni su neopravdanim sumnjama u pouzdanost svojih prijatelja i suradnika.
-
Nerado se povjeravaju drugima da se informacije ne bi koristile protiv njih.
-
Pogrešno tumače bezopasne primjedbe ili događaje kao da imaju skriveno omalovažavajuće, neprijateljsko ili prijeteće značenje.
-
Zamjeraju ako misle da su bili uvrijeđeni, povrijeđeni ili omalovaženi.
-
Brzo pomisle da je njihov karakter ili reputacija napadnuta te reagiraju ljutito ili protunapadom.
-
Neprestano sumnjaju da je njihov suprug ili partner nevjeran, iako nemaju dovoljno razloga za sumnju.
Također, simptomi moraju započeti u ranoj odrasloj dobi.
Liječenje
Opći tretman paranoidnog poremećaja osobnosti je isti kao za sve poremećaje osobnosti.
Budući da su ljudi s paranoidnim poremećajem osobnosti toliko sumnjičavi i nepovjerljivi, liječnici često imaju poteškoća s uspostavljanjem kooperativnog odnosa s njima s uzajamnim poštovanjem. Kako bi pomogli uspostaviti odnos i tako potaknuli osobe da sudjeluju u liječenju, liječnici često pokušavaju priznati sve sumnje koje imaju bilo kakvu valjanost.
Nijedan tretman nije učinkovit za paranoidni poremećaj osobnosti. Međutim, ako su ljudi spremni surađivati, kognitivno-bihevioralna terapija može pomoći.
Lijekovi kao što su antidepresivi i noviji (druga generacija) antipsihotici, mogu se propisati za liječenje specifičnih simptoma. Antipsihotici druge generacije mogu pomoći smanjiti tjeskobu i paranoju.