Tijekom starenja događaju se brojne promjene u cijelom urogenitalnm sustavu.
Promjene bubrega povezane s dobi
Tijekom godina događa se spori, ali konstantni pad težine bubrega. Nakon što dosegnu dob od oko 30 do 40 godina, kod oko dvije trećine ljudi (čak i onih koji nemaju bolest bubrega) dolazi do postupnog pada u bubrežnoj sposobnosti filtriranja krvi. Međutim, ista promjena se ne događa kod preostale trećine starijih osoba, što sugerira da i drugi faktori osim dobi mogu utjecati na funkciju bubrega.
Tijekom procesa starenja dolazi do sužavanja arterija koje opskrbljuju bubrege krvlju. Budući da sužene arterije možda ne mogu opskrbljivati dovoljnom količinom krvi bubrege normalne veličine, može doći do smanjivanja veličine bubrega. Također, zidovi malih arterija koje utječu u glomerul postaju deblji, što dovodi do smanjenja funkcije preostalih glomerula. Uz ove gubitke dolazi i do smanjenje sposobnosti nefrona za izlučivanje otpadnih proizvoda i mnogih lijekova te nemogućnosti koncentriranja ili razrjeđivanja mokraće te izlučivanja kiselina.
Međutim, unatoč promjenama povezanim s dobi, i dalje ostaje očuvana dovoljna funkcija bubrega kako bi se zadovoljile potrebe tijela. Promjene koje se javljaju s godinama same po sebi ne uzrokuju bolest, ali te promjene smanjuju rezervnu funkciju bubrega. Drugim riječima, oba bubrega će možda morati raditi na svom punom kapacitetu kako bi obavila sve normalne funkcije bubrega. Dakle, čak i manje oštećenje jednog ili oba bubrega može rezultirati gubitkom funkcije bubrega.
Promjene mokraćovoda s dobi
Mokraćovod se ne mijenja mnogo starenjem, ali dolazi do pojedinih promjena u mokraćnom mjehuru i mokraćnoj cijevi. Smanjuje se maksimalna količina urina koju mjehur može zadržati. Također se smanjuje sposobnost osobe da odgodi mokrenje nakon što je osjetila potrebu za mokrenjem. Brzina protoka mokraće iz mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi se smanjuje.
Tijekom života sporadične kontrakcije mišića zida mokraćnog mjehura događaju se neovisno od nužne ili prikladne prilike za mokrenjem. Kod mlađih ljudi, većina tih kontrakcija blokirana je signalima iz kralježnične moždine i mozga, no broj sporadičnih kontrakcija koje nisu blokirane raste s dobi, što ponekad rezultira epizodama urinarne inkontinencije. Količina urina koja ostaje u mokraćnom mjehuru nakon završetka mokrenja (rezidualni urin) se povećava. Kao rezultat toga, ljudi će možda morati češće mokriti i imati veći rizik od infekcija mokraćnog sustava.
Promjene mokraćne cijevi s dobi
Kod žena se mokraćna cijev skraćuje te dolazi do stanjivanja ovojnice cijevi. Ove promjene u mokraćnoj cijevi smanjuju sposobnost mokraćnog sfinktera da se čvrsto zatvori, povećavajući rizik od urinarne inkontinencije. Smatra se da je okidač tih promjena u ženskoj mokraćnoj cijevi opadanje razine estrogena u menopauzi.
Promjene prostate s dobi
Kod muškaraca, prostata ima tendenciju povećanja tijekom starenja postupno blokirajući tok mokraće (vidi Benigna hiperplazija prostate). Ako se ne liječi, blokada može postati gotovo potpuna ili potpuna, uzrokujući zadržavanje urina i moguće oštećenje bubrega.