Ljudi i njihovi članovi obitelji često imaju specifične želje i potrebe vezane uz smrt i umiranje.
-
Unaprijed određene smjernice upućuju članove obitelji i zdravstvene djelatnike na odluke osobe o medicinskoj skrbi, ako ta osoba nije u mogućnosti donositi takve odluke kada je to potrebno.
-
Neki umirući ljudi razmišljaju o samoubojstvu iako mali broj ljudi poduzima korake.
-
U nekim regijama zakoni dopuštaju liječniku da pomogne pacijentu pri umiranju ako su zadovoljeni određeni uvjeti i poštuju se specifični postupci.
Unaprijed određene smjernice
Unaprijed određene smjernice za zdravstvenu skrb su pravni dokumenti koji govore o željama osobe vezane za zdravstvenu skrb u slučaju da osoba postane nesposobna donositi odluke. Unaprijed određene smjernice trebaju biti u pisanom obliku i moraju biti u skladu sa zakonima države. Postoje dvije osnovne vrste unaprijed određenih smjernica: smjernice i punomoć za zdravstvenu skrb.
Smjernice će unaprijed izraziti upute ili želje neke osobe o budućim liječničkim tretmanima, posebice o skrbi o kraju života, a u slučaju da osoba izgubi sposobnost donošenja odluka o zdravstvenoj skrbi.
Punomoć za zdravstvenu skrb određuje osobu (koja se naziva agentom za zdravstvenu skrb ili opunomoćenikom, predstavnikom zdravstvene skrbi ili drugim nazivom, ovisno o državi) za donošenje odluka za dotičnu osobu u slučaju nesposobnosti donošenja odluke o zdravstvenoj skrbi (bilo privremene ili trajne).
Osim toga, sve veći broj državnih i lokalnih programa bavi se rasponom hitnih tretmana održavanja na životu uz kardiopulmonalnu reanimaciju (CPR - hitni postupak koji obnavlja funkciju srca i pluća) za osobe s uznapredovalom bolešću. Ti se programi najčešće nazivaju liječnički nalozi za tretmane održavanja na životu ili POLST. POLST je primjenjiv u svim postavkama njege. U medicinskoj krizi medicinski tehničari i drugi zdravstveni djelatnici trebaju slijediti POLST.
POLST i slični programi uključuju raspravu iniciranu od strane liječnika te zajednički proces donošenja odluka s osobama koje imaju uznapredovalu bolest ili završni stadij bolesti. To rezultira nizom medicinskih naloga koje je napisao liječnik, a u skladu su s ciljevima skrbi o osobi i poštuju njezine želje u pogledu korištenja CPR, umjetne prehrane i hidratacije, hospitalizacije, ventilacije, intenzivne njege i drugih intervencija koje se mogu koristiti u slučaju medicinske potrebe.
Međutim čak i bez pisanih dokumenata razgovor između pacijenta, obitelji i zdravstvenih djelatnika o najboljoj skrbi pruža bitne smjernice za odluke o skrbi kasnije, kada pacijent nije u mogućnosti donositi takve odluke i puno je bolje voditi takve razgovore nego ne raspravljati o tim temama.
Samoubojstvo
Iako vrlo malo ljudi zapravo poduzima bilo kakve korake prema izazivanju vlastite smrti mnogi umirući ljudi misle o samoubojstvu. Danas još više nego prije jer se vodi sve više javnih debata o samoubojstvu uz pomoć liječnika. Rasprava o samoubojstvu s liječnikom može pomoći u rješavanju problema koji su upravo i doveli do razmatranja samoubojstva. Liječnik može povećati napore za kontrolu boli, depresije i drugih simptoma. Ostali članovi tima za njegu kao što su članovi svećenstva mogu pomoći osobi i obitelji da nađu smirao i da uvide da su voljeni. Ipak neki se ljudi odluče za samoubojstvo kako bi ublažili nepodnošljivu situaciju ili zadržali kontrolu nad time kada i kako žele umrijeti. Većina ljudi smatra da imaju dovoljno kontrole odbijajući tretmane koji bi mogli produljiti život uključujući cijevi za hranjenje i respiratore. Donošenje odluke o odricanju od tretmana koji održavaju život, odricanje od hrane i pića blizu smrti ili uzimanje puno lijekova ili velikih doza lijekova za ublažavanje simptoma obično ne dovodi do smrti i ne smatra se suicidom (vidi također 'Smrt s dignitetom nacionalni centar': Namjerni prestanak jedenja i pijenja - Voluntary Stopping of Eating and Drinking [VSED]).
Liječnička pomoć pri umiranju koja se ponekad naziva i asistirano samoubojstvo odnosi se na pomoć koju liječnici daju ljudima koji žele prekinuti svoj život. To je vrlo kontroverzno jer preokreće uobičajene ciljeve liječnika i pacijenta, a to je očuvanje života. Liječnička pomoć pri umiranju je ilegalna u svim državama osim pod određenim uvjetima u Kaliforniji, Koloradu, Okrugu Kolumbiji, Havajima, Maineu, Montani, New Jerseyju, New Mexicu, Oregonu, Vermontu i Washingtonu. U ostalim dijelovima Sjedinjenih Država liječnici mogu pružiti tretmane koji imaju za cilj minimiziranje fizičke i emocionalne patnje, ali oni ne smiju namjerno ubrzati smrt.
Više informacija
Sljedeći izvor na engleskom jeziku može biti koristan. Molimo, imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.