Ljudi i njihovi članovi obitelji često imaju specifične želje i potrebe vezane uz smrt i umiranje.
-
Unaprijed određene smjernice upućuju članove obitelji i zdravstvene djelatnike na odluke osobe o medicinskoj skrbi, ako ta osoba nije u mogućnosti donositi takve odluke kada je to potrebno.
-
Neki umirući ljudi razmišljaju o samoubojstvu iako mali broj ljudi poduzima korake.
-
U nekim regijama zakoni dopuštaju liječniku da pomogne pacijentu pri umiranju ako su zadovoljeni određeni uvjeti i poštuju se specifični postupci.
Unaprijed određene smjernice
Unaprijed određene smjernice za zdravstvenu skrb su pravni dokumenti koji govore o željama osobe vezane za zdravstvenu skrb u slučaju da osoba postane nesposobna donositi odluke. Unaprijed određene smjernice trebaju biti u pisanom obliku i moraju biti u skladu sa zakonima države. Postoje dvije osnovne vrste unaprijed određenih smjernica: smjernice i punomoć za zdravstvenu skrb.
-
Smjernice će unaprijed izraziti upute ili želje neke osobe o budućim liječničkim tretmanima, posebice o skrbi o kraju života, a u slučaju da osoba izgubi sposobnost donošenja odluka o zdravstvenoj skrbi.
-
Punomoć za zdravstvenu skrb određuje osobu (koja se naziva agentom za zdravstvenu skrb ili opunomoćenikom, predstavnikom zdravstvene skrbi ili drugim nazivom, ovisno o državi) za donošenje odluka za dotičnu osobu u slučaju nesposobnosti donošenja odluke o zdravstvenoj skrbi (bilo privremene ili trajne).
Osim toga, sve veći broj državnih i lokalnih programa bavi se rasponom hitnih tretmana održavanja na životu uz kardiopulmonalnu reanimaciju (CPR - hitni postupak koji obnavlja funkciju srca i pluća) za osobe s uznapredovalom bolešću. Ti se programi najčešće nazivaju liječnički nalozi za tretmane održavanja na životu ili POLST. POLST je primjenjiv u svim postavkama njege. U medicinskoj krizi medicinski tehničari i drugi zdravstveni djelatnici trebaju slijediti POLST.
POLST i slični programi uključuju raspravu iniciranu od strane liječnika te zajednički proces donošenja odluka s osobama koje imaju uznapredovalu bolest ili završni stadij bolesti. To rezultira nizom medicinskih naloga koje je napisao liječnik, a u skladu su s ciljevima skrbi o osobi i poštuju njezine želje u pogledu korištenja CPR, umjetne prehrane i hidratacije, hospitalizacije, ventilacije, intenzivne njege i drugih intervencija koje se mogu koristiti u slučaju medicinske potrebe.
Međutim čak i bez pisanih dokumenata razgovor između pacijenta, obitelji i zdravstvenih djelatnika o najboljoj skrbi pruža bitne smjernice za odluke o skrbi kasnije, kada pacijent nije u mogućnosti donositi takve odluke i puno je bolje voditi takve razgovore nego ne raspravljati o tim temama.
Samoubojstvo
Iako vrlo malo ljudi zapravo poduzima bilo kakve korake prema izazivanju vlastite smrti mnogi umirući ljudi misle o samoubojstvu. Danas još više nego prije jer se vodi sve više javnih debata o samoubojstvu uz pomoć liječnika. Rasprava o samoubojstvu s liječnikom može pomoći u rješavanju problema koji su upravo i doveli do razmatranja samoubojstva. Liječnik može povećati napore za kontrolu boli, depresije i drugih simptoma. Ostali članovi tima za njegu kao što su članovi svećenstva mogu pomoći osobi i obitelji da nađu smirao i da uvide da su voljeni. Ipak neki se ljudi odluče za samoubojstvo kako bi ublažili nepodnošljivu situaciju ili zadržali kontrolu nad time kada i kako žele umrijeti. Većina ljudi smatra da imaju dovoljno kontrole odbijajući tretmane koji bi mogli produljiti život uključujući cijevi za hranjenje i respiratore. Odbijanje tretmana koji produljuju život, odbijanje hrane i tekućine neposredno pred smrti ili odbijanje mnogih lijekova ili pak velikih doza lijekova za ublažavanje simptoma obično ne dovodi do smrti i ne smatra se samoubojstvom.
Liječnička pomoć pri umiranju koja se ponekad naziva i asistirano samoubojstvo odnosi se na pomoć koju liječnici daju ljudima koji žele prekinuti svoj život. To je vrlo kontroverzno jer preokreće uobičajene ciljeve liječnika i pacijenta, a to je očuvanje života. Liječnička pomoć pri umiranju je ilegalna u svim državama osim pod određenim uvjetima u Kaliforniji, Koloradu, Okrugu Kolumbiji, Havajima, Maineu, Montani, New Jerseyju, Oregonu, Vermontu i Washingtonu. U ostalim dijelovima Sjedinjenih Država liječnici mogu pružiti tretmane koji imaju za cilj minimiziranje fizičke i emocionalne patnje, ali oni ne smiju namjerno ubrzati smrt.