Procjenjuje se da se kod 1 do 3 na 100.000 naizgled zdravih mladih sportaša razvijaju nagli poremećaji srčanog ritma te mogu umrijeti iznenada tijekom vježbanja. Javlja se 10 puta češće kod muškaraca. Košarkaši i nogometaši u Sjedinjenim Američkim Državama i nogometaši u Europi su najrizičniji.
Uzroci
Općenito, uzroci iznenadne smrti tijekom vježbanja vrlo su različiti kod mladih i starijih sportaša. Međutim, kod svih sportaša, astma, toplinski udar, i upotreba lijekova za povećanje učinkovitosti ili rekreativne droge mogu uzrokovati smrt zbog iznenadnih nepravilnih srčanih ritmova.
Mladi sportaši
Kod mladih sportaša najčešći uzrok iznenadne srčane smrti je
Ostali poremećaji srca, kao što su, sindrom dugog QT intervala ili Brugada sindrom, koji uzrokuju nepravilne srčane ritmove, i aneurizmu aorte također mogu uzrokovati iznenadnu smrt kod mladih sportaša.
Rijeđe, neotkriveno proširenje srca (dilatativna kardiomiopatija) može biti prisutno u mladih osoba koje nemju simptome, a mogu iznenada umrijeti tijekom ili nakon snažne vježbe.
Abnormalnosti koronarnih arterija (koronarna bolest), a posebno ako jedna od krvnih žila ima abnormalni tijek, također može izazvati naglu smrt u sportaša ako dođe do prestanka opskrbe krvlju za vrijeme vježbanja.
Rijetko, mladi, mršavi sportaši mogu također imati iznenadne poremećaje srčanog ritma ako dožive udarac u područje neposredno iznad srca (komocija srca) čak i kada nemaju srčani poremećaj. Udarac često uključuje brzi projektil kao što je bejzbolska loptica, hokejski pak, lacrosse loptu ili sudar s drugim igračem.
Stariji sportaši
Kod starijih sportaša najčešći je uzrok
Ponekad je uzrok, hipertrofijska kardiomiopatija ili bolest srčanih zalistaka.
Simptomi
Neki sportaši imaju znakove upozorenja kao što su nesvjestica ili kratkoća daha. Međutim, često, sportaši ne prepoznaju ili ne prijavljuju te simptome, te je prvi simptom da osoba iznenada prestane disati i nesvjestica.
Dijagnoza
Sistematski pregledi
Ljudi su obično pregledani od strane svog liječnika obiteljske medicine prije sudjelovanja u sportu. Liječnici pregledavaju ljude koji imaju medicinski poremećaji i one koji misle da nemaju bilo kakve medicinske poremećaje. Osobe bez poznatih medicinskih poremećaja treba pregledati jer neki ozbiljni poremećaji ne uzrokuju probleme dok ljudi ne vježbaju. Ljudi se u SAD-u ponovno procjenjuju svake 2 godine (ako je srednjoškolska dob) ili svake 4 godine (ako su studenti ili stariji). U Europi se procjena ponavlja svake 2 godine bez obzira na dob sportaša.
Liječnici uvijek uzimaju anamnezu i obavljaju fizikalni pregled, ali proveode se testovi samo ovisno o dobi i simptomima osobe. Pitanja su usmjerena na tri područja:
Simptomi kao što su bol u prsima ili nelagoda, nesvjestica ili skoro-nesvjestica, umor i otežano disanje, osobito kada se ti simptomi javljaju tijekom snažne vježbe
Obiteljska anamneza, osobito povijest članova obitelji koji su se onesvijestili ili umrli tijekom vježbanja, ili ako je netko iznenada umro prije 50. godine
Upotreba droga
Fizikalni pregled usredotočen je na slušanje otkucaja srca stetoskopom, postojanje srčanih šumova koji ukazuju na mogući poremećaj srca i mjerenje krvnog tlaka kod osobe koja leži i ponovno opet dok osoba stoji.
Kod mlađih ljudi, doktori obično ne rade nikakve testove osim ako se u povijesti bolesti ili tijekom fizikalnog pregleda utvrdi nešto abnormalno. Rutinsko snimanje elektrokardiografije (EKG) kod mladih sportaša ne upotrebljava se u SAD-u. Međutim, ako rezultati upućuju na problem sa srcem, liječnici obično snimaju EKG, ultrazvuk srca, ili oboje.
Za osobe iznad 35 godina, prije odobravanja snažne vježbe se snima EKG i izvodi se stres test .
Ako se pronađe poremećaj srca, osoba će možda morati prestati sudjelovati u natjecateljskim sportovima i proći daljnje testiranje. Neki ljudi s teškim bolestima srca, kao što su hipertrofična kardiomiopatija, ne bi trebali sudjelovati u natjecateljskim sportovima. Međutim, većina ljudi sa srčanim bolestima može sudjelovati u nekompetitivnim sportovima. Povećana aktivnost izravno je povezana s boljim zdravstvenim ishodima kao što su smanjenje "loših" razina kolesterola (lipoproteini niske gustoće), prevencija visokog krvnog tlaka i smanjenje tjelesne masti. Redovita tjelovježba rutinski se uključuje u planove skrbi za osobe s većinom oblika srčanih bolesti (kardiološka rehabilitacija).
Liječenje
Ako osoba prestane disati i onesvijesti se, odmah je potrebno
Oživljavanje se nastavlja u hitnoj službi. Ako osoba preživi, liječnici liječe stanje koje je uzrokovalo poremećaj srčanog ritma. Ponekad se ugrađuje implantabilni kardioverter-defibrilator, koji neprestano prati srčani ritam osobe i isporučuje šok za vraćanje ritma u normalu ako je potrebno.
Automatski vanjski defibrilator: ponovno pokretanje srcaAutomatski vanjski defibrilator (AVD) je uređaj koji može otkriti i ispraviti određenu vrstu abnormalnog srčanog ritma koji se zove ventrikularna fibrilacija. Ventrikularna fibrilacija uzrokuje srčani zastoj. Ako dođe do zastoja srca, potrebno je upotrijebiti AVD, ako je dostupan. AVD se koristi prije pozivanja hitne pomoći i prije pokušaja kardiopulmonalne reanimacije (KPR) jer je može spasiti život. Ako AVD detektira ventrikularnu fibrilaciju, isporučuje električni šok (defibrilaciju) koji može vratiti normalan srčani ritam i ponovno pokrenuti srce. Hitnu medicinsku pomoć treba kontaktirati čak i ako je srce ponovno počelo kucati. Ako osoba ostane u srčanom zastoju nakon upotrebe AVD-a, potrebno je napraviti KPR. AVD-ovi su jednostavni za uporabu. Američki Crveni križ i druge organizacije pružaju edukaciju o korištenju AVD-a. Edukacija traje samo nekoliko sati. Različiti AVD uređaji imaju nešto drugačije upute za uporabu. Upute koje su napisane na AVD-u treba pažljivo slijediti. AVD-ovi su dostupni na mnogim javnim mjestima, kao što su stadioni i koncertne dvorane. Ljudi kojima je liječnik rekao da bi mogli razviti ventrikularnu fibrilaciju, ali koji nemaju implantirani defibrilator, mogu kupiti AVD za kućnu upotrebu od strane članova obitelji. |
Više informacija