Bulimija nervoza je poremećaj prehrane karakteriziran ponavljanim epizodama ubrzane konzumacije velike količine hrane (prejedanje), nakon čega slijede pokušaji da se nadoknadi višak konzumirane hrane (na primjer, pročišćavanjem, postom ili tjelovježbom).
-
Ljudi jedu velike količine hrane, a zatim tjeraju na povraćanje, koriste laksative, dijetu, poste ili energično vježbaju kako bi kompenzirali.
-
Sumnja na dijagnozu se javlja kada su ljudi pretjerano okupirani svojom tjelesnom težinom koja značajno varira.
-
Kognitivno-bihevioralna terapija, selektivni inhibitor ponovne pohrane serotonina (tip antidepresiva), ili oboje, mogu se koristiti za liječenje ovog poremećaja.
Kao i anoreksija nervoza, na nastanak bulimije nervoze utječu nasljedni i društveni čimbenici. Također, kao i kod anoreksije, većina oboljelih od bulimije nervoze su mlade žene koje su duboko zabrinute zbog izgleda svojeg tijela i tjelesne težine.
Bulimija nervoza pogađa uglavnom adolescente i mlade odrasle osobe. U jednoj godini oko 1 od 100 žena oboli od bulimije. Poremećaj je mnogo rjeđi među muškarcima.
Simptomi
Simptomi bulimije nervoze
Osobe s bulimijom nervozom imaju ponavljajuće epizode prejedanja, odnosno, pojedu mnogo veće količine hrane nego što bi prosječna osoba pojela u sličnom vremenu i sličnim okolnostima. Bitno je uzeti u obzir okolnosti i kulturu jer količina koja se smatra pretjeranom za normalan obrok može biti drugačija od količine koja se smatra pretjeranom za blagdanski obrok.
Emocionalni stres je čest okidač za epizode prejedanja, koje se obično odvijaju u tajnosti. Prejedanje, koje je popraćeno osjećajem gubitka kontrole, obično podrazumijeva uzimanje hrane kada osoba nije gladna do točke fizičke nelagode.
Obično konzumiraju slatku hranu s visokim udjelom masti, poput sladoleda i kolača. Količina konzumirane hrane varira i ponekad uključuje tisuće kalorija. Prejedanje se može javiti i do nekoliko puta dnevno.
Jeste li znali?Osobe s bulimijom nervozom često osjećaju grižnju savjesti ili krivnju zbog svog ponašanja. Osobe s bulimijom nervozom mogu imati ožiljke na zglobovima prstiju zbog korištenja prstiju da izazovu povraćanje.
|
Pokušavajući poništiti učinke viška hrane koju su pojeli, osobe koje pate od ovog poremećaja koriste različite načine za kompenzaciju:
Čišćenje - na primjer, povraćanjem (samoinducirano povraćanje) ili uzimanjem laksativa ili diuretika (lijekovi koji potiču bubrege na izlučivanje više vode)
Stroga dijeta ili post
Prekomjerna tjelovježba
Bilo koja kombinacija gore navedenog
Pojedini također uzimaju diuretike da bi suzbili nadutost.
Za razliku od anoreksije nervose, tjelesna težina osoba oboljelih od bulimije nervose obično se kreće oko normale. Prekomjerna težina ili pretilost pogađa vrlo malo ljudi s anoreksijom nervozom.
Za razliku od poremećaja prejedanja, osobe s bulimijom nervosom pokušavaju nadoknaditi prejedanje čišćenjem ili drugim sredstvima.
Učestalo povraćanje može izazvati eroziju zubne cakline, povećati žlijezde slinovnice u obrazima (parotidne žlijezde) i izazvati upalu jednjaka. Povraćanje također može sniziti razinu kalija u krvi, uzrokujući abnormalne srčane ritmove, a abnormalni srčani ritmovi mogu dovesti do iznenadne smrti. U iznimno rijetkim situacijama, tijekom prejedanja ili čišćenja može se dogoditi da želudac pukne ili se jednjak razdere, što dovodi do životno ugrožavajućih komplikacija.
Osobe s bulimijom nervozom su zaokupljene izgledom svojeg tijela i tjelesnom težinom te na temelju toga se prosuđuju. Njihovo samopoštovanje uvelike se temelji na tjelesnoj težini i izgledu tijela.
U usporedbi s osobama koje boluju od anoreksije nervoze, osobe koje boluju od bulimije nervoze imaju tendenciju da budu svjesniji svog ponašanja te zbog toga osjećaju kajanje ili krivnju. Velika je vjerojatnost da će svoju zabrinutost priznati liječniku ili drugoj osobi od povjerenja. Općenito, osobe koje boluju od bulimije nervoze su više otvorene i društvene. Također su skloniji impulzivnom ponašanju, zlouporabi droga ili alkohola te depresiji. Anksiozni su po pitanju svoje tjelesne težine i oko sudjelovanja u društvenim aktivnostima.
Dijagnoza
Dijagnoza bulimije nervoze
Dijagnoza bulimije postavlja se kada osoba, osobito mlade žene, rade sljedeće:
Navode kako su imali epizode prejedanja barem jednom tjedno tijekom 3 mjeseca ili više
Osjećaju gubitak kontrole tijekom i nakon prejedanja
Kompenziraju prejedanje pročišćavanjem (na primjer, povraćanjem ili upotrebom laksativa), postom ili pretjeranom tjelovježbom
Iznose izrazitu zabrinutost zbog povećanja tjelesne težine i baziraju svoju sliku o sebi uglavnom na izgledu svojeg tijela i tjelesnoj težini
Također se provjeravaju i drugi simptomi koji govore u prilog dijagnozi bulimije nervose:
Velike fluktuacije u tjelesnoj težini, osobito ako postoje znakovi koji upućuju na prekomjernu upotrebu laksativa (kao što su proljev i grčevi u trbuhu)
Otekle žlijezde slinovnice u obrazima
Ožiljci na zglobovima šake zbog korištenja prstiju za izazivanje povraćanja
Erozija zubne cakline zbog djelovanja želučane kiseline
Niska razina kalija dokazana analizom krvi
Liječenje
Liječenje bulimije nervoze
Psihoterapija
Određeni antidepresivi
Liječenje bulimije nervoze može uključivati kognitivno bihevioralnu terapiju, interpersonalnu psihoterapiju i terapiju lijekovima.
Obično se primjenjuje kognitivno bihevioralna terapija. Ciljevi terapije su
Motivirati ljude na promjene
Uspostaviti i održavati redoviti i fleksibilni način prehrane
Smanjiti njihovu zaokupljenost tjelesnom težinom i izgledom tijela
Bolesnici se sastaju s terapeutom, pojedinačno ili u grupi, jednom ili dva puta tjedno tijekom razdoblja od 4 do 5 mjeseci, ukupno oko 16 do 20 seansi. Kognitivno bihevioralnom terapijom eliminira se prejedanje i pročišćavanje u 30 do 50% osoba oboljelih od bulimije. Mnogi se također ponešto poboljšaju, ali mnogi i odustaju od terapije ili ne pokazuju poboljšanje. Oni kojima terapija rezultira poboljšanjem obično i nastave biti stabilno.
Interpersonalna psihoterapija je alternativa kada kognitivno-bihevioralna terapija nije dostupna. Pomaže bolesnicima da identificiraju i promijene probleme u međuljudskim odnosima koji mogu pridonijeti razvoju poremećaja hranjenja. Ova vrsta terapije ne uključuje usmjeravanje bolesnika kako da mijenjaju svoje ponašanje, ne tumači njihovo ponašanje i ne bavi se izravno poremećajem hranjenja.
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, vrsta antidepresiva, mogu smanjiti učestalost prejedanja i povraćanja, ali nije jasno koliko su ti lijekovi dugoročno učinkoviti. Ovi lijekovi također učinkovito liječe anksioznost i depresiju, koje su česte među osobama s bulimijom nervozom.
Više informacija
Slijede neki izvori na engleskom jeziku koji mogu biti korisni. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
National Eating Disorders Association (NEDA): Velika neprofitna organizacija koja pruža pristup mrežnim alatima za provjeru, liniji za pomoć, forumima i raznim grupama za podršku (neke virtualne)
National Association of Anorexia Nervosa and Associated Disorders (ANAD): Pristup nastavnim programima i obuci za medicinske i zdravstvene stručnjake, kao i peer-to-peer grupama podrške, samopomoći i drugim uslugama
National Institutes of Mental Health (NIMH), Eating Disorders: Centar za razmjenu podataka o poremećajima prehrane, uključujući statističke podatke o prevalenciji, brošure i informativne listove (dostupne i na španjolskom), obrazovne kampanje i kampanje podizanja svijesti te informacije o relevantnim kliničkim ispitivanjima