Kod bipolarnog poremećaja (ranije nazvanog manično-depresivna bolest) razdoblja intenzivno povišenog raspoloženja i uzbuđenja (manija) izmjenjuju se s razdobljima depresije i očaja. Raspoloženje može biti normalno između tih razdoblja.
-
Djeca mogu brzo mijenjati raspoloženje od uzbuđenog, sretnog i aktivnog do depresivnog, povučenog, tromog ili punog bijesa i nasilja.
-
Liječnici postavljaju dijagnozu na osnovu simptoma i rezultata psihologijskih testova.
-
Dijagnoza bipolarnog poremećaja kod male djece je vrlo kontroverzna.
-
Liječenje može uključivati lijekove koji stabiliziraju raspoloženje za liječenje manije, antidepresive za liječenje depresije i psihoterapiju.
Djeca obično brže mijenjaju raspoloženje, od sretnog i aktivnog do mrzovoljnog i povučenog. Ove promjene raspoloženja rijetko ukazuju na poremećaj mentalnog zdravlja. Bipolarni poremećaj je mnogo ozbiljniji od normalnih promjena raspoloženja, a raspoloženja traju mnogo dulje, često tjednima ili mjesecima.
Bipolarni poremećaj je rijedak u djece. U prošlosti, bipolarni se poremećaj dijagnosticirao kada bi djeca (u dobi od 4 do 11 godina) postala jako razdražljiva više puta dnevno. Za takvu se djecu danas smatra kako imaju disruptivni poremećaj disregulacije raspoloženja .
Bipolarni poremećaj obično započinje sredinom adolescencije ili u ranoj odrasloj dobi. Bipolarni poremećaj kod adolescenata je sličan bipolarnom poremećaju u odraslih.
Uzrok je nepoznat, ali sklonost razvoju bipolarnog poremećaja može biti nasljedna. Obično postoje kemijske abnormalnosti u mozgu. Kod djece s takvim poremećajem stres može izazvati epizodu. Također, neki drugi poremećaji, kao što su pretjerana funkcija štitnjače ili poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD), mogu izazivati slične simptome. Određeni lijekovi i toksini u okolišu (poput olova) također mogu izazvati slične simptome.
Najnovija istraživanja pokazuju da postoji povećan rizik od razvoja određenih psihotičnih poremećaja (npr. bipolarnog poremećaja i shizofrenije) kod adolescenata koji koriste proizvode od kanabisa. Ovaj povećani rizik nije objašnjen genetskim čimbenicima. Postoji bojazan da bi legalizacija marihuane mogla dati adolescentima (i njihovim roditeljima) lažni osjećaj sigurnosti oko korištenja ove droge.
Simptomi
Kod većeg broja djece prvi simptom bipolarnog poremećaja je jedna ili više epizoda depresije.
Glavni simptomi su izmjene epizoda intenzivnog oduševljenja i uzbuđenja (manija) s epizodama depresije, koje se obično pojavljuju češće. Djeca mogu imati intenzivne promjene raspoloženja.
Tijekom manične epizode san je poremećen, a djeca mogu postati agresivna. Mogu biti pozitivno raspoložena ili biti vrlo razdražljiva. Mogu govoriti jako brzo. Misli im se mogu brzo izmjenjivati. Mogu imati grandiozne misli. Na primjer, mogu imati osjećaj da posjeduju neki veliki talent ili da su napravili važno otkriće. Njihova prosudba može biti narušena, a adolescenti se mogu ponašati neodgovorno, primjerice postati seksualno promiskuitetni ili nepromišljeno voziti. Mlađa djeca mogu imati dramatična raspoloženja, ali ta raspoloženja često traju samo nekoliko trenutaka. Često se pogoršava uspjeh u školi.
Tijekom epizoda depresije djeca s bipolarnim poremećajem, kao i ona s depresijom, osjećaju se prekomjerno tužno i gube interes za svoje uobičajene aktivnosti. Misle i kreću se sporije, a spavaju više nego obično. Mogu ih preplaviti osjećaji beznađa i krivnje.
Djeca s bipolarnim poremećajem izgledaju normalno između epizoda, za razliku od djece s ADHD-om koja su u stalnom stanju povećane aktivnosti.
Simptomi često počinju postupno. Prije nego što se poremećaj razvije, djeca su obično vrlo temperamentna i teško je upravljati njima.
Dijagnoza
Liječnici temelje dijagnozu bipolarnog poremećaja na osnovu opisa tipičnih epizoda koje im daju djeca i roditelji. Liječnici pokušavaju utvrditi je li nešto, poput teškog stresa, moglo izazvati epizodu.
Razlikovanje bipolarnog poremećaja od drugih poremećaja je važno. Na primjer, i bipolarni poremećaj (u maničnoj epizodi) i ADHD mogu uzrokovati visoku razinu aktivnosti kod djece. Liječnici obično mogu razlikovati poremećaje jer većina djece s ADHD-om, za razliku od onih s bipolarnim poremećajem, nemaju intenzivne promjene raspoloženja.
Liječnici trebaju utvrditi uzimaju li djeca lijekove koji mogu pridonijeti simptomima. Također, potrebno je provjeriti znakove drugih poremećaja koji mogu doprinijeti ili uzrokovati simptome. Primjerice, napraviti laboratorijske pretrage kako bi isključili eventualnu hiperfunkciju štitnjače.
Liječenje
Kod bipolarnog poremećaja, epizode manije i agitacije liječe se lijekovima koji stabiliziraju raspoloženje. Stabilizatori raspoloženja su:
Epizode depresije liječe se psihoterapijom i antidepresivima. Antidepresivi mogu potaknuti prelazak s depresije na maniju te se obično kombiniraju s lijekom koji stabilizira raspoloženje.
Individualna i obiteljska psihoterapija pomaže djeci i njihovim obiteljima nositi se posljedicama poremećaja. Psihoterapija može pomoći ostvarivanju terapijske suradljivosti kod adolescenata koji su skloni uzimanju lijekova prema vlastitom nahođenju. Ako adolescenti imaju blage do umjerene simptome i redovito uzimaju terapiju, obično dobro funkcioniraju.