Ljudima je teško prihvatiti amputaciju. Gubitak udova nije samo fizički izazovan, već se mijenja i osobna slika ljudi nakon što izgube dio „sebe“. Liječnici pokušavaju pripremiti ljude i njihovu obitelj objašnjavajući zašto je potrebna amputacija i što će se dogoditi prije i poslije amputacije te tijekom postupka postavljanja proteze. Ljudi koji razumiju postupak i imaju realna očekivanja o poteškoćama s kojima se mogu suočiti i najvjerojatnijim ishodima vjerojatnije će ustrajati i imati bolji rezultat. Liječnici i protetičari često organiziraju razgovor pacijenta s osobom koja već ima amputaciju i dobro se prilagodila.
Prije kirurgije
Prije operacije, kirurg, protetičar (stručnjak koji dizajnira, uklapa, gradi i podešava proteze) i fizioterapeut razgovaraju o planovima i ciljevima s osobom koja zahtijeva amputaciju. Potrebno je učiniti:
-
Funkcionalnu procjenu trenutnih sposobnosti i ciljeva osobe koja će nositi protezu
-
Preoperativni plan, uključujući i plan vježbanja prije zahvata
-
Plan rehabilitacije nakon zahvata
Izlječenje i rehabilitacija nakon amputacije uspješniji su kod ljudi koji su pripremljeni za zahvat i čiji su komorbiditeti uspješno liječeni. Prije amputacije pacijenti bi trebali slijediti zdravu prehranu, kontrolirati zdravstvena stanja (kao što su dijabetes i bolesti srca ili pluća) te prestati pušiti.
Bez obzira na dob i trenutno fizičko stanje, osobe koje čeka amputacija moraju započeti opći i poseban program vježbanja prije operacije i nastaviti vježbati nakon operacije. Vježbe se koriste za povećanje mišićne snage i fleksibilnosti. Program radne terapije također može biti koristan u suočavanju sa poteškoćama u izvođenju dnevnih aktivnosti.
Nakon operacije
Nakon operacije pacijent i klinički tim rade zajedno na postizanju ciljeva. Važno je:
-
Zaštititi ostatni ud od ozljeda
-
Kontrolirati oticanje ostatnog uda
-
Promicati zarastanje rane
-
Održavati snagu, izdržljivost i raspon pokreta u zglobovima
Nakon operacije, bataljak treba zacijeliti. Masaža, tapkanje, vibracije i progresivno opterećenje mogu pomoći da bude manje osjetljiv. Postoje mnoge mogućnosti obloga za zaštitu bataljka i kontrolu oticanja. Kontrola oticanja poboljšava cirkulaciju, ubrzava zacijeljivanje te smanjuje postopearivnu bol i fantomsku bol. Zdrava prehrana je važna i nakon opeartivnog zahvata.
Fizikalni terapeut započinje vježbe s pacijentom prije otpusta iz bolnice. Trening uključuje vježbe za ravnotežu stajanja, hodanje pomoću paralelnih šipki, upotrebu hodalica, štaka i / ili invalidskih kolica te učenje vještina bitnih za osobnu higijenu.
Protetičar prati zacijeljivanje rane te procjenjuje spremnost pacijenta za pripremnu (privremenu) protezu.
Privremena proteza
Kada bataljak zacijeli, obično 6-8 tjedana nakon operativnog zahvata pacijent dobije privremenu protezu. Privremena proteza je proteza koja omogućuje navikavanje uz postupno povećanje opterećenja na bataljak kako bi se pacijent naviknuo na obavavljanje svakodnevnih aktivnosti uz protezu. Tijekom ovog razdoblja potrebno je i u više navrata prilagođavati ležište proteze.
Pored poboljšanja pokretljivosti i neovisnosti, prednosti ranog postavljanja proteza uključuju i postizanje boljeg prihvaćanja amputacije, prihvaćanje slike tijela, smanjenje fantomske boli te poboljšanje općeg zdravlja.
Bataljak odraslih osoba i dalje podliježe znatnoj promjeni volumena i oblika 12 do 18 mjeseci nakon amputacije. Nakon stabilizacije bataljka postavlja se definitivna proteza. Definitivna proteza ima kvalitetnije komponente i često koristi iste komponente zgloba i dodataka za koje se smatralo da su najbolje tijekom pripremne faze. Međutim, volumen bataljka dalje će fluktuirati dnevno i dugoročno. Promjena volumena bataljka je varijabilna među pacijentima i ponekad može biti problematična.
Priprema za uporabu proteze
Tijekom postupka pripreme proteze, osoba uči kako funkcionirati s protezom. Proces uključuje nekoliko termina s protetičarem kako bi se postigla prihvatljiva razina udobnosti i stabilnosti.
Pacijentima s protezama gornjih udova, nakon postizanja udobnosti i stabilnosti, protetičar prilagođava zglobove i dodatke kako bi maksimizirao funkciju. Rehabilitacija se sastoji od specifičnih vježbi namijenjenih jačanju mišića i održavanju njihove fleksibilnosti u preostalom ekstremitetu, kao i podučavanje osobe kako koristiti protezu za svakodnevne aktivnosti.
Osobama s protezama donjih ekstremiteta, nakon postizanja udobnosti i stabilnosti udova, uvodi se protetički kuk, koljeno, gležanj i / ili stopalo za postizanje ravnoteže i držanja. Osoba u početku počinje hodati unutar paralelnih rešetaka. Dok osoba uči hodati s protezom, protetičar prilagođava ili mijenja zglobove i dodatke kako bi maksimizirao funkciju.
Savjetovanje ili psihoterapija mogu pomoći kada ljudi imaju dugotrajne poteškoće pri prilagođavanju na gubitak udova i uporabu proteza.
(See also Overview of Limb Prosthetics.)