Većini ljudi sa šećernom bolesti potrebni su lijekovi za snižavanje koncentracije glukoze u krvi, ublažavanje simptoma i sprječavanje komplikacija šećerne bolesti.
Postoje dvije vrste šećerne bolesti, tip 1 i tip 2.
Opće liječenje šećerne bolesti tip 1 zahtijeva promjenu životnih navika, uključujući zdravu i uravnoteženu dijetu te tjelovježbu. Osobama sa šećernom bolesti tip 1 potrebne su inzulinske injekcije i često praćenje koncentracije glukoze u krvi iz prsta.
Opće liječenje šećerne bolesti tip 2 također zahtijeva promjenu životnih navika, uključujući gubitak tjelesne mase, zdravu dijetu i tjelovježbu. Nekolicina može držati šećernu bolest pod kontrolom samo s dijetom i tjelovježbom, no većini ljudi su potrebni lijekovi za snižavanje koncentracije glukoze u krvi, ponekad uključujući i inzulin. Ljudi koji uzimaju lijekove za šećernu bolesti tip 2 često moraju pratiti koncentraciju glukoze u krvi iz prsta jednom do nekoliko puta dnevno.
Liječnici moraju biti oprezni u liječenju šećerne bolesti jer inzulin i mnogi drugi lijekovi koji se uzimaju na usta mogu uzrokovati hipoglikemiju.
Inzulinska terapija
Osobe sa šećernom bolesti tip 1 gotovo uvijek zahtijevaju terapiju inzulinom. Mnogi ljudi sa šećernom bolesti tip 2 također zahtijevaju inzulin. Obično se inzulin ubrizgava pod kožu. Dostupan je i inhalacijski inzulin, iako se obično ne koristi. Inzulin se trenutno ne može uzeti na usta jer želučana kiselina uništava inzulin. Novi oblici inzulina, kao što su oblici koji se mogu uzimati na usta, se trenutno ispituju.
Inzulin se ubrizgava pod kožu u sloj masti, obično u nadlakticu, bedro ili trbuh. Male injekcije s vrlo tankim iglama čine primjenu inzulina gotovo bezbolnom.
Inzulinska olovka, koja sadrži spremnik s inzulinom, je prikladna za nošenje i primjenu, poglavito za ljude koji moraju primjenjivati inzulin više puta dnevno izvan kuće.
Druga naprava je inzulinska pumpa koja kontinuirano ubrizgava inzulin iz spremnika kroz malu iglu pod kožom. Stopa davanja inzulina se može namjestiti ovisno o dobu dana, bilo da osoba vježba, ili nekim drugim parametrima. Može se namjestiti davanje dodatnih doza inzulina po potrebi za obroke ili ispravljanje visokih koncentracija glukoze u krvi. Pumpa što sličnije oponaša način na koji tijelo proizvodi i luči inzulin. Inzulinska pumpa je razmatrana opcija za osobe kojima su potrebne više od tri primjene inzulina dnevno. Nekim ljudima pumpa pruža dodatni stupanj kontrole, dok drugima nošenje pumpe smeta ili im nastanu rane na mjestu uboda igle.
Hibridni sustav zatvorene petlje je nova naprava za isporuku inzulina. Ovaj sustav, koji se ponekad naziva umjetna gušterača, koristi algoritam za izračun i automatsku isporuku doza osnovnog inzulina putem inzulinske pumpe temeljem vrijednosti iz uređaja za kontinuirano mjerenje glukoze u krvi. Međutim, imanjem ovog uređaja nije eliminirana potreba za samomjerenjem koncentracije glukoze u krvi i davanjem dodatnih doza inzulina prije obroka.
Vrste inzulina
Inzulin je dostupan u četiri osnovna oblika, podijeljena ovisno o brzini početka djelovanja i trajanju djelovanja.
-
Brzodjelujući inzulin "lispro", "aspart" i "glulizin" inzulini. Djeluju najbrže od svih inzulina i postižu maksimalnu djelotvornost za otprilike sat vremena, a djeluju 3 do 5 sati. Primjenjuju se na početku jela.
-
Kratkodjelujući inzulin, kao što je regularni inzulin, počinje djelovati malo sporije, a njegovo djelovanje traje dulje od brzodjelujućeg inzulina. Regularni inzulin postiže maksimalnu djelotvornost za 2 do 4 sata, a djeluje 6 do 8 sati. Primjenjuje se 30 minuta prije jela.
-
Srednjedugodjelujući inzulin, poput neutralnog protamina Hagedorna (NPH) ili U-500 inzulina, počinje djelovati kroz 30 minuta do 2 sata, postiže maksimalnu djelotvornost za 4 do 12 sati, a djeluje 13 do 26 sati ovisno koji je srednjedugodjelujući inzulin korišten. Ova vrsta inzulina može se koristiti ujutro kako bi se osigurala pokrivenost tijekom prvog dijela dana ili u večernjim satima kako bi se osigurala pokrivenost tijekom noći.
-
Dugodjelujući inzulin, poput inzulina glargina, detemira, U-300 inzulina glargina i degludeka, ima vrlo mali učinak tijekom prvih par sati, no pruža pokrivenost 20 do 40 sati ovisno koji od ovih inzulina je korišten.
Brzodjelujući i kratkodjelujući inzulin često su korišteni kod ljudi koji primjenjuju nekoliko dnevnih injekcija inzulina i trebaju dodatne doze za obroke.
Neke su kombinacije inzulina već dostupne. Uz to, dostupni su i koncentrirani inzulini za osobe koje trebaju veće doze inzulina.
Inhalacijski inzulin je dostupan za upotrebu u situacijama kada osobe nisu u mogućnosti ili ne žele primjenjivati injekcije inzulina. Inhalacijski inzulin je dostupan kao inhalator (sličan inhalatoru za astmu), a osobe udahnu inzulin u pluća radi apsorpcije. Inhalacijski inzulin ima slično djelovanje kao kratkodjelujući inzulin i treba se primjenjivati nekoliko puta dnevno. Uz njega, osobe bi također trebale primjenjivati injekcije dugodjelujućeg inzulina. Ljudima koji koriste inhalacijski inzulin, liječnici kontroliraju plućnu funkciju svakih 6 do 12 mjeseci.
Preparati inzulina su stabilni na sobnoj temperaturi do mjesec dana, omogućujući korisnicima da ih nose na posao ili put. Međutim, inzulin ne bi trebao biti izložen visokim temperaturama te bi trebao biti pohranjen u hladnjaku ako se koristi dulje od mjesec dana.
Izbor vrste i doze inzulina
Izbor inzulina je složen. Liječnici razmatraju sljedeće čimbenike prilikom odlučivanja vrste i doze inzulina kojeg će propisati
-
Koliko dobro tijelo reagira na inzulin
-
Koliko se koncentracija glukoze u krvi poveća nakon obroka
-
Mogu li se koristiti drugi antihiperglikemijski lijekovi umjesto inzulina
-
Koliko su ljudi voljni i u mogućnosti pratiti koncentraciju glukoze u krvi i prilagoditi dozu inzulina
-
Koliko često su ljudi voljni primjenjivati inzulin
-
Koliko je raznolika dnevna aktivnost
-
Koliko je vjerojatno da će osoba razviti simptome hipoglikemije (niska koncentracija glukoze u krvi)
Liječnici ponekad propišu kombinaciju inzulina, brzodjelujućeg i srednjedugodjelujućeg inzulina, u jednoj jutarnjoj dozi. Druga doza inzulina, jednog ili u kombinaciji, može se uzeti tijekom večere ili prije spavanja.
Neki ljudi primjenjuju istu dozu inzulina svaki dan. Drugi ljudi, osobito oni sa šećernom bolesti tip 1, moraju prilagoditi dozu inzulina, osobito prije glavnih obroka, ovisno o prehrani, tjelovježbi i koncentraciji glukoze u krvi. Uz to, potrebe za inzulinom se mijenjaju ovisno o debljanju ili mršavljenju, emocionalnom stresu ili bolesti, poglavito infekciji.
Jedan prilagođeni režim uključuje primjenu dugodjelujućeg inzulina ujutro ili navečer uz nekoliko dodatnih doza brzodjelujućeg inzulina uz glavne obroke. Doze inzulina se prilagođavaju ovisno o potrebama. Mjerenje koncentracije glukoze u krvi u različita doba dana pomaže u prilagodbi doze inzulina. Ovaj režim zahtijeva od ljudi mnogo znanja o šećernoj bolesti kako bi se obratila velika pozornost na detalje njihovog liječenja.
Hipoglikemija
Najčešća komplikacija liječenja inzulinom je niska koncentracija glukoze u krvi (hipoglikemija). Hipoglikemija se javlja češće u ljudi koji pokušavaju strogo kontrolirati koncentraciju glukoze u krvi.
Simptomi blage ili umjerene hipoglikemije uključuju glavobolju, znojenje, lupanje srca, vrtoglavicu, zamagljen vid, agitaciju i smetenost. Simptomi ozbiljnije hipoglikemije uključuju napadaje i gubitak svijesti. U starijih osoba, hipoglikemija može uzrokovati simptome nalik moždanom udaru.
Ljudi koji imaju česte hipoglikemije nisu svjesni hipoglikemijskih epizoda jer više ne osjećaju simptome (nesvjesnost hipoglikemije).
Liječnici uče ljude kako prepoznati i liječiti simptome hipoglikemije. Obično osoba može pojesti nešto slatko poput bombona ili popiti čašu voćnog soka kako bi odmah podigla koncentraciju glukoze u krvi. Ljudi također mogu sa sobom nositi tablete s glukozom kako bi ih uzeli tijekom epizode hipoglikemije. Budući da ljudi u hipoglikemiji mogu biti previše smeteni da bi prepoznali da su hipoglikemični, vrlo je važno da njihovi ukućani budu upoznati sa simptomima hipoglikemije.
Inzulinska protutijela
U vrlo rijetkim slučajevima, tijelo proizvodi protutijela na primjenjivani inzulin jer taj inzulin nije baš isti kao inzulin kojeg proizvodi tijelo. Iako je ova reakcija rjeđa s novijim preparatima inzulina, navedena protutijela mogu ometati inzulinsku aktivnost, iziskujući primjenu većih doza.
Alergijska reakcija na inzulin
Inzulinske injekcije mogu utjecati na kožu i potkožno tkivo. Alergijska reakcija, koja se rijetko javlja, uzrokuje bol i peckanje, nakon kojih slijedi crvenilo, svrbež i otjecanje oko mjesta primjene inzulina u trajanju od nekoliko sati. Vrlo rijetko, osoba može imati anafilaktičku reakciju nakon primjene inzulina.
Kožne reakcije na inzulin
Inzulinske injekcije mogu uzrokovati nakupljanje masti čineći kožu grbavom, ili uništavanje masti uzrokujući kožna udubljenja. Iako ove kožne reakcije nisu alergijske, navedeno može smanjiti apsorpciju primjenjivanog inzulina, stoga je važno mijenjanje mjesta primjene (npr. koristeći bedro jedan, trbuh drugi, a nadlakticu treći dan) kako bi se izbjegle navedene reakcije.
Oralni antihiperglikemijski lijekovi
Oralni antihiperglikemijski lijekovi koriste se za snižavanje koncentracije glukoze u krvi u osoba sa šećernom bolesti tip 2. Međutim, oni nisu djelotvorni u osoba sa šećernom bolesti tip 1. Postoji nekoliko vrsta, no oralni antihiperglikemijski lijekovi djeluju na 4 glavna načina:
-
Inzulinski sekretagozi stimuliraju gušteraču da proizvodi više inzulina
-
Inzulinski senzibilizatori ne utječu na oslobađanje inzulina, već povećavaju osjetljivost perifernih tkiva na inzulin
-
Lijekovi koji odgađaju apsorpciju glukoze u crijevu
-
Lijekovi koji povećavaju izlučivanje glukoze u mokraći
Inzulinski sekretagozi su derivati sulfonilureje (npr. gliburid) i meglitinidi (npr. repaglinid).
Inzulinski senzibilizatori su bigvanidi (npr. metformin) i tiazolidindioni (npr. pioglitazon).
Lijekovi koji odgađaju apsorpciju glukoze u crijevu su inhibitori alfa-glukozidaze (npr. akarboza i miglitol).
Lijekovi koji povećavaju izlučivanje glukoze u mokraći su inhibitori natrij-glukoza kotransporetera 2 (SGLT2) (npr. kanagliflozin, dapagliflozin i empagliflozin).
Inhibitori dipeptidil peptidaze-4 (DPP-4) (npr. sitagliptin, saksagliptin, linagliptin i alogliptin) stimuliraju gušteraču da proizvodi više inzulina i odgađa apsorpciju glukoze u crijevu. Ovi lijekovi djeluju tako što povećavaju glukagonu sličan peptid-1 (GLP-1).
Osobama sa šećernom bolesti tip 2 često se propisuju oralni antihiperglikemijski lijekovi kada pridržavanjem dijete i tjelovježbom ne uspiju dovoljno sniziti koncentraciju glukoze u krvi. Lijekovi se ponekad uzimaju samo jednom dnevno, ujutro, iako je u nekih osoba potrebno uzimanje dvije ili tri doze. Ako jedan lijek nije dovoljan, mogu se koristiti više od jedne vrste oralnog lijeka, i/ili oralni lijek i inzulin ili agonist receptora glukagonu sličnog peptida 1 (GLP-1) koji se može injicirati.
Oralni antihiperglikemični lijekovi
|
Lijek
|
Neke nuspojave
|
|---|
|
Bigvanidi
|
Svi bigvanidi mogu uzrokovati
|
|---|
|
Metformin
|
—
|
|
Metformin s produljenim oslobađanjem
|
—
|
|
Sulfonilureje
|
Sve sulfonilureje mogu uzrokovati
Moguće povećati rizik od smrti zbog kardiovaskularnih komplikacija
|
|---|
|
Acetoheksamid
|
Proljev
Mučnina
Zadržavanje tekućine (edem)
|
|
Klorpropamid
|
Niska koncentracija natrija u krvi
|
|
Glimepirid
|
Vrtoglavica
Glavobolja
|
|
Glipizid
|
Proljev
Mučnina
|
|
Glipizid s produljenim oslobađanjem
|
Proljev
Mučnina
|
|
Gliburid
|
Probavne smetnje
|
|
Mikronizirani gliburid
|
Probavne smetnje
|
|
Tolazamid
|
Mučnina
Povraćanje
|
|
Tolbutamid
|
Glavobolja
Abnormalnosti u krvnoj slici
|
|
Meglitinidi
|
Svi meglitinidi mogu uzrokovati
|
|---|
|
Nateglinid
|
Minimalno povećanje tjelesne mase
|
|
Repaglinid
|
—
|
|
Tiazolidindioni
|
Svi tiazolidindioni mogu uzrokovati
|
|---|
|
Pioglitazon
|
Povećan rizik od karcinoma mokraćnog mjehura
|
|
Roziglitazon
|
Moguć povećan rizik od srčanog udara
|
|
Inhibitori alfa-glukozidaze
|
Svi inhibitori alfa-glukozidaze mogu uzrokovati
-
Proljev
-
Bolove u trbuhu
-
Nadutost
|
|---|
|
Akarboza
|
—
|
|
Miglitol
|
—
|
|
Inhibitori dipeptidil peptidaze-4
|
Svi inhibitori dipeptidil peptidaze-4 mogu uzrokovati
|
|---|
|
Alogliptin
|
Bol u zglobovima
|
|
Linagliptin
|
Proljev
|
|
Saksagliptin
|
Bol u zglobovima
|
|
Sitagliptin
|
Proljev
Bol u zglobovima
|
|
Inhibitori natrij-glukoza kotransporetera 2 (SGLT2)
|
Svi inhibitori natrij-glukoza kotransporetera 2 (SGLT2) mogu
SGLT2 inhibitori moguće mogu
-
Povećati rizik od prijeloma
-
Povećati rizik od dijabetičke ketoacidoze
-
Povećati koncentraciju kolesterola u krvi
-
Povećati rizik od po život opasne infekcije u području spolovila (Fournierova gangrena)
|
|---|
|
Kanagliflozin
|
Povećan rizik od amputacija (rijetko)
|
|
Dapagliflozin
|
—
|
|
Empagliflozin
|
—
|
|
Ertugliflozin
|
—
|
Injekcijski antihiperglikemijski lijekovi
Inzulin je najčešće korišteni injekcijski antihiperglikemijski lijek. Njegova uporaba opisana je gore.
Postoje još dvije vrste injekcijskih antihiperglikemijskih lijekova:
Injekcijski antihiperglikemijski lijekovi daju se zajedno s drugim antihiperglikemijskim lijekovima.
Agonisti receptora glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1 lijekovi) uglavnom djeluju povećavajući lučenje inzulina. Ovi lijekovi također usporavaju prolaz hrane iz želuca (što usporava porast glukoze u krvi) i smanjuju apetit što pridonosi gubitku tjelesne mase. GLP-1 lijekovi se daju injekcijom. Najčešće nuspojave su mučnina i povraćanje. Ovi lijekovi mogu povećati rizik od pankreatitisa (bolna upala gušterače), iako su dokazi nejasni. Ne smiju se koristiti kod osoba koji u osobnoj ili obiteljskoj anamnezi imaju medularni karcinom štitnjače jer su studije na životinjama pokazale povećan rizik od nekih vrsta karcinoma štitnjače. Do sada se nije pokazala učestalost ovih vrsta karcinoma u ljudi.
Analozi amilina oponašaju djelovanje amilina, hormona gušterače koji pomaže u regulaciji koncentracije glukoze u krvi nakon jela. Pramlintid je trenutno jedini takav dostupan lijek. On potiskuje izlučivanje hormona glukagona. Zato što glukagon povećava koncentraciju glukoze u krvi, pramlintid tako pomaže u snižavanju koncentracije glukoze u krvi. Također, usporava prolaz hrane iz želuca i pomaže ljudima da se osjećaju sitima. Primjenjuje se injekcijom te se koristi u kombinaciji s inzulinom korištenim u vrijeme obroka kod osoba sa šećernom bolesti tip 1 ili 2.
Injekcijski antihiperglikemijski lijekovi *
Drugi lijekovi koji se propisuju osobama sa šećernom bolesti
S obzirom na to da osobe sa šećernom bolesti imaju povećan rizik od komplikacija poput srčanog i moždanog udara, vrlo je važno da uzimaju lijekove koji sprječavaju ili liječe te komplikacije. Osim ako postoji određeni razlog zbog kojeg osobe ne mogu uzimati neke od sljedećih lijekova (npr. alergija na lijek), propisuju im se:
-
Inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE) ili blokatori angiotenzin II receptora (ARB) - za osobe sa šećernom bolesti i povišenim arterijskim tlakom ili kroničnom bolesti bubrega
-
Aspirin - za osobe sa šećernom bolesti i čimbenicima rizika za kardiovaskularne bolesti
-
Statini - za većinu osoba sa šećernom bolesti
Više informacija