Miokarditis je upala srčanog mišića (miokarda) koji uzrokuje odumiranje mišićnog tkiva.
-
Miokarditis može biti uzrokovan mnogim poremećajima, uključujući infektivne bolesti, toksine i lijekove koji utječu na srce, te sistemske bolesti kao što je sarkoidoza, no često je uzrok nepoznat.
-
Simptomi variraju i mogu uključivati umor, nedostatak daha, oticanje (edem), osjećaj preskakanja srca (palpitacije) i iznenadnu smrt.
-
Dijagnoza se temelji na elektrokardiografiji (EKG), mjerenju srčanih biomarkera, slikovnim metodama i biopsiji srčanog mišića.
-
Liječenje ovisi o uzroku i uključuje lijekove za liječenje zatajenja srca i aritmija te rijetko operativni zahvat.
Upala se može proširiti po srčanom mišiću ili se ograničiti na jedno ili nekoliko područja. Ako se upala proširi u perikard (rastezljiva dvoslojna vrećica koja obavija srce), to uzrokuje mioperikarditis. Simptomi ovise o stupnju proširenosti upale u miokardu i njeno širenje na perikard. Upala koja se širi srcem može uzrokovati zatajivanje srca, abnormalni srčani ritam, i ponekad iznenadnu srčanu smrt. Manje je vjerojatno da će upala uzrokovati zatajenje srca, ali i dalje može uzrokovati poremećaj srčanog ritma i iznenadnu srčanu smrt. Zahvaćenost perikarda izaziva bolove u prsima i druge simptome tipične za perikarditis. Neki ljudi nemaju simptome.
Uzroci
Uzrok miokarditisa može biti infektivni ili neinfektivni. U mnogo slučajeva uzrok se ne može identificirati (idiopatski).
U Sjedinjenim Američkim Državama i većini drugih razvijenih zemalja infektivni miokarditis najčešće je uzrokovan virusnom infekcijom. Najčešći virusni uzroci u Sjedinjenim Američkim Državama su parvovirus B19 i humani herpes virus 6. U zemljama u razvoju, infektivni miokarditis je najčešće uzrokovan reumatskom groznicom, Chagasovom bolesti, ili AIDS-om.
Neinfektivni uzroci uključuju tvari koje su toksične za srce (kao što su alkohol i kokain), određene lijekove, te neke autoimune i upalne poremećaje. Miokarditis uzrokovan lijekovima naziva se miokarditis preosjetljivosti.
Gigantocelularni miokarditis
Gigantocelularni miokarditis je rijedak, ozbiljan oblik miokarditisa koji ima nagli početak. Uzrok nije jasan, ali može biti autoimune naravi. Dijagnoza se postavlja biopsijom. Kod ljudi s gigantocelularnim miokarditisom, srce odjednom nije u stanju izbaciti dovoljno krvi da bi podržalo tjelesne potrebe (to se zove kardiogeni šok). Ljudi također često imaju srčane aritmije koje je teško liječiti. Gigantnocelularni miokarditis ima lošu prognozu, ali preživljenje poboljšava imunosupresivna terapija.
Simptomi
Ljudi mogu imati samo nekoliko simptoma bolesti ili imati teško srčano zatajenje koje brzo napreduje ili teške srčane aritmije. Simptomi ovise o uzroku miokarditisa kao i o stupnju i težini upale srčanog mišića.
Simptomi zatajenja srca uključuju umor, otežano disanje i oticanje (edem).
Neki ljudi mogu imati osjećaj preskakanja srca (palpitacije) ili nesvjesticu. Kod nekih ljudi prvi simptom je iznenadna, teška srčana aritmija.
Kada zajedno s upalom srčanog mišića dođe do upale srčane ovojnice (perikarda) može se pojaviti bol u prsima. Bol je tupa ili oštra te se može proširiti na vrat, leđa ili ramena. Bolovi mogu biti blagog ili teškog intenziteta. Bolovi u prsima uzrokovani perikarditisom se obično pogoršavaju pokretima prsnog koša kao što su kašljanje, disanje ili gutanje hrane. Bolovi se smanjuju sjedenjem i naginjanjem naprijed.
Osobe s infektivnim miokarditisom mogu prije razvoja miokarditisa imati simptome infekcije, kao što su povišena tjelesna temperatura i bolovi u mišićima. Miokarditis povezan s lijekovima ili hipersenzitivni miokarditis mogu se javiti uz kožni osip.. Neki ljudi mogu imati povećane limfne čvorove.
Miokarditis može biti akutan, subakutan ili kroničan. U nekim slučajevima može doći do dilatativne kardiomiopatije.
Dijagnoza
Elektrokardiografija (EKG) i mjerenje srčanih markera
Slikovne metode
U nekim slučajevima biopsija miokarda
Testovi za utvrđivanje uzroka
Liječnici posumnjaju na miokarditis kada se kod inače zdravih ljudi bez faktora rizika za srčanu bolest pojave simptomi zatajenja srca ili nepravilan rad srca.
EKG se radi kako bi se vidjela bolest srca.
Liječnici mjere razinu srčanih markera u krvi (tvari koje su prisutne kada je oštećen srčani mišić).
Ultrazvuk srca može pokazati abnormalnosti u osoba s miokarditisom.
Magnetska rezonanca srca može pokazati karakterističan obrazac abnormalnosti kod osoba s miokarditisom.
Biopsija endomiokarda se može učiniti kako bi se potvrdio miokarditis, a izvodi se tako da liječnik uzima uzorak tkiva iz unutarnjeg zida srca kako bi ga pregledao pod mikroskopom. Međutim, zbog toga što dijagnoza ovisi o tome je li liječnik pribavio uzorak tkiva s područja srca koje je zahvaćeno bolesti, endomiokardijalna biopsija možda nije najbolji test za dijagnosticiranje miokarditisa. Stoga, ako endomiokardijalna biopsija ukazuje na miokarditis, dijagnoza je potvrđena, no ako uzorak tkiva ne potvrđuje miokarditis to ne znači da se ova dijagnoza može isključiti. Osim toga, budući da endosmiokardijalna biopsija nosi rizik od teških komplikacija, uključujući rascjep u zidu srca i smrt, to se ne radi rutinski osim ako liječnici ne posumnjaju na gigantocelularni miokarditis (jer promptno liječenje tog oblika miokarditisa može spasiti život) ili ako miokarditis uzrokuje težak oblik srčanog zatajenja ili nepravilan srčani ritam.
Traženje uzroka
Nakon dijagnosticiranja miokarditisa, potrebno je pronači uzrok. Kod mlade, prethodno zdrave, odrasle osobe koja ima virusnu infekciju i miokarditis, opsežna evaluacija obično nije potrebna.
Kompletna krvna slika korisna je za traženje određenih vrsta bijelih krvnih stanica (eozinofila), koje su prisutne u velikom broju u osoba s hipersenzitivnim miokarditisom.
Kateterizacija srca može biti korisna za isključivanje smanjenja protoka krvi u srcu jer miokarditis može oponašati srčani udar.
U drugim slučajevima, biopsija srčanog tkiva može biti potrebna za postavljanje dijagnoze.
Mogu biti potrebni i drugi testovi, kao što su testovi za autoimune poremećaje, infekciju virusom humane imunodeficijencije, histoplazmozu i druge infekcije.
Liječenje
Liječenje zatajenja srca uključuje diuretike i nitrate za olakšanje simptoma. U nekim slučajevima zatajenja srca mmože biti potrebna operacija kao što je a pomoćna naprava lijeve klijetke (LVAD), ili transplantacija srca. Potrebno je dugotrajno liječenje zatajenja srca.
Nepravilni srčani ritam liječi se antiaritmijskim lijekovima. Ako nepravilan rad srca potraje ponekad je potreban elektrostimulator srca.
Ako je miokarditis uzrokovan infekcijom primjenjuju se antibiotici ili lijekovi za liječenje drugih vrsta infekcija.
Kortikosteroidi se primjenjuju kada je uzrok miokarditisa neki lijek ili toksin.
Gigantocelularni miokarditis liječi se kortikosteroidima i imunosupresivnom terapijom.
Miokarditis uzrokovan sarkoidozom liječi se kortikosteroidima.