Urednik sekcije: Ivan Bekavac, dr. med.
Prijevod: Andrija Miculinić, dr. med.
Rekompresijska terapija uključuje davanje 100% kisika tijekom nekoliko sati u zatvorenoj komori pri tlakovima većim od 1 atmosfere.
(Vidi također Pregled ozljeda pri ronjenju.)
Rekompresijska terapija ima četiri učinka na krv koja mogu biti korisna u liječenju ronilačkih ozljeda:
-
Povećanje koncentracije kisika
-
Smanjenje koncentracije dušika
-
Smanjenje koncentracije ugljičnog monoksida
-
Smanjenje veličine mjehurića plina
Među roniocima najčešće se koristi rekompresijska terapija za dekompresijsku bolest i arterijsku plinsku emboliju, ali se može koristiti i za liječenje trovanja ugljičnim monoksidom.
Liječenje u hiperbaričnoj komori terapijom kisikom često se naziva hiperbarična terapija kisikom kada se primjenjuje primarno radi postizanja visokih koncentracija kisika, a ne za liječenje dekompresijske bolesti ili arterijske plinske embolije. Hiperbarična terapija kisikom koristi se za nekoliko poremećaja koji nisu povezani s ronjenjem.
Poremećaji koji se liječe hiperbaričnom terapijom
kisikom
|
Čini se da liječenje hiperbaričnom terapijom kisikom koristi ljudima s nekim poremećajima. To uključuje
Nije jasno pomaže li liječenje hiperbaričnom terapijom kisikom osobama s drugim poremećajima, a studije o tim poremećajima su još uvijek u tijeku.
|
Što se prije započne rekompresijska terapija, to je veća vjerojatnost dobrog ishoda. Međutim, rekompresija može biti korisna čak i ako je započela nekoliko dana nakon izranjanja na površinu. Neke komore imaju mjesta za više od jedne osobe, dok neke imaju mjesta za samo jednu. Tretmani se obično provode jednom ili dva puta dnevno u trajanju do 300 minuta. Najčešće se daje 100% kisik pod tlakom od 2,5 do 3 atmosferskih tlakova.
Tijekom trudnoće jedan tretman za rekompresiju akutne bolesti poput dekompresijske bolesti ili trovanja ugljičnim monoksidom smatra se sigurnim. Ipak, izbjegavaju se višestruki tretmani hiperbaričnim kisikom u trudnoći zbog mogućih štetnih učinaka visoke koncentracije kisika na fetus. Rekompresijska terapija može uzrokovati teškoće slične onima koje se javljaju kod barotraume. Također može uzrokovati privremenu kratkovidost, nisku razinu šećera u krvi (hipoglikemiju), ili, rijetko, toksične učinke na pluća ili epileptičke napadaje.
Liječenje osoba s kolabiranim plućima (pneumotoraksom) ponekad zahtijeva postavljanje cijevi u prsnu šupljinu (torakostomiju) prije rekompresijske terapije.
Informacije o mjestu najbliže rekompresijske komore, najbržem načinu dolaska i najprikladnijem izvoru za savjetovanje putem telefona, trebaju biti poznati većini ronilaca. Takve informacije dostupne su i iz mreže Divers Alert Network (919-684-9111; www.diversalertnetwork.org) 24 sata dnevno.