Zajednički truncus arteriosus je prirođena srčana greška u kojoj iz srca izlazi samo jedna velika krvna žila, umjesto zasebne plućne arterije i aorte. Deoksigenirana krv s desne strane srca i oksigenirana krv s lijeve strane srca ulaze u ovu jedinu žilu (truncus arteriosus), a krv zatim dalje teče u tijelo i pluća.
-
Simptomi uključuju plavičasto obojenje kože (cijanoza) i simptome zatajenja srca, uključujući otežano disanje, poteškoće s hranjenjem, znojenje i ubrzano disanje.
-
Dijagnoza se postavlja ehokardiografijom.
-
Nakon medikamentoznog liječenja zatajenja srca obično uslijedi kirurška korekcija
(Vidi također Pregled srčanih grešaka.)
Kada se srce i krvne žile razvijaju u fetusu, najprije postoji samo jedna velika krvna žila, koja se naziva truncus, koja napušta srce. Normalno, trunkus se podijeli na dvije krvne žile, plućnu arteriju i aortu (vidi također Normalna fetalna cirkulacija). Ponekad se trunkus ne podijeli i ustraje tijekom fetalnog razvoja i nakon rođenja. U tom slučaju, opstaje jedan zalistak, koji vodi krv u ovu jednu krvnu žilu, umjesto odvojenog aortnog i pulmonalnog zaliska.
Zajednički truncus arteriosus čini 1 do 2% urođenih mana srca. Gotovo sva djeca s ovom srčanom greškom također imaju i ventrikularni septalni defekt. Ostali problemi koji mogu biti povezani uz grešku uključuju stenozirajuću ili insuficijentnu trunkalnu valvulu, prekinuti aortni luk, otvoreni ductus arteriosus, defekt atrijskog septuma, i DiGeorgeov sindrom.
Zajednički Truncus Arteriosus
|
Zajednički trunkus arteriosus javlja se tijekom fetalnog razvoja, trunkus koji se razvija ne dijeli se na plućnu arteriju i aortu, rezultirajući u jednoj, velikoj, krvnoj žili koja izlazi iz srca. Kao rezultat toga, krv koja sadrži kisik (oksigenirana krv) i krv koja ne sadrži kisik (deoksigenirana krv) miješaju se zajedno i ulaze u tijelo i pluća.
|
Simptomi
Tijekom prvih tjedana života, novorođenčad obično postanu cijanotična (plavičasta diskoloracija kože), i imaju znakove srčanog zatajanja (vidi Srčano zatajenje), uključujući kratkoću daha, ubrzano disanje, poteškoće s hranjenjem i pojačano znojenje.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja temeljem nalaza tijekom liječničkog pregleda novorođenčeta, uključujući karakteristične šumove srca. Šum srca je zvuk koji nastaje zbog turbulentnog protoka krvi kroz sužene ili propusne srčane zaliske ili kroz abnormalne strukture srca. Nalazi rendgenskih snimaka prsnog koša i EKG-a, učinjeni prilikom postavljanja sumnje na srčani defekt, obično daju daljnje naznake dijagnoze. Ehokardiografija (ultrazvuk srca) potvrđuje dijagnozu.
Kateterizacija srca, MRI, ili CT se povremeno koriste za identifikaciju drugih koegzistirajućih problema sa srcem prije operacije.
Liječenje
Zatajenje srca tretira se lijekovima kako bi se poboljšalo disanje dok se operacija ne može obaviti.
Kirurški zahvat obično se izvodi prije nego što dijete napuni 2 mjeseca. Zahvat se sastoji od korekcije defekta ventrikularnog septuma zakrpom. Nakon toga se odvajaju plućne arterije od truncusa i pričvršćuje ih se na desnu komoru pomoću provodnika. Nakon tog popravka trunkus djeluje kao aorta.
Kada se provodnik postavi tijekom ranog djetinjstva, njegova veličina postaje neadekvatna kako djeca rastu, stoga je u budućnosti potrebna dodatna operacija za povećanje kanala provodnika. Ponekad se humano tkivo djeteta može koristiti za izgradnju provodnika od desne klijetke do plućnih arterija te u tom slučaju postoji potencijal za rast.
Neka djeca moraju uzimati antibiotike prije posjete stomatologu i prije određenih operacija (kao što su na crijevima ili mjehuru). Ovi antibiotici se koriste za sprječavanje ozbiljnih infekcija srca koje se zovu endokarditisi.