Iščašenja ramena nastaju kada glava nadlaktične kosti (humerusa), koja je kuglastog oblika, iskoči iz zaobljenog udubljenja u lopatičnoj kosti (lopatici).
-
Kada je rame iščašeno, obično snažno iskoči iz zgloba prema naprijed.
-
Rame može izgledati iskrivljeno i obično je vrlo bolno.
-
Liječnici obično mogu dijagnosticirati iščašeno rame samim pregledom, ali se dijagnoza potvrđuje rendgenskom snimkom.
-
Liječnici mogu vratiti zglob na mjesto bez kirurškog zahvata, obično nakon davanja lijekova koji im pomažu u podnošenju postupka.
(Vidi također Pregled iščašenja.)
Rame je najčešće iščašen veliki zglob. U preko 95% iščašenja ramena, kost nadlaktice se pomiče prema naprijed iz zgloba (prednja dislokacija). Ipak u nekim slučajevima može biti gurnuta unatrag ili prema dolje. Obično se stražnje iščašenje događa kada osoba ima epileptički napadaj ili dobije udar električnom strujom (primjerice kod ozljede munjom). Iščašenja prema dolje rijetka su i obično vrlo očite. Većina ljudi s donjim iščašenjem drži ruku nad glavom, obično tako da podlakticu naslone na glavu.
Kost može biti do kraja izbačena iz zgloba - što se naziva potpuna dislokacija - ili djelomično - takozvana djelomična dislokacija (subluksacija).
Rame se može pomaknuti kada snažna sila (kao što je nagli udarac) povuče, gura ili izvrće rame prema van, gore ili unatrag. Obično je rame izvučeno prema van i zarotirano. Najčešći uzroci su sportske ozljede (kao što je blokiranje pucanja tijekom igranja košarke), prometne nesreće i padovi.
Kada je rame iščašeno, tkiva oko zgloba, kao što su ligamenti, tetive, krvne žile i živci, također mogu biti rastegnuti ili poderani. Ponekad je kost, obično vrh nadlaktične kosti, slomljena, osobito kod ljudi starijih od 45 godina.
Ako je ozljeda ozbiljna ili ako kod osoba, osobito mlađih od 30 godina, nekoliko puta dođe do iščašenja ramena (na primjer, nastavljaju se baviti sportom), rame može postati nestabilno i vjerojatnije je da će se ponovno dislocirati.
Simptomi
Rame može biti vidno pomaknuto izvan svog normalnog smještaja ili izgledati izobličeno. Područje oko zgloba može biti natečeno ili prekriveno modricama. Bol je obično intenzivna. Ljudi ne mogu ili ne žele odmaknuti ruku od tijela. Dislokacije ramena također mogu dovesti do toga da se mišić koji prekriva zglob ramena (deltoid) osjeća umrtvljeno.
Trauma dislokacije može uzrokovati grčeve u mišićima ramena, često pogoršavajući bol.
Dijagnoza
-
Fizikalni pregled
-
Rendgenske snimke
Ako ljudi sumnjaju da im je rame dislocirano, odmah trebaju posjetiti liječnika. Oni sami ne bi trebali pokušavati pomaknuti rame natrag na svoje mjesto. To može dodatno oštetiti područje. Dok ne mogu posjetiti liječnika, trebali bi držati ruku što je moguće mirnijom, po mogućnosti s remenom ili udlagom te nanositi led. Led može olakšati bol i smanjiti oticanje.
Liječnici provjeravaju kako je došlo do ozljede, koliko je intenzivna bol i mogu li pomaknuti ruku. Često mogu dijagnosticirati dislocirano rame samim pregledom. Međutim, rendgenske snimke se obično učine kako bi se potvrdila dijagnoza i isključile frakture. Liječnici trebaju znati jesu li ikakve kosti slomljene prije nego pokušaju vratiti zglob na njegovo mjesto.
Liječenje
Liječenje dislokacija ramena sastoji se od vraćanja zgloba na njegovo mjesto (repozicija). Prije ovog manevra, ljudima se često daje sedativ, jaka sredstva za ublažavanje boli i / ili ubrizgavanje anestetika u zglob, pri čemu oni ostaju svjesni. Mnoge tehnike, kao što je Davosova ili Hennepinova tehnika, mogu se izvesti bez upotrebe sedativa, ali im je potrebno vrijeme (nekoliko minuta) da se zahvaćeni mišići dovoljno opuste da se rame mogu reponirati.
Postoji nekoliko načina da se rame vrati na mjesto. Oni uključuju
-
Trakcija-protutrakcija: Osoba se postavi u stabilan miran položaj dok liječnik povlači zahvaćenu ruku prema dolje i van.
-
Vanjska rotacija: Primjer je Hennepinova tehnika. Liječnik savija ruku pacijenta u laktu, a zatim polako okreće ruku od tijela.
-
Manipulacija lopaticom (skapulom): Ovaj se manevar može obaviti s osobom koja sjedi ili leži. Liječnik pomiče donji vrh lopatice prema kralježnici. Pomoćnik povlači, rotira i može lagano pritisnuti ruku.
-
Tehnika Cunningham (masaža): Liječnik sjedi nasuprot pacijentu i stavlja ruku osobe na svoje rame. Potom liječnik masira mišiće u nadlaktici i ramenu i kaže pacijentu da se opusti te da pomiče oba ramena prema otraga tako da pokuša postići da se lopatice dodiruju. Masaža pomaže mišićima da se opuste, tako da osoba može pomaknuti rame na svoje mjesto.
-
Davosova (autoredukcijska) tehnika: Osoba sjedi na krevetu, savija koljeno na strani zahvaćenog ramena i stavlja tu nogu na krevet. Potom drži ruke ispred koljena s laktovima blizu bedra, a elastična vrpca omotana je oko ruku, povezujući ih s koljenom kako bi držala ruke na mjestu. Tada liječnik sjedne na stopalo osobe i kaže pacijentu da se nagne glavu unatrag. Oslonivši glavu na leđa, ljudi vrše pritisak na izbačeno rame, što pomaže da se vrati na svoje mjesto.
-
Stimsonova tehnika (visećih utega): Osoba leži na krevetu licem prema dolje s rukom dislociranog ramena koja visi sa strane s kreveta. Utezi se pričvrste na ručni zglob osobe. Nakon otprilike 30 minuta, mišići ramena obično se dovoljno opuste da bi se rame vratilo na svoje mjesto.
-
FARES (brza i pouzdana) tehnika: Osoba leži licem prema gore s ispruženim laktom i rukom uz tijelo. Liječnik drži osobu za ruku ili za zapešće i polako odmiče ruku od tijela osobe. U isto vrijeme, liječnik pomiče ruku i gore-dolje u malim, sporim, oscilirajućim pokretima. Ovaj pokret pomaže opuštanju mišića.
Vraćanje ramena na mjesto: trakcija-protutrakcija
|
Osoba leži na nepokretnoj površini. Jedan liječnik povlači presavijeni zavoj koji je omotan oko prsa osobe kako bi osoba ostala stabilno na svome mjestu dok drugi liječnik povlači zahvaćenu ruku prema dolje i van. Tehnika se naziva trakcija-protutrakcija.
|
Nakon repozicije, zglob se odmah imobilizira remenom i zavojem.
Vraćanje ramena na mjesto: Hennepin tehnika
|
Liječnik savija ruku pacijenta u laktu, a zatim polako okreće ruku od tijela.
|