Rak pluća

Autor: Robert L. Keith, MD
Urednik sekcije: Željko Ivančević, dr. med.
Prijevod: Željko Ivančević, dr. med.

  • Pušenje cigareta najčešći je uzrok raka pluća.

  • Jedan od najčešćih simptoma je trajni kašalj ili promjena karaktera kroničnog kašlja.

  • Rendgenske slike prsnog koša mogu otkriti većinu karcinoma pluća, ali potrebno je uraditi i dodatne radiološke slikovne pretrage i biopsiju.

  • Rak pluća može se liječiti kirurški (operacija), kemoterapijom, ciljanim (pametnim) lijekovima i zračenjem (radioterapijom).

(Vidi također Pregled tumora pluća.)

Rak pluća vodeći je uzrok smrti od raka i kod muškaraca i kod žena. Broj smrtnih slučajeva od raka pluća smanjuje se kod muškaraca, a čini se da se ujednačava ili smanjuje kod žena nakon što se povećavao nekoliko desetljeća. Ovi su trendovi posljedica promjene broja pušača u posljednjih 30 godina. U 2018. godini očekivalo se je da će više od 154.000 ljudi umrijeti od raka pluća, oko 83.500 muškaraca i 70.500 žena. Ovaj broj čini oko 25% svih smrtnih slučajeva od raka.

Primarni rak pluća je rak koji potječe od plućnih stanica. Primarni rak pluća može započeti u dišnim putovima koji se odvajaju od dušnika (bronhi) ili u malim zračnim vrećicama (alveole).

Metastatski rak pluća je rak koji se proširio na pluća iz drugih dijelova tijela (najčešće iz dojke, debelog crijeva, prostate, bubrega, štitnjače, želuca, vrata maternice, rektuma, testisa, kostiju ili kože).

Postoje dvije glavne vrste primarnog raka pluća:

  • Ne-sitnostanični rak pluća: Oko 85 do 87% slučajeva raka pluća pripada ovoj vrsti. Ovaj rak raste sporije od sitnostaničnog (mikrocelularnog) raka pluća. Ipak, u oko 40% slučajeva u trenutka kada se dijagnosticira rak se već proširio na druge dijelove tijela izvan prsnog koša. Najčešće vrste nesitnostaničnog raka pluća su karcinom pločastih stanica, adenokarcinom i karcinom velikih stanica.

  • Sitnostanični rak pluća: Ponekad se naziva karcinom zobenih stanica, ova vrsta raka čini oko 13 do 15% svih karcinoma pluća. Vrlo je agresivan i brzo se širi. U vrijeme kada se većini ljudi dijagnosticira, rak se proširio na druge dijelove tijela.

Rijetki karcinomi pluća su:

  • karcinoidni tumori bronha (koji također mogu biti nekancerogeni)

  • karcinomi bronhalnih žlijezda

  • limfomi (rak krvnog sustava)

  • mezoteliom (tumor poplućnice zbog izloženosti azbestu)

Uzroci

Pušenje cigareta vodeći je uzrok raka, a čini oko 85% svih slučajeva raka pluća. Rizik od razvoja raka pluća varira i zbog broja popušenih cigareta i zbog pušačkog staža (broj godina pušenja). Ipak, neki zagriženi (teški) pušači ne obolijevaju od raka pluća. Kod ljudi koji prestanu pušiti rizik od razvoja raka pluća se smanjuje, ali bivši pušači i dalje će uvijek imati veći rizik od razvoja raka pluća od ljudi koji nikada nisu pušili.

Otprilike 15 do 20% ljudi koji dobiju rak pluća nikada nisu pušili ili su pušili samo minimalno. Kod ovih je ljudi razlog zašto dobiju rak pluća nepoznat, ali mogu biti odgovorne određene genetske mutacije.

Drugi mogući čimbenici rizika su onečišćenje zraka, pušenje marihuane, izloženost dimu cigara i pasivno pušenje te izloženost karcinogenima kao što su azbest, zračenje, radon, arsen, kromati, nikal, klormetilni eteri, policiklički aromatski ugljikovodici, fozgen ili dim nastao izgaranjem koksa u visokim pećima, na koje se nailazi ili se udišu na radnom mjestu, i to isključivo kad se koristi otvoreni plamen za kuhanje i grijanje. Rizik od dobivanja raka pluća veći je kod ljudi koji su izloženi navedenim tvarima i koji su također pušači.

Rizik od raka pluća povezan s elektroničkim sustavima koji isporučuju nikotin kao što su e-cigarete tek treba utvrditi.

Sporno je da li i u kolikoj mjeri izloženost radonu u kućanstvu povećava rizik od raka pluća. Međutim, neki izvještaji upućuju na to da je izloženost radonu čimbenik rizika za rak pluća.

U rijetkim se slučajevima karcinomi pluća, posebno adenokarcinom i karcinom bronhoalveolarnih stanica (vrsta adenokarcinoma), razvijaju kod ljudi čija su pluća puna ožiljaka koji su posljedica drugih ranije preboljenih plućnih bolesti, kao što je tuberkuloza. Također, pušači koji uzimaju pripravke beta-karotena mogu imati povećan rizik od razvoja raka pluća.

Jeste li znali da...

  • Iako pušenje uzrokuje većinu slučajeva, ljudi koji nikada nisu pušili mogu dobiti rak pluća.

Simptomi

Simptomi raka pluća ovise o vrsti, mjestu (sijelu) i načinu širenja u plućima, na područja u blizini pluća ili negdje drugdje u tijelu. Neki ljudi nemaju simptome u trenutku postavljanja dijagnoze.

Jedan od najčešćih simptoma je trajni kašalj ili, kod ljudi koji imaju kronični kašalj, promjena karaktera kašlja. Neki ljudi iskašljavaju krv ili ispljuvak prošaran krvlju (hemoptiza). Rijetko rak pluća uraste u krvnu žilu i uzrokuje teško krvarenje.

Drugi nespecifični simptomi raka pluća su gubitak apetita, mršavljenje, umor, bol u prsima i slabost.

Komplikacije raka pluća

Rak pluća može suziti dišni put, što uzrokuje piskanje (zviždanje) u plućima. Ako tumor začepi bronh, dio pluća u koji dotični bronh dovodi zrak može ostati bez zraka i kolabirati (splasnuti), što se naziva atelektaza. Druge posljedice začepljenog dišnog puta su otežano disanje (zaduha) i upala pluća, što može izazvati kašalj, vrućicu i bolove u prsima.

Ako tumor uraste u stijenku prsnog koša, to može uzrokovati trajnu, neprestanu bol u prsima. Tekućina koja sadrži zloćudne stanice raka može se nakupiti u prostoru između pluća i stijenke prsnog koša (stanje koje se naziva maligni pleuralni izljev). Velika količina tekućine može dovesti do otežanog disanja (zaduhe). Ako se rak proširi po plućima, koncentracija kisika u krvi postaje niska, što uzrokuje otežano disanje i na kraju povećanje desne strane srca i moguće zatajenje srca (tzv. plućno srce ili cor pulmonale).

Rak pluća može urasti u određene živce na vratu, a posljedice su spušteni kapak, uska zjenica i smanjeno znojenje na jednoj strani lica—zajedno se ti simptomi nazivaju Hornerov sindrom. Rak u vrhu pluća može urasti u živce koji inerviraju ruku, zbog čega se bolesnik tuži na bol, utrnulost i slabost ruke ili ramena. Tumor koji raste na ovom mjestu često se naziva Pancoastov tumor. Kada tumor uraste u živce u središtu prsnog koša, može doći do pritiska ili oštećenja živca u grkljanu koji pomiče glasnice, zbog čega nastaje promuklost, a može doći i do oštećenja živca koji inervira ošit (dijafragmu), a posljedica je otežano disanje (zaduha) i niska koncentracija kisika u krvi.

Rak pluća može rasti u ili blizu jednjaka, što dovodi do otežanog ili bolnog gutanja.

Rak pluća može urasti u srce ili u sredoprsje (medijastinum; prostor između dva plućna krila), te izazvati poremećaje srčanog ritma, onemogućiti ili otežati dotok krvi u srce ili dovesti do nakupljanja tekućine u vrećici koja okružuje srce (perikardna vrećica).

Rak može urasti u ili pritisnuti (suziti) jednu od velikih vena u prsnom košu (gornja šuplja vena). Ovo se stanje naziva sindrom gornje šuplje vene. Blokada gornje šuplje vene dovodi do vraćanja i zastoja krvi u drugim venama gornjeg dijela tijela. Vene u stijenci prsnog koša se proširuju (nabreknu). Lice, vrat i stijenka gornjeg dijela prsnog koša—uključujući i dojke—mogu nateći, što uzrokuje bol, a koža postaje izrazito rumena. Ovo stanje također može uzrokovati zaduhu, glavobolju, zamagljen vid, vrtoglavicu i pospanost. Obično se ovi simptomi pogoršavaju kad se osoba nagne prema naprijed ili legne.

Rak pluća također se može proširiti krvotokom u druge dijelove tijela, najčešće u jetru, mozak, nadbubrežne žlijezde, kralježničnu moždinu ili kosti. Širenje karcinoma pluća može se dogoditi u ranom stadiju bolesti, osobito kod sitnostaničnog (mikrocelularnog) raka pluća. Simptomi—kao što su glavobolja, smetenost, epileptički napadaji i bolovi u kostima—mogu se javiti prije nego što se pojave bilo kakvi problemi s plućima, što jako otežava rano postavljanje dijagnoze.

Paraneoplastični sindromi su posljedica učinaka koje uzrokuje rak, ali se javljaju daleko od samog raka, npr. na živcima i mišićima. Ovi sindromi nisu povezani s veličinom ili sijelom (lokalizacijom) raka pluća i ne ukazuju na to da se rak proširio izvan prsnog koša. Uzrok ovih sindroma su tvari koje luči rak (kao što su hormoni, citokini i razne druge bjelančevine). Česti paraneoplastični učinci raka pluća su:

  • hiperkalcijemija (visoka razina kalcija u krvi) u osoba s karcinomom pločastih stanica

  • sindrom neprimjerenog lučenja antidiuretskog hormona (SIADH)

  • batićasti prsti sa ili bez hipertrofične plućne osteoartropatije (upala kostiju i zglobova)

  • hiperkoagulabilnost s putujućom površinskom venskom trombozom (Trousseauov sindrom), koja često dovodi do stvaranja krvnih ugrušaka u nogama

  • simptomi slični simptomima miastenije gravis (Eaton-Lambertov sindrom)

  • Cushingov sindrom

  • razne druge vrste disfunkcije živčanog sustava

Dijagnoza

  • radiološke slikovne pretrage

  • pregled tumorskih stanica pod mikroskopom

  • genetsko testiranje tumora

  • određivanje stadija (stupnja proširenosti) bolesti

Liječnici sumnjaju na rak pluća kada osoba, posebno pušač, ima uporni ili sve gori kašalj, druge plućne simptome (kao što su otežano disanje ili krvav iskašljaj) ili kad mršavi.

Radiološke slikovne pretrage

Rendgenski snimak prsnog koša obično je prva dijagnostička pretraga. Rendgenskim snimanjem prsnog koša može se otkriti većina tumora pluća, iako mali tumori mogu promaknuti (ne moraju biti vidljivi). Ponekad sjena otkrivena na rendgenskom snimku prsnog koša urađenom iz drugih razloga (npr. prije operacije) predstavlja prvi trag, iako takva sjena nije dokaz raka.

Kompjutorizirana tomografija (CT) prsnog koša može biti sljedeća pretraga. CT može pokazati karakteristične nalaze koji pomažu liječnicima u postavljanju dijagnoze. CT također može pokazati male tumore koji nisu vidljivi na rendgenskim snimkama prsnog koša i otkriti jesu li limfni čvorovi unutar prsnog koša povećani.

Novije tehnike, kao što su pozitronska emisijska tomografija (PET) i određena vrsta CT-a koja se naziva spiralni CT, poboljšavaju sposobnost otkrivanja malih karcinoma. Onkolozi (liječnici koji su specijalizirani za liječenje ljudi oboljelih od raka) često koriste PET-CT skenere, koji u jednom stroju kombiniraju PET i CT tehnologiju, za dijagnostičku obradu i procjenu pacijenata u kojih se sumnja na rak. Magnetska rezonancija (MR) također se može koristiti ako CT ili PET-CT snimke ne daju liječnicima dovoljno informacija.

Mikroskopski pregled

Za potvrdu dijagnoze obično je potreban mikroskopski pregled plućnog tkiva uzetog iz područja koje može biti kancerozno. Katkad uzorak iskašljaja može pružiti dovoljno materijala za pregled (koji se naziva citološki pregled iskašljaja ili citologija sputuma). Ako je rak prouzročio nastanak zloćudnog pleuralnog izljeva, uklanjanje i analiza pleuralne tekućine može biti dovoljna. Međutim, liječnici obično moraju dobiti uzorak tkiva izravno iz tumora. Jedan od uobičajenih načina za dobivanje uzorka tkiva je bronhoskopija. Izravno se prikazuje dišni put bolesnika i mogu se dobiti uzorci tumora.

Ako se tumor nalazi predaleko od glavnih dišnih putova da bi se do njega moglo doći bronhoskopom, liječnici obično mogu dobiti uzorak vanjskim pristupom kroz kožu (uđe se iglom između rebara i nabode plućno tkivo). Ovaj se postupak naziva perkutana biopsija. Ponekad se uzorak može dobiti samo kirurškim postupkom koji se naziva torakotomija. Liječnici također mogu napraviti medijastinoskopiju te uzeti i pregledati uzorke povećanih limfnih čvorova (biopsija) iz sredoprsja kako bi utvrdili je li upala ili rak odgovoran za povećanje limfnih čvorova.

Genetsko testiranje

Liječnici vrše genetske testove na uzorku tkiva kako bi utvrdili je li rak posljedica mutacije koja se može liječiti lijekovima koji ciljaju učinke mutacije.

Određivanje stadija bolesti

Nakon što se rak dokaže pod mikroskopom, liječnici obično rade testove kako bi utvrdili je li se proširio. Kako bi se utvrdilo je li se rak pluća proširio, posebno u jetru, nadbubrežne žlijezde ili mozak, može se napraviti PET-CT sken i snimanje glave (CT ili MR mozga). Ako PET-CT nije dostupan, radi se CT prsnog koša, trbuha i zdjelice te scintigrafija kostiju. Scintigrafija kostiju može pokazati da se rak proširio na kosti.

Karcinomi se razvrstavaju na temelju:

  • veličine tumora (Koliko je tumor velik?)

  • širenja u susjedne limfne čvorove (Je li se rak proširio u obližnje limfne čvorove?)

  • širenja u udaljene organe (Je li se rak proširio u udaljene organe?

Postoje različiti načini razvrstavanja (kategorizacije) za određivanje stadija raka. Stadij raka određuje najprimjereniji način liječenja i liječnicima omogućuje dati prognozu bolesti.

Probir za rak pluća

Nijedna probirna pretraga nije univerzalno prihvaćena. U probirne pretrage (pretrage za pretraživanje) spadaju rendgensko snimanje prsnog koša, CT, pregled ispljuvka ili sve ove metode kada se rak pokušava otkriti u ranom stadiju.

Probir svih ljudi nije pokazao da poboljšava preživljenje kod ljudi s rakom pluća, pa se stoga probir ne preporučuje osobama koje nemaju čimbenike rizika. Testovi mogu biti skupi i izazvati nepotrebnu zabrinutost ljudi ako daju lažno pozitivne rezultate koji pogrešno impliciraju da je rak prisutan. Isto je tako i u suprotnom slučaju. Probirni test može dati negativan rezultat kada pacijent stvarno ima rak.

Probir visokorizičnih osoba, međutim, preporučuje se. Liječnici pokušavaju točno utvrditi rizik u dotične osobe za određenu vrstu raka prije nego što se provedu probirni testovi. Među ljude koji bi mogli imati koristi od probira za rak pluća spadaju sredovječni i stariji teški pušači ili dugogodišnji pušači. Trenutne smjernice preporučuju probir za ljude u dobi od 55 do 80 godina koji u anamnezi imaju podatak o pušenju više od 30 kutija-godina (izračunato množenjem godina pušačkog staža s brojem popušenih kutija cigareta na dan, tj. broj popušenih cigareta na dan/20 × broj godina pušačkog staža; op.prev.) koji još uvijek puše ili su prestali pušiti u zadnjih 15 godina. Čini se da godišnji CT s tehnikom koja koristi manju količinu zračenja od normalne pronalazi dovoljno karcinoma koji se mogu izliječiti da bi se spasili životi. Međutim, ovim visokorizičnim osobama ne preporučuje se probirno rendgensko snimanje prsnog koša ni citološki pregled ispljuvka.

Prevencija

Prevencija raka pluća uključuje prestanak pušenja i izbjegavanje izlaganja tvarima koje mogu izazvati rak. Ljudi će možda htjeti poduzeti mjere za smanjenje radona u svojim domovima. Druga potencijalna sredstva za prevenciju smiju se koristiti samo u sklopu kliničkog ispitivanja.

Liječenje

  • kirurški zahvat (operacija)

  • zračenje (radioterapija)

  • kemoterapija

  • ciljane terapije

Liječnici koriste razne načine liječenja i za sitnostanični (mikrocelularni) i za nesitnostanični (nemikrocelularni) rak pluća. Operacija, kemoterapija i zračenje mogu se koristiti pojedinačno ili u kombinaciji. Točna kombinacija načina liječenja ovisi o:

  • vrsti raka

  • sijelu (lokalizaciji) raka

  • težini raka

  • stupnju proširenosti raka

  • općem zdravstvenom stanju pacijenta

Primjerice, kod nekih bolesnika s uznapredovalim nesitnostaničnim rakom pluća, liječenje uključuje kemoterapiju i zračenje (radioterapiju) prije, poslije ili umjesto kirurškog odstranjivanja.

Kirurško liječenje raka pluća

Operacija je liječenje izbora za nesitnostanični (nemikrocelularni) rak pluća koji se nije proširio izvan pluća (rani stadij bolesti). Općenito, kirurško liječenje se ne primjenjuje za rani stadij sitnostaničnog (mikrocelularnog) raka pluća, jer ovaj agresivni rak zahtijeva kemoterapiju i zračenje. Operacija možda neće biti moguća ako se rak proširio izvan pluća, ako je rak preblizu dušnika ili ako osoba ima druga ozbiljna stanja (kao što je teška bolest srca ili pluća).

Prije operacije, liječnici rade testove za ispitivanje plućne funkcije kako bi utvrdili hoće li dio pluća koja ostaje nakon operacije biti u stanju osigurati dovoljnu količinu kisika i funkciju disanja. Ako rezultati ispitivanja pokažu da će uklanjanje kancerogenog dijela pluća dovesti do neadekvatne plućne funkcije, operacija nije moguća. Koliki će dio pluća ukloniti odlučuje kirurg, a to varira od malog dijela plućnog segmenta do cijelog plućnog krila.

Premda se nesitnostanični karcinomi pluća mogu ukloniti kirurški, uklanjanje ne dovodi uvijek do izlječenja. Naknadna (pomoćna ili adjuvantna) kemoterapija nakon operacije može pomoći u povećanju stope preživljenja i primjenjuje se za sve karcinome, osim za najmanje. Ponekad se kemoterapija daje prije operacije (tzv. neoadjuvantna terapija) kako bi se tumor smanjio prije operacije.

Katkad se rak koji započne negdje drugdje (npr. u debelom crijevu) i proširi se na pluća uklanja iz pluća nakon uklanjanja na mjestu nastanka. Ovaj se postupak preporučuje rijetko, a pretrage moraju pokazati da se rak nije proširio ni na jedno mjesto izvan pluća.

Radioterapija raka pluća

Radioterapija (zračenje) primjenjuje se i kod nesitnostaničnog i sitnostaničnog raka pluća. Može se primijeniti kod bolesnika koji ne žele na operaciju, koji ne mogu na operaciju jer imaju drugu bolest (npr. tešku bolest koronarnih arterija) ili čiji se rak proširio na obližnje strukture, kao što su limfni čvorovi. Iako se radioterapija koristi za liječenje raka, kod nekih ljudi ona može samo djelomično smanjiti rak (tumor) ili usporiti njegov rast. Kombinacija kemoterapije i zračenja poboljšava preživljenje ovih ljudi.

Nekim bolesnicima koji imaju sitnostanični rak pluća i koji dobro reagiraju na kemoterapiju može koristiti zračenje glave kako bi se spriječilo širenje raka u mozak. Ako se rak već proširio u mozak, zračenje mozga obično se koristi za smanjenje simptoma kao što su glavobolja, smetenost i epileptički napadaji.

Radioterapija također je korisna za kontrolu komplikacija raka pluća, kao što su iskašljavanje krvi, bolovi u kostima, sindrom gornje šuplje vene i pritisak na kralježničnu moždinu.

Kemoterapija za rak pluća

Kemoterapija se primjenjuje i kod nesitnostaničnog i sitnostaničnog raka pluća. Glavni način liječenja sitnostaničnog raka pluća je kemoterapija, ponekad zajedno s radioterapijom. Ovaj pristup je poželjan jer je sitnostanični rak pluća agresivan i često se proširio u udaljene dijelove tijela prije postavljanja dijagnoze. Kemoterapija može produljiti preživljenje bolesnicima koji imaju uznapredovalu bolest. Bez liječenja, srednje preživljenje iznosi samo 6 do 12 tjedana.

Kod nesitnostaničnog raka pluća, kemoterapija obično također produljuje preživljenje i smanjuje simptome. U bolesnika s nesitnostaničnim rakom pluća koji se proširio u druge dijelove tijela, srednje preživljenje povećava se liječenjem na 9 mjeseci. Ciljane terapije mogu također poboljšati preživljenje bolesnika s karcinomom.

Ciljane terapije za rak pluća

Neki bolesnici s nesitnostaničnim rakom pluća preživljavaju znatno duže kada se liječe kemoterapijom, zračenjem ili nekim novijim ciljanim terapijama. U ciljane terapije spadaju lijekovi, kao što su biološki lijekovi koji posebno ciljaju tumore pluća. Nedavne studije identificirale su bjelančevine unutar stanica raka i krvnih žila koje hrane stanice raka. Te bjelančevine mogu sudjelovati u regulaciji i promicanju rasta tumora i njegovih presadnica (metastaza). Lijekovi su dizajnirani da posebno utječu na nenormalnu ekspresiju bjelančevina i potencijalno ubijaju stanice raka ili koče njihov rast. Lijekovi koji ciljaju na takve nepravilnosti su bevacizumab, gefitinib, erlotinib, krizotinib, vemurafenib i dabrafenib.

Nova skupina lijekova nazvana imunoterapija, u koju spadaju nivolumab, pembrolizumab i atezolizumab, omogućavaju čovjekovom vlastitom imunološkom sustavu da se bori protiv raka. Ovi se lijekovi mogu primijeniti umjesto uobičajenih lijekova za kemoterapiju, u kombinaciji s njima ili nakon što su standardni lijekovi za kemoterapiju bili neuspješni.

Laserska terapija raka pluća

Ponekad se koristi laserska terapija, u kojoj se laser koristi za uklanjanje ili smanjenje veličine tumora u plućima. Struja visoke energije (radiofrekventna ablacija) ili hladnoća (krioablacija) ponekad se može upotrijebiti za uništavanje tumorskih stanica u ljudi koji imaju male tumore ili nisu u stanju podvrgnuti se operaciji.

Drugi načini liječenja

Drugi načini liječenja često su potrebni ljudima koji imaju rak pluća. Mnogi takvi načini liječenja, nazvani palijativnim, imaju za cilj ublažiti simptome i poboljšati kvalitetu života, a ne izliječiti rak.

Budući da brojni bolesnici s rakom pluća imaju značajno smanjenu plućnu funkciju bez obzira na to liječe li se ili ne, disanje im može olakšati liječenje kisikom (oksigenoterapija) i bronhodilatatori (lijekovi koji šire dišne putove).

Bol često zahtijeva liječenje. Opijati se često koriste za ublažavanje bolova, ali mogu izazvati nuspojave, kao što su zatvor (opstipacija), što također zahtijeva liječenje.

Prognoza

Rak pluća ima lošu prognozu. U prosjeku, ljudi s neliječenim uznapredovalim nesitnostaničnim rakom pluća prežive 6 mjeseci. Čak i uz liječenje, ljudi s velikim sitnostaničnim rakom pluća ili uznapredovalim nesitnostaničnim rakom pluća prolaze posebno loše, s 5-godišnjom stopom preživljenja manjom od 1%. Rano otkrivanje tumora poboljšava preživljenje. Petogodišnje preživljenje u slučaju nesitnostaničnog raka pluća otkrivenog u ranom stadiju iznosi od 60 do 70%. Međutim, ljudi koji su liječeni od raka pluća otkrivenog u ranom stadiju i prežive, ali i dalje puše, imaju visok rizik od razvoja drugog raka pluća.

Preživjeli moraju imati redovite kontrolne preglede, uključujući periodično rendgensko snimanje pluća i CT prsnog koša kako bi se osiguralo da se rak nije vratio. Obično, ako se rak vrati, to se događa unutar prve dvije godine. Međutim, bolesnicima se preporučuju česti kontrolni pregledi tijekom 5 godina nakon provedenog liječenja raka pluća, a zatim se kontrole vrše jedanput godišnje do kraja života.

Budući da brojni bolesnici umiru od raka pluća, obično je potrebno isplanirati terminalnu skrb. Napredak u skrbi umirućeg bolesnika, posebno spoznaja da su anksioznost i bol česta pojava u ljudi s neizlječivim rakom pluća i da se ti simptomi mogu ublažiti odgovarajućim lijekovima, doveli su do toga da je sve veći broj ljudi mogao udobno umrijeti kod kuće, sa ili bez usluga hospicija.

Više informacija

  • American Cancer Society

  • American Lung Association

  • CancerCare

  • National Cancer Institute

  • National Coalition for Cancer Survivorship

  • Consumer's Guide to Radon Reduction

Politika privatnosti