Rak pluća vodeći je uzrok smrti od raka i kod muškaraca i kod žena. Oko 85% slučajeva povezano je s pušenjem cigareta.
-
Jedan od čestih simptoma jest uporan kašalj ili promjena karaktera kroničnog kašlja.
-
Rendgenska snimka prsnog koša može otkriti većinu karcinoma pluća, ali za potvrdu dijagnoze potrebne su dodatne radiološke slikovne pretrage i biopsija.
-
Rak pluća može se liječiti kirurški (operacijom), kemoterapijom, ciljanom terapijom (tzv. pametnim lijekovima), imunoterapijom i zračenjem (radioterapijom).
Procjenjuje se da će 2020. godine u SAD-u biti dijagnosticirano 228 820 novih slučajeva raka pluća (112 520 kod žena i 116 300 kod muškaraca), a 135 720 osoba umrijet će od te bolesti. Učestalost raka pluća u muškaraca opada u posljednja dva desetljeća, a počela je opadati i u žena. Ovi su trendovi posljedica smanjenja broja pušača u posljednjih 30 godina.
Primarni rak pluća je rak koji potječe od plućnih stanica. Primarni rak pluća može započeti u dišnim putovima koji se odvajaju od dušnika i opskrbljuju pluća (bronhi) ili u malim zračnim mjehurićima (alveolama).
Metastatski rak pluća je rak koji se proširio u pluća iz drugih dijelova tijela (najčešće iz dojke, debelog crijeva, prostate, bubrega, štitnjače, želuca, vrata maternice, rektuma, testisa, kostiju ili kože).
Rak pluća
Rak pluća može uzrokovati zviždanje u plućima (bronhoopstrukciju) i otežano disanje ako pritišće dišne putove i sužava ih.
Postoje dvije glavne vrste primarnog raka pluća:
Nesitnostanični rak pluća: oko 85% slučajeva raka pluća pripada ovoj vrsti. Ovaj rak raste sporije od sitnostaničnog (mikrocelularnog) raka pluća. Ipak, u oko 40% slučajeva, u trenutku kada se rak dijagnosticira, već se proširio na druge dijelove tijela izvan prsnog koša. Najčešće vrste nesitnostaničnog raka pluća su karcinom pločastih stanica (planocelularni), adenokarcinom i karcinom velikih stanica.
Sitnostanični rak pluća: ponekad se naziva karcinom zobenih stanica, ova vrsta raka čini oko 15% svih karcinoma pluća. Vrlo je agresivan i brzo se širi. U trenutku kada se većini ljudi postavi dijagnoza, rak se već proširio na druge dijelove tijela.
Rijetki karcinomi pluća su:
Uzroci
Uzroci raka pluća
Pušenje cigareta vodeći je uzrok raka pluća i čini oko 85% svih slučajeva. Rizik od razvoja raka pluća varira ovisno o broju popušenih cigareta i o pušačkom stažu (broju godina pušenja). Ipak, neki zagriženi (teški) pušači ne obolijevaju od raka pluća. Kod osoba koje prestanu pušiti rizik od razvoja raka pluća smanjuje se, ali bivši pušači i dalje će uvijek imati veći rizik od razvoja raka pluća nego osobe koje nikada nisu pušile.
Oko 15 do 20% osoba koje dobiju rak pluća nikada nisu pušile ili su pušile samo vrlo malo. Kod tih je osoba razlog zbog kojeg dobiju rak pluća nepoznat, ali za to mogu biti odgovorne određene genetske mutacije.
U druge moguće čimbenike rizika spadaju onečišćenje zraka, pušenje marihuane, izloženost dimu cigara i pasivnom pušenju te izloženost karcinogenima kao što su azbest, zračenje, radon, arsen, kromati, nikal, klorometilni eteri, policiklički aromatski ugljikovodici, iperit ili dim nastao izgaranjem koksa u visokim pećima, s kojima osoba dolazi u dodir ili ih udiše na radnom mjestu, kao i korištenje otvorene vatre za kuhanje i grijanje. Rizik od dobivanja raka pluća veći je kod osoba koje su izložene navedenim tvarima i koje su također pušači.
Rizik od raka pluća povezan s elektroničkim sustavima za isporuku nikotina, kao što su e-cigarete, još treba utvrditi, iako liječnici smatraju da su tvari nastale izgaranjem duhana vjerojatnije uzrok raka nego sam nikotin.
Sporno je povećava li i u kolikoj mjeri izloženost radonu u kućanstvu rizik od raka pluća. Međutim, brojna izvješća upućuju na to da je izloženost radonu čimbenik rizika za rak pluća.
U rijetkim slučajevima rak pluća, osobito adenokarcinom i bronhioloalveolarni karcinom (vrsta adenokarcinoma poznata i kao adenokarcinom in situ), razvija se kod osoba čija su pluća puna ožiljaka koji su posljedica drugih ranije preboljenih plućnih bolesti, kao što je tuberkuloza. Također, pušači koji uzimaju dodatke prehrani s beta-karotenom mogu imati povećan rizik od razvoja raka pluća.
Simptomi
Simptomi raka pluća
Simptomi raka pluća ovise o njegovoj vrsti, sijelu (mjestu nastanka) i načinu širenja unutar pluća, na područja u blizini pluća ili u druge dijelove tijela. Neke osobe nemaju nikakve simptome u trenutku postavljanja dijagnoze.
Jedan od češćih simptoma jest uporan kašalj ili, kod osoba koje imaju kronični kašalj, promjena karaktera kašlja. Neke osobe iskašljavaju krv ili sekret prošaran krvlju (hemoptiza). Rijetko rak pluća uraste u krvnu žilu i uzrokuje teško krvarenje.
Drugi nespecifični simptomi raka pluća su gubitak apetita, mršavljenje, umor, bol u prsima i slabost.
Komplikacije raka pluća
Rak pluća može suziti dišne putove, što uzrokuje piskanje (zviždanje) u plućima. Ako tumor začepi bronh, dio pluća u koji taj bronh dovodi zrak može ostati bez zraka i kolabirati (splasnuti), što se naziva atelektaza. Druge posljedice začepljenja dišnog puta su otežano disanje (zaduha) i upala pluća, što može izazvati kašalj, vrućicu i bol u prsima.
Ako tumor uraste u stijenku prsnog koša, to može uzrokovati trajnu, nepopustljivu bol u prsima. Tekućina koja sadrži zloćudne stanice može se nakupljati u prostoru između pluća i stijenke prsnog koša (stanje koje se naziva maligni pleuralni izljev). Velika količina tekućine može dovesti do otežanog disanja (zaduhe) i boli u prsima. Ako se rak proširi po cijelim plućima, koncentracija kisika u krvi postaje niska, što uzrokuje otežano disanje te naposljetku povećanje desne strane srca i moguće zatajenje srca (cor pulmonale, tzv. plućno srce).
Rak pluća može urasti u određene živce na vratu, a posljedice su spušteni kapak, sužena zjenica i smanjeno znojenje na jednoj strani lica—ti se simptomi zajedno nazivaju Hornerov sindrom. Rak u vrhu pluća može urasti u živce koji inerviraju ruku, zbog čega se bolesnik tuži na bol, utrnulost i slabost ruke ili ramena. Tumor koji raste na ovom mjestu (u vrhu pluća) često se naziva Pancoastov tumor. Kada tumor uraste u živce u središtu prsnog koša, može doći do pritiska ili oštećenja živca u grkljanu koji pomiče glasnice, zbog čega nastaje promuklost, a može doći i do oštećenja živca koji inervira ošit (dijafragmu), a posljedica je otežano disanje (zaduha) i niska koncentracija kisika u krvi.
Rak pluća može urasti u jednjak ili rasti u njegovoj blizini, što dovodi do otežanog ili bolnog gutanja.
Rak pluća može urasti u srce ili u sredoprsje (medijastinum; prostor između dvaju plućnih krila) te izazvati poremećaje srčanog ritma, onemogućiti ili otežati dotok krvi u srce ili dovesti do nakupljanja tekućine u vreći koja okružuje srce (perikardna vreća).
Rak može urasti u jednu od velikih vena u prsnom košu (gornju šuplju venu) ili je pritisnuti odnosno suziti. Ovo se stanje naziva sindrom gornje šuplje vene. Začepljenje gornje šuplje vene dovodi do vraćanja i zastoja krvi u drugim venama gornjeg dijela tijela. Vene u stijenci prsnog koša se proširuju (nabreknu). Lice, vrat i stijenka gornjeg dijela prsnog koša—uključujući dojke—mogu oteći, što uzrokuje bol, a koža postaje izrazito rumena. Ovo stanje također može uzrokovati nedostatak zraka, glavobolju, zamagljen vid, vrtoglavicu i pospanost. Obično se ovi simptomi pogoršavaju kada se osoba nagne prema naprijed ili legne.
Rak pluća može se također krvotokom proširiti na druge dijelove tijela, najčešće na jetru, mozak, nadbubrežne žlijezde, kralježničnu moždinu ili kosti. Širenje karcinoma pluća može se dogoditi već u ranom stadiju bolesti, osobito kod sitnostaničnog (mikrocelularnog) raka pluća. Simptomi—kao što su glavobolja, smetenost, napadaji i bol u kostima—mogu se javiti prije nego što se pojave bilo kakvi problemi s plućima, što otežava rano postavljanje dijagnoze.
Paraneoplastični sindromi posljedica su učinaka koje uzrokuje rak, ali se javljaju daleko od samog tumora, npr. na živcima i mišićima. Ovi sindromi nisu povezani s veličinom ni sijelom (lokalizacijom) raka pluća i ne ukazuju na to da se rak proširio izvan prsnog koša. Ove sindrome uzrokuju tvari koje luči rak (kao što su hormoni, citokini i razni drugi proteini). Česti paraneoplastični učinci raka pluća su:
Dijagnoza
Dijagnoza raka pluća
radiološke slikovne pretrage
pregled tumorskih stanica pod mikroskopom
genetsko testiranje tumora
određivanje stadija (stupnja proširenosti) bolesti
Liječnici posumnjaju na rak pluća kada osoba, osobito pušač, ima uporan ili sve jači kašalj, druge plućne simptome (kao što su otežano disanje ili krvavi ispljuvak) ili gubi na tjelesnoj težini. Na rak pluća posumnja se i kada je osoba imala upalu pluća, ali se patološke promjene na rendgenskoj snimci pluća nisu povukle nakon terapije antibioticima.
Radiološke slikovne pretrage
Rendgenska snimka prsnog koša obično je prva dijagnostička pretraga. Rendgenska snimka prsnog koša može otkriti većinu tumora pluća, iako mali tumori mogu promaknuti (ne moraju biti vidljivi). Ponekad sjena otkrivena na rendgenskoj snimci prsnog koša učinjenoj iz drugih razloga (npr. prije operacije) predstavlja prvi trag, iako takva sjena nije dokaz raka.
Kompjutorizirana tomografija prsnog koša (CT toraksa) može biti sljedeća pretraga. CT može pokazati karakteristične promjene koje pomažu liječnicima u postavljanju dijagnoze. CT također može pokazati male tumore koji nisu vidljivi na rendgenskim snimkama prsnog koša te otkriti jesu li limfni čvorovi unutar prsnog koša povećani.
Novije tehnike, kao što su pozitronska emisijska tomografija (PET) i PET-CT, koje u jednom uređaju kombiniraju PET i CT tehnologiju, sve se češće koriste u procjeni osoba kod kojih se sumnja na rak te pomažu u otkrivanju bolesti koja se proširila izvan prsnog koša. Magnetska rezonancija (MR) može se također koristiti ako CT ili PET-CT snimke ne pruže liječnicima dovoljno informacija.
Mikroskopski pregled
Za potvrdu dijagnoze obično je potreban mikroskopski pregled plućnog tkiva uzetog iz područja koje može biti zahvaćeno rakom. Katkad uzorak iskašljaja može pružiti dovoljno materijala za pregled (citološki pregled iskašljaja ili citologija sputuma). Ako je rak prouzročio nastanak zloćudnog pleuralnog izljeva, uklanjanje i analiza pleuralne tekućine mogu biti dovoljni. Međutim, liječnici obično moraju uzeti uzorak tkiva (biopsiju) izravno iz tumora. Jedan od uobičajenih načina za dobivanje uzorka tkiva jest bronhoskopija. Dišni putovi bolesnika izravno se pregledavaju pomoću fleksibilnog bronhoskopa, a pritom se mogu uzeti uzorci tumora. Bronhoskop s ugrađenim ultrazvučnim uređajem (EBUS) može pronaći tkivo koje se ne može vidjeti običnim bronhoskopom te uzeti biopsijske uzorke, uključujući limfne čvorove u središtu prsnog koša (medijastinumu). To pomaže odrediti stadij bolesti i usmjerava liječenje.
Ako se tumor nalazi predaleko od glavnih dišnih putova da bi se do njega moglo doći bronhoskopom, liječnici obično mogu uzeti uzorak uvođenjem instrumenta kroz kožu (uđe se tankom iglom između rebara i nabode plućno tkivo). Ovaj se postupak naziva perkutana biopsija, odnosno transtorakalna biopsija pluća. Ponekad se uzorak može dobiti samo kirurškim zahvatom koji se naziva torakotomija. Liječnici također mogu učiniti medijastinoskopiju te uzeti i pregledati uzorke povećanih limfnih čvorova (biopsijske uzorke) iz sredoprsja kako bi utvrdili je li za njihovo povećanje odgovorna upala ili rak.
Genetsko testiranje
Liječnici provode genetske testove na uzorku tkiva kako bi utvrdili je li rak posljedica mutacije koja se može liječiti lijekovima koji ciljaju učinke mutacije.
Određivanje stadija bolesti
Nakon što se rak dokaže pod mikroskopom, liječnici obično rade testove kako bi utvrdili je li se proširio. Kako bi se utvrdilo je li se rak pluća proširio, osobito na jetru, nadbubrežne žlijezde ili mozak, može se učiniti PET-CT snimanje te snimanje glave (CT ili MR mozga). Ako PET-CT nije dostupan, radi se CT prsnog koša, trbuha i zdjelice te scintigrafija kostiju. Scintigrafija kostiju može pokazati da se rak proširio na kosti.
Karcinomi se razvrstavaju na temelju:
veličine tumora (Koliko je tumor velik?)
širenja u susjedne limfne čvorove (Je li se rak proširio u obližnje limfne čvorove?)
širenja u udaljene organe (Je li se rak proširio u udaljene organe?)
Postoje različiti načini razvrstavanja (kategorizacije) za određivanje stadija raka. Stadij raka određuje najprimjereniji način liječenja i omogućuje liječnicima davanje prognoze bolesti.
Probir za rak pluća
Testovi probira su testovi koji se rade kod osoba s visokim rizikom bez simptoma kako bi se otkrili znakovi bolesti u ranoj fazi. U probirne pretrage za rak pluća spada CT s niskom dozom zračenja.
Probir svih ljudi (odnosno neovisno o tome imaju li čimbenike rizika ili ne) nije dokazao da smanjuje rizik od smrti od raka pluća te se stoga ne preporučuje. Pretrage mogu biti skupe i izazvati nepotrebnu zabrinutost ako daju lažno pozitivne rezultate koji pogrešno upućuju na prisutnost raka. Isto tako vrijedi i u suprotnom slučaju. Probirni test može dati negativan rezultat kada pacijent zapravo ima rak.
Probir visokorizičnih osoba, međutim preporučuje se. Liječnici nastoje točno procijeniti rizik kod osobe za određenu vrstu raka prije nego što se provedu probirni testovi. Među ljude koji bi mogli imati koristi od probira za rak pluća spadaju sredovječni i stariji teški pušači ili dugogodišnji pušači. Prema trenutačnim smjernicama, probir se preporučuje osobama u dobi od 50 do 80 godina koje imaju pušački staž veći od 20 kutija-godina (izračunava se množenjem broja godina pušačkog staža s brojem popušenih kutija cigareta na dan, tj. broj popušenih cigareta na dan/20 × broj godina pušačkog staža; op.prev.) i koje još uvijek puše ili su prestale pušiti u posljednjih 15 godina. Čini se da godišnji CT pregled tehnikom koja koristi manju količinu zračenja nego inače otkriva dovoljno izlječivih karcinoma da spašava živote. Međutim, ovim visokorizičnim osobama ne preporučuje se probir standardnim rendgenskim snimanjem prsnog koša ni citološki pregled ispljuvka.
Prevencija
Prevencija raka pluća
Prevencija raka pluća uključuje prestanak pušenja i izbjegavanje izloženosti tvarima koje mogu izazvati rak. Ljudi mogu poduzeti mjere kako bi smanjili razinu radona u svojim domovima. Druga potencijalna sredstva za prevenciju smiju se koristiti samo u sklopu kliničkog ispitivanja.
Liječenje
Liječenje raka pluća
Liječnici koriste razne načine liječenja i za sitnostanični (mikrocelularni) i za nesitnostanični (nemikrocelularni) rak pluća. Kirurško liječenje, kemoterapija i zračenje (radioterapija) mogu se primjenjivati pojedinačno ili u kombinaciji. Točna kombinacija načina liječenja ovisi o:
vrsti raka
sijelu (lokalizaciji) raka
težini raka
stupnju proširenosti raka
općem zdravstvenom stanju pacijenta
Primjerice, kod nekih bolesnika s uznapredovalim nesitnostaničnim rakom pluća liječenje uključuje kemoterapiju i zračenje (radioterapiju) prije, nakon ili umjesto kirurškog uklanjanja tumora.
Kirurško liječenje raka pluća
Kirurško liječenje je metoda izbora za nesitnostanični (nemikrocelularni) rak pluća koji se nije proširio izvan pluća (rani stadij bolesti). Općenito se kirurško liječenje ne primjenjuje za rani stadij sitnostaničnog (mikrocelularnog) raka pluća, jer ovaj agresivni rak zahtijeva kemoterapiju i zračenje (radioterapiju). Operacija možda neće biti moguća ako se rak proširio izvan pluća, ako je tumor preblizu dušniku ili ako osoba ima druge ozbiljne bolesti (kao što su teška bolest srca ili pluća).
Prije operacije liječnici provode testove za ispitivanje plućne funkcije kako bi utvrdili hoće li plućno tkivo koje preostane nakon operacije moći osigurati dovoljnu količinu kisika i odgovarajuću funkciju disanja. Ako rezultati testova za ispitivanje plućne funkcije pokažu da će uklanjanje dijela pluća zahvaćenog rakom dovesti do nedostatne plućne funkcije, operacija nije moguća. Koliki će se dio pluća ukloniti odlučuje kirurg, a to varira od malog dijela plućnog segmenta do cijelog plućnog krila.
Premda se nesitnostanični karcinomi pluća mogu ukloniti kirurški, uklanjanje ne dovodi uvijek do izlječenja. Pomoćna kemoterapija (odnosno adjuvantna kemoterapija) nakon operacije može povećati stopu preživljenja te se primjenjuje u svim slučajevima osim kod najmanjih tumora. Ponekad se kemoterapija daje prije operacije (tzv. neoadjuvantna terapija) kako bi se tumor smanjio prije kirurškog zahvata.
Katkad se rak koji započne drugdje (npr. u debelom crijevu) i proširi se na pluća uklanja iz pluća nakon što je uklonjen na mjestu nastanka. Ovaj se postupak rijetko preporučuje, a pretrage moraju pokazati da se rak nije proširio ni na jedno mjesto izvan pluća.
Radioterapija raka pluća
Radioterapija (zračenje) primjenjuje se i kod nesitnostaničnog i sitnostaničnog raka pluća. Može se primijeniti kod bolesnika koji odbijaju operaciju, kod onih koji ne mogu biti operirani zbog druge bolesti (npr. teške bolesti koronarnih arterija) ili kod onih kod kojih se rak proširio na obližnje strukture, kao što su limfni čvorovi. Iako se radioterapija koristi za liječenje raka, kod nekih ljudi ona može samo djelomično smanjiti tumor ili usporiti njegov rast. Kombinacija kemoterapije i radioterapije poboljšava preživljenje tih osoba.
Nekim bolesnicima sa sitnostaničnim rakom pluća koji dobro reagiraju na kemoterapiju može koristiti zračenje glave (radioterapija mozga) kako bi se spriječilo širenje raka na mozak. Ako se rak već proširio na mozak, zračenje mozga često se primjenjuje kako bi se ublažili simptomi kao što su glavobolja, smetenost i epileptički napadaji.
Radioterapija je također korisna za kontrolu komplikacija raka pluća, kao što su iskašljavanje krvi, bol u kostima, sindrom gornje šuplje vene i pritisak na kralježničnu moždinu.
Kemoterapija za rak pluća
Kemoterapija se primjenjuje i kod nesitnostaničnog i kod sitnostaničnog raka pluća. Glavni način liječenja sitnostaničnog raka pluća je kemoterapija, ponekad zajedno s radioterapijom. Ovaj pristup je poželjan jer je sitnostanični rak pluća agresivan i često se već proširio na udaljene dijelove tijela prije postavljanja dijagnoze. Kemoterapija može produljiti preživljenje bolesnicima koji imaju uznapredovalu bolest. Bez liječenja, medijan preživljenja (vrijeme u kojem polovica bolesnika umre, a polovica živi dulje; op. prev.) iznosi samo 6 do 12 tjedana.
Kod nesitnostaničnog raka pluća kemoterapija obično također produljuje preživljenje i ublažava simptome. Kod bolesnika s nesitnostaničnim rakom pluća koji se proširio na druge dijelove tijela, medijan preživljenja uz liječenje povećava se na 9 mjeseci. Ciljane terapije također mogu poboljšati preživljenje bolesnika s karcinomom.
Ciljane terapije za rak pluća
Neki bolesnici s nesitnostaničnim rakom pluća žive znatno dulje kada se liječe kemoterapijom, zračenjem ili nekim od novijih ciljanih terapija. U ciljane terapije spadaju lijekovi, kao što su biološki lijekovi, koji specifično djeluju na tumore pluća. Nedavna istraživanja identificirala su bjelančevine u stanicama raka i u krvnim žilama koje hrane stanice raka. Te bjelančevine mogu sudjelovati u regulaciji i promicanju rasta tumora i njegovih presadnica (metastaza). Razvijeni su lijekovi koji posebno djeluju na abnormalnu ekspresiju bjelančevina te mogu uništiti stanice raka ili spriječiti njihov rast. Lijekovi koji ciljaju na takve abnormalnosti su bevacizumab, gefitinib, erlotinib, krizotinib, vemurafenib i dabrafenib.
Novija skupina lijekova nazvana imunoterapije, u koju spadaju nivolumab, pembrolizumab, durvalumab, ipilimumab, atezolizumab, omogućuje vlastitom imunološkom sustavu da se bori protiv raka. Ovi se lijekovi mogu primijeniti umjesto uobičajenih lijekova za kemoterapiju, u kombinaciji s njima ili nakon što su standardni lijekovi za kemoterapiju bili neuspješni.
Laserska terapija raka pluća
Ponekad se primjenjuje laserska terapija, pri kojoj se laser koristi za uklanjanje ili smanjenje tumora pluća. Struja visoke energije (radiofrekventna ablacija) ili hladnoća (krioablacija) ponekad se može upotrijebiti za uništavanje tumorskih stanica kod ljudi koji imaju male tumore ili se ne mogu podvrgnuti operaciji.
Drugi načini liječenja
Drugi načini liječenja često su potrebni ljudima koji imaju rak pluća. Mnogi takvi načini liječenja, koji se nazivaju palijativnima, imaju za cilj ublažiti simptome i poboljšati kvalitetu života, a ne izliječiti rak.
Budući da brojni bolesnici s rakom pluća imaju značajno smanjenu plućnu funkciju bez obzira na to podvrgnu li se liječenju ili ne, disanje im može olakšati terapija kisikom (oksigenoterapija) i bronhodilatatori (lijekovi koji šire dišne putove).
Bol često zahtijeva liječenje. Opioidi se često koriste za ublažavanje boli, ali mogu izazvati nuspojave, kao što je zatvor (opstipacija), koji također zahtijeva liječenje.
Prognoza
Prognoza raka pluća
Rak pluća ima lošu prognozu. U prosjeku, osobe s neliječenim uznapredovalim nesitnostaničnim rakom pluća prežive 6 mjeseci. Čak i uz liječenje, osobe s opsežnim sitnostaničnim rakom pluća ili uznapredovalim nesitnostaničnim rakom pluća imaju vrlo lošu prognozu, uz petogodišnju stopu preživljenja manju od 1%. Rano otkrivanje tumora poboljšava preživljenje. Petogodišnje preživljenje kod nesitnostaničnog raka pluća otkrivenog u ranom stadiju iznosi 60 do 70%. Međutim, osobe koje su liječene od raka pluća otkrivenog u ranom stadiju i prežive, ali nastave pušiti, imaju visok rizik od razvoja drugog raka pluća.
Preživjeli moraju imati redovite kontrolne preglede, uključujući povremeno rendgensko snimanje prsnog koša i CT prsnog koša kako bi se osiguralo da se rak nije vratio. Obično, ako se rak vrati, to se dogodi unutar prve 2 godine. Međutim, bolesnicima se preporučuju česti kontrolni pregledi tijekom 5 godina nakon provedenog liječenja raka pluća, a zatim se kontrole vrše jednom godišnje do kraja života.
Budući da brojni bolesnici umiru od raka pluća, obično je potrebno planiranje terminalne skrbi. Napredak u skrbi umirućeg bolesnika, posebno spoznaja da su tjeskoba i bol česta pojava kod ljudi s neizlječivim rakom pluća te da se ti simptomi mogu ublažiti odgovarajućim lijekovima, doveli su do toga da sve veći broj ljudi može mirno umrijeti kod kuće, sa ili bez usluga hospicija.
Više informacija
Više informacija o raku pluća
Slijede izvori na engleskom jeziku koji pružaju informacije i podršku pacijentima i njihovim skrbnicima. PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj tih izvora.
American Cancer Society: Opće informacije o svim vrstama raka, uključujući prevenciju, dijagnostičku obradu, liječenje i informacije za ljude koji žive s rakom i njihove skrbnike
American Cancer Society: Lung Cancer: Detaljnije informacije Američkog društva za rak (ACS) o raku pluća, uključujući vrste, probir i liječenje
American Lung Association: Opće informacije o svim vrstama plućnih bolesti, uključujući rak pluća i prestanak pušenja
American Lung Association: Lung Cancer: Više specifičnih informacija iz ALA-e o raku pluća, uključujući što učiniti nakon dijagnoze raka pluća
CancerCare: Opće informacije o svim vrstama raka, uključujući izvore za savjetovanje i grupe za podršku
CancerCare: Lung Cancer: Detaljnije informacije organizacije Cancer Care za osobe s rakom pluća, uključujući usluge podrške i poveznice na dodatne izvore
National Cancer Institute: Izvor američke vlade o raku, uključujući najnovije informacije o istraživanjima i kliničkim ispitivanjima
National Cancer Institute: Lung Cancer: Detaljnije informacije Nacionalnog instituta za rak (NCI) o raku pluća, osobito o napretku u liječenju i najnovijim rezultatima istraživanja
National Coalition for Cancer Survivorship: Zalaže se za visokokvalitetnu skrb za sve oboljele od raka
Consumer's Guide to Radon Reduction: Vodič Američke agencije za zaštitu okoliša (EPA) za testiranje i smanjenje izloženosti radonu kod kuće