Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Matea Ćurković, dr. med.
Nesuicidalno samoozljeđivanje označava namjerno nanošenje samom sebi ozljeda koje nisu fatalne. Primjeri su površinsko grebanje, rezanje ili spaljivanje kože (pomoću cigareta ili uvijača za kosu), kao i ubadanje, udaranje i opetovano trljanje kože gumicom.
(Vidi također Suicidalno ponašanje kod djece i adolescenata.)
Adolescenti koji zloupotrebljavaju droge ili druge supstance češće naude sami sebi.
U nekim zajednicama, samoozljeđivanje je srednjoškolski hir pa to čine mnogi adolescenti. U takvim slučajevima samoozljeđivanje postupno prestaje s vremenom.
Samoozljeđivanje sugerira da je adolescent u velikoj nevolji. Međutim, kod mnogih adolescenata, samoozljeđivanje nije povezano sa suicidalnošću. Umjesto toga, to može biti vrsta samokažnjavanja. Samoozljeđivanje se također može koristiti za privlačenje pozornosti roditelja i / ili drugih bitnih ljudi, izražavanje ljutnje ili poistovjećivanje s vršnjacima. Kod drugih adolescenata (onih s težim mentalnim poremećajima i manjkom socijalne podrške) povećan je rizik od samoubojstva.
Drugi čimbenici koji su povezani s višim suicidalnim rizikom su:
-
Često samoozljeđivanje
-
Ozljeđivanje samog sebe na više načina
-
Osjećaj slabije povezanosti s drugim ljudima, osobito roditeljima
-
Osjećaj da život ima malo ili nikakvo značenje
-
Učestalo traženje psihijatrijske pomoći
-
Suicidalne misli
Svi adolescenti koji se namjerno povrijede trebali bi biti pregledani od strane liječnika s iskustvom u radu s problematičnim adolescentima. Liječnik treba utvrditi postoji li rizik od samoubojstva te pokušava odrediti podlogu uznemirenosti koja je dovela do samoozljeđivanja. Liječnici pokušavaju utvrditi ima li adolescent problema s niskim samopoštovanjem ili bilo koji drugi problem s mentalnim zdravljem, poput anksioznosti, poremećaja raspoloženja, poremećaja hranjenja, korištenja supstanci, ili traume.
Liječenje obično uključuje individualnu (i ponekad grupnu) terapiju. Terapija je usmjerena na podučavanje adolescenata kako biti svjesniji svojih emocija, kako prihvatiti negativne emocije kao dio života, kako razviti prikladnije načine reagiranja na stres i oduprijeti se porivu da se ponašaju samodestruktivno.