Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Matea Ćurković, dr. med.
Nesuicidalno samoozljeđivanje označava namjerno nanošenje samom sebi ozljeda koje nisu fatalne. Primjeri su površinsko grebanje, rezanje ili spaljivanje kože (pomoću cigareta ili uvijača za kosu), kao i ubadanje, udaranje i opetovano trljanje kože gumicom.
(Vidi također Suicidalno ponašanje kod djece i adolescenata.)
Adolescenti koji zloupotrebljavaju droge ili druge supstance češće naude sami sebi.
U nekim zajednicama, samoozljeđivanje je srednjoškolski hir pa to čine mnogi adolescenti. U takvim slučajevima samoozljeđivanje postupno prestaje s vremenom.
Samoozljeđivanje sugerira da je adolescent u velikoj nevolji. Međutim, kod mnogih adolescenata, samoozljeđivanje nije povezano sa suicidalnošću. Umjesto toga, to može biti vrsta samokažnjavanja. Samoozljeđivanje se također može koristiti za privlačenje pozornosti roditelja i / ili drugih bitnih ljudi, izražavanje ljutnje ili poistovjećivanje s vršnjacima. Kod drugih adolescenata (onih s težim mentalnim poremećajima i manjkom socijalne podrške) povećan je rizik od samoubojstva.
Drugi čimbenici koji su povezani s višim suicidalnim rizikom su:
-
Često samoozljeđivanje
-
Ozljeđivanje samog sebe na više načina
-
Osjećaj slabije povezanosti s drugim ljudima, osobito roditeljima
-
Osjećaj da život ima malo ili nikakvo značenje
-
Učestalo traženje psihijatrijske pomoći
-
Suicidalne misli
Svi adolescenti koji se namjerno povrijede trebali bi biti pregledani od strane liječnika s iskustvom u radu s problematičnim adolescentima. Liječnik treba utvrditi postoji li rizik od samoubojstva te pokušava odrediti podlogu uznemirenosti koja je dovela do samoozljeđivanja.