Infekcija respiratornim sincicijskim virusom i infekcija humanim metapneumovirusom zahvaćaju gornje, a ponekad i donje dišne putove.
-
Respiracijski sincicijski virus značajan je uzročnik respiratornih infekcija u dojenčadi i male djece.
-
Humani metapneumovirus je virus sličan respiratornom sincicijskom virusu.
-
Tipični simptomi uključuju curenje iz nosa, povišenu temperaturu, kašalj i hripanje, a teška infekcija može dovesti do respiratornog distresa.
-
Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma, koji se javljaju za vrijeme sezone RSV-a.
-
Palivizumab se daje djeci, koja imaju visoki rizik za razvoj teške infekcije RSV-om.
-
U slučaju potrebe se daje kisik.
Respiracijski sincicijski virus (RSV) je vrlo čest uzročnik infekcija dišnog sustava, osobito u djece. Gotovo sva djeca do navršene 4. godine dobiju infekciju, a mnogi u prvoj godini života. Preboljela infekcija ne stvara trajni imunitet pa su reinfekcije česte, ali obično manje ozbiljne. Epidemije se obično javljaju zimi i u rano proljeće. RSV je najčešći uzrok bolesti donjeg dišnog sustava kod mlade dojenčadi i odgovoran je za više od 50.000 hospitalizacija godišnje u Sjedinjenim Američkim Državama u djece mlađe od 5 godina.
Prva infekcija često napreduje od bolesti gornjih dišnih putova s kongestijom nosa i povišenom temperaturom do bolesti koja zahvaća donje dišne putove, najčešće uzrokujući bronhiolitis, a ponekad upalu pluća s kašljem i otežanim disanjem. Ponavljajuće infekcije RSV-om obično zahvaćaju samo gornje dišne putove. Djeca koja su preboljela bronhiolitis imaju veći rizik da razviju astmu u starijoj dobi.
Djeca s određenim kroničnim bolestima (kao što su kongenitalne srčane bolesti, astma, cistična fibroza, neuromuskularne bolesti ili supresija imunološkog sustava), djeca koja su rođena prerano te djeca mlađa od 6 mjeseci posebno su izložena riziku od razvoja ozbiljne bolesti. Odrasli i starija djeca također mogu biti zaraženi RSV-om, a stariji ljudi mogu razviti upalu pluća.
Ljudski metapneumovirus (hMPV) je sličan ali odvojen virus. hMPV se javlja u istom sezonskom vremenu kao i RSV, ali ne inficira toliko djece.
Simptomi
RSV i hMPV uzrokuju slične simptome. Curenje iz nosa i vrućica počinju 3 do 5 dana nakon infekcije. Oko polovice djece s prvom infekcijom također razvija kašalj i hripanje, što ukazuje na uključenost donjeg respiratornog trakta. Kod dojenčadi mlađe od 6 mjeseci, prvi simptom može biti razdoblje bez disanja (apneje). Neka djeca, obično mlađa dojenčad, razvijaju teške respiratorne tegobe, a nekolicina i umire.
Kod zdravih odraslih i starije djece, bolest je obično blaga i može se manifestirati kao obična prehlada.
Dijagnoza
Liječnici obično sumnjaju na RSV (i eventualno hMPV) infekciju kod mlađe dojenčadi i djece koja imaju bronhiolitis ili upalu pluća tijekom sezone RSV-a ili izbijanja epidemije. Testiranje se obično ne provodi osim ako je potrebno zbog identifikacije izbijanja epidemije ili ako je potrebna hospitalizacija.
Testovi na respiracijski sincicijski virus (RSV)
Ako je potrebno, uzorak nosnog sekreta se može analizirati brzim antigenskim testom, testom lančane reakcije umnožavanja polimerazom (PCR), ili kultivacijom, kako bi se dokazao virus.
Prevencija
Provođenje dobre higijene važna je preventivna mjera. Oboljelo dijete i ostali ukućani trebaju redovito prati ruke sapunom i vodom. Općenito, što je fizički kontakt s bolesnim djetetom intimniji (poput grljenja, maženja ili dijeljenja kreveta), to je veći rizik od širenja infekcije na ostale članove obitelji. Roditelji moraju balansirati između rizika od zaraze infekcijom i potrebe da utješe bolesno dijete.
Trenutno ne postoji cjepivo koje bi spriječilo RSV ili hMPV infekciju.
Liječnici mogu određenoj djeci, koja su pod visokim rizikom od razvoja teške RSV infekcije, davati mjesečne injekcije palivizumaba, koji sadrži antitijela protiv RSV-a. Djeca visokog rizika uključuju dojenčad i malu djecu koja imaju ozbiljne bolesti srca ili pluća i/ili su rođena prerano ili koja imaju neki drugi čimbenik rizika. Cijepljenje se provodi tijekom RSV sezone.
Djeca koja primaju palivizumab imaju manji rizik potrebe za hospitalizacijom, ali liječnici nisu sigurni prevenira li ovaj tretman teške komplikacije ili smrtni ishod.
Liječenje
Djeca koja imaju poteškoća s disanjem se hospitaliziraju. Ovisno o njihovom stanju, mogu primati intravensku nadoknadu tekućine i terapiju kisikom. Ribavirin, antivirusni lijek, se više ne preporučuje, osim kod djece čiji je imunološki sustav iznimno oslabljen.
Većina djece ne mora biti hospitalizirana. Liječenje kod kuće je usmjereno na ublažavanje simptoma. Na primjer, djeca mogu dobiti lijek za ublažavanje boli i tekućinu kako bi spriječili dehidraciju. Roditelji trebaju pomno pratiti djecu zbog pojave znakova koji ukazuju na probleme s disanjem ili dehidracije.