Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Mia Jeličić, dr. med.
Penicilini su podrazred antibiotika koji se nazivaju beta-laktamski antibiotici (antibiotici koji imaju kemijsku strukturu nazvanu beta-laktamski prsten). Karbapenemi, cefalosporini, i monobaktami su također beta-laktamski antibiotici.
Penicilini se koriste za liječenje infekcija uzrokovanih gram-pozitivnim bakterijama (kao što je streptokokna infekcija) i nekih gram-negativnih bakterija (kao što su meningokokne infekcije).
Penicilini uključuju sljedeće:
Neke bakterije imaju vanjski pokrov (stanični zid) koji ih štiti. Kao i ostali beta-laktamski antibiotici, penicilini djeluju tako što sprječavaju formiranje staničnog zida, što rezultira smrću bakterija.
Neke bakterije proizvode enzime koji mogu inaktivirati beta-laktamske antibiotike. Za infekcije koje uzrokuju te bakterije, penicilini se daju s lijekom koji može inhibirati ove enzime, kao što su klavulanat ili sulbaktam. Uobičajene kombinacije uključuju sljedeće:
Neki se penicilini mogu davati na usta (na primjer, amoksicilin i penicilin V) ili injekcijom (npr. piperacilin). Drugi (kao što je ampicilin) mogu se dati na oba načina.
Hrana ne ometa apsorpciju amoksicilina, ali penicilin G treba uzimati jedan sat prije ili dva sata nakon obroka. Amoksicilin se češće koristi od ampicilina (uzimanjem na usta) jer se amoksicilin bolje apsorbira, ima manje crijevnih nuspojava i može se davati rjeđe.
(Vidi također Pregled antibiotika.)
Upotreba penicilina tijekom trudnoće i dojenja
Penicilini su među najsigurnijim antibioticima koji se koriste tijekom trudnoće. Međutim, koriste se samo kada su koristi od liječenja veće od rizika. (Vidi također Upotreba lijekova tijekom trudnoće.)
Upotreba penicilina tijekom dojenja općenito se smatra prihvatljivom. (Vidi također Upotreba lijekova tijekom dojenja.)