Urednik sekcije: Željko Ivančević, dr. med.
Prijevod: Željko Ivančević, dr. med.
Hepatopulmonalni sindrom je stanje u kojem je koncentracija kisika u krvi niska uslijed širenja (dilatacije) malih arterija u plućima, a javlja se kod osoba koje imaju bolest jetre.
Kod hepatopulmonalnog sindroma razvijaju se tri poremećaja koji dovode do niske koncentracije kisika u krvi:
-
U plućima se sitne arterije i vene šire na mikroskopskoj razini (vidljivo samo pod mikroskopom). Zbog tog širenja kroz pluća protječe više krvi nego što je pluća mogu adekvatno oksigenirati (zasititi kisikom).
-
Krv kroz pluća protječe brže nego je normalno, pa je vrijeme potrebno da krv dobije dovoljno kisika skraćeno.
-
Između arterija koje prenose krv bogatu kisikom i vena koje prenose krv siromašnu kisikom razvijaju se abnormalne veze (spojevi), zbog čega se u arterijama koje odvode krv u tijelo miješaju krv bogata i krv siromašna kisikom. Ta mješavina arterijske i venske krvi ima nižu koncentraciju kisika nego što je normalno.
Osobe se žale na zaduhu (otežano disanje), koja se često pogoršava u sjedećem položaju, a smanjuje u ležećem položaju. Koncentracija kisika u krvi također se smanjuje u sjedećem položaju. Većina osoba također ima simptome kronične bolesti jetre, kao što su sitne crvene mrlje na koži (angiomi poput pauka) – paukasti angiomi (tzv. spider nevusi), odnosno proširene sitne krvne žile koje nalikuju paukovoj mreži.
Dijagnoza
Dijagnoza hepatopulmonalnog sindroma
pulsna oksimetrija (mjerenje koncentracije kisika u krvi pomoću senzora na prstu)
često ultrazvuk srca s kontrastom i/ili scintigrafija pluća (pretraga kojom se pomoću male količine radioaktivne tvari procjenjuje protok krvi kroz pluća)
Liječnici posumnjaju na hepatopulmonalni sindrom kod osoba s bolešću jetre kod kojih se pojavi zaduha (otežano disanje). Ako se posumnja na hepatopulmonalni sindrom, liječnici izmjere koncentraciju kisika u krvi pomoću senzora postavljenog na vrh prsta (pulsna oksimetrija). Ponekad liječnici uzimaju i uzorak krvi nakon što je osoba udisala sobni zrak, a zatim ponovno nakon što je udisala kisik, te mjere koncentraciju kisika u tim uzorcima.
U pretrage koje mogu pomoći kod postavljanja dijagnoze ubrajaju se ultrazvuk srca (ehokardiografija), pri kojem se osobi u venu ubrizgava kontrastno sredstvo (ehokardiografija s kontrastom), te scintigrafija pluća.
Liječenje
Liječenje hepatopulmonalnog sindroma
Glavna terapija za hepatopulmonalni sindrom je dodatni kisik (oksigenoterapija). Hepatopulmonalni sindrom može se povući nakon transplantacije jetre ili ako dođe do značajnog poboljšanja osnovne bolesti jetre.