Testiranje na droge

Autori: Gerald F. O’Malley, DO
Rika O’Malley, MD
Urednik sekcije: Ivan Bekavac, dr. med.
Prijevod: Nikola Žaja, dr. med.

Testiranje na droge uključuje provjeru uporabe tvari kod osoba koje nemaju nužno nikakve simptome poremećaj povezan s tvarima. Može se raditi sustavno ili nasumično

  • Određene skupine ljudi, kao što su studenti, sportaši i zatvorenici

  • Osobe koje se prijavljuju za posao ili koje već rade određene vrste poslova (kao što su piloti ili komercijalni vozači kamiona)

  • Osobe koje su sudjelovale u prometnim nesrećama s motornim vozilima, brodskim nesrećama ili nesrećama na radu

  • Ljudi koji su pokušali počiniti samoubojstvo nejasnim sredstvima

  • Osobe u programu liječenja zbog zlouporabe droga ili uvjetnog otpusta koji zahtijevaju suzdržavanje - kako bi se pratilo pridržavanje mjera

  • Osobe u programu liječenja ovisnosti o drogama—kako bi se otkrio nastavak zlouporabe tvari i tako bolje planiralo liječenje

  • Ljudi od kojih se traži da se podvrgnu testiranju na droge kao dio saslušanja o roditeljskom skrbništvu ili roditeljskim pravima

  • Djelatne vojne osobe

Obično ljudi moraju dati pristanak na testiranje droge osim u određenim okolnostima, kao što su automobilske nesreće ili nesreće na radnom mjestu. Testiranje na droge ne može utvrditi koliko često se tvar koristi i stoga ne može razlikovati povremene od redovitih korisnika. Isto tako, testiranje na droge cilja samo neke supstance i tako propušta mnoge druge. Najčešće ciljane tvari su

Može se testirati uzorak urina, krvi, daha, sline, znoja ili kose. Test urina je najčešći jer je neinvazivan, brz i sposoban otkriti mnoge droge. Može otkriti droge koje su korištene unazad 1 do 4 dana, ponekad i dulje, ovisno o korištenoj drogi. Testiranje krvi rijetko se radi jer je invazivno i može otkriti droge unutar samo nekoliko sati nakon upotrebe. Testiranje kose nije toliko široko dostupno, ali može otkriti neke droge ako su korištene unatrag 100 dana. Zdravstveni djelatnici mogu izravno promatrati prikupljanje uzorka i zapečatiti ga kako bi bili sigurni da uzorak nije neovlašteno mijenjan.

Testovi na droge nisu uvijek točni. Najčešće korišteni testovi urina daju nepotpune i ponekad netočne rezultate. Ponekad testovi ne otkrivaju drogu koju osoba zapravo koristi (lažno negativan rezultat). To se može dogoditi ako test nije dizajniran za otkrivanje određene droge ili ima ograničenu osjetljivost, ako je mokraća vrlo razrijeđena tako da je količina droge u urinu manja od one koju test može otkriti, ako osoba doda u mokraću tvar kojom se uzorak može izmijeniti ili ako se preda uzorak od neke druge osobe. S druge strane, testovi su ponekad pozitivni kada osoba zapravo ne koristi droge (lažno pozitivan rezultat). Na primjer, sjemenke maka mogu uzrokovati lažno pozitivne rezultate za opioide (heroin potječe od maka).

Više informacija

  • National Institute on Drug Abuse (NIDA)

  • Substance Abuse and Mental Health Services Administration (SAMHSA)