Kronična bubrežna bolest sporo je i postupno slabljenje sposobnosti bubrega da filtriraju metaboličke otpadne tvari iz krvi, koje napreduje tijekom nekoliko mjeseci ili više godina.
-
Glavni su uzroci šećerna bolest i visoki krvni tlak.
-
Krv postaje kiselija, razvijaju se anemija i oštećenje živaca, slabi koštano tkivo i povećava se rizik od ateroskleroze.
-
Simptomi mogu uključivati noćno mokrenje, umor, mučninu, svrbež, trzanje mišića i grčeve, gubitak teka, zbunjenost, otežano disanje i oticanje dijelova tijela, najčešće nogu.
-
Dijagnoza se postavlja na temelju pretraga krvi i mokraće.
-
Liječenje obuhvaća ograničavanje unosa tekućine, natrija i kalija, primjenu lijekova za liječenje drugih poremećaja, poput šećerne bolesti, visokog krvnog tlaka, anemije i poremećaja ravnoteže elektrolita, te prema potrebi dijalizu ili transplantaciju bubrega.
(Vidi također Pregled zatajenja bubrega.)
Mnoge bolesti mogu nepovratno oštetiti bubrege. Akutno oštećenje bubrega prelazi u kroničnu bubrežnu bolest ako se bubrežna funkcija nakon liječenja ne oporavi i poremećaj traje dulje od tri mjeseca. Stoga svaki poremećaj koji može uzrokovati akutno oštećenje bubrega može uzrokovati i kroničnu bubrežnu bolest. Međutim, u zapadnim zemljama najčešći uzroci kronične bubrežne bolesti jesu:
Bubrezi
Oba ta poremećaja izravno oštećuju male krvne žile bubrega.
Ostali uzroci kronične bubrežne bolesti uključuju začepljenje mokraćnog sustava (opstrukciju), određene poremećaje bubrega, poput policistične bolesti bubrega i glomerulonefritisa, te autoimune poremećaje, poput sistemskog eritemskog lupusa (SLE), pri kojima protutijela oštećuju sitne krvne žile (glomerule) i sitne kanaliće (tubule) bubrega.
Kronična bubrežna bolest uzrokuje brojne poremećaje u cijelom tijelu:
-
Kada je gubitak bubrežne funkcije blag ili umjeren, bubrezi ne mogu ponovno apsorbirati dovoljno vode iz mokraće kako bi smanjili njezin volumen i povećali koncentraciju.
-
Poslije se smanjuje sposobnost bubrega da izlučuju kiseline koje tijelo normalno proizvodi, pa krv postaje kiselija. To se stanje naziva acidoza.
-
Smanjuje se stvaranje crvenih krvnih stanica, što dovodi do anemije.
-
Visoke razine metaboličkih otpadnih tvari u krvi mogu oštetiti živčane stanice u mozgu, trupu, rukama i nogama. Razina mokraćne kiseline može porasti i uzrokovati giht.
-
Oboljeli bubrezi stvaraju hormone koji povisuju krvni tlak. Osim toga, ne mogu izlučiti višak soli i vode. Zadržavanje soli i vode pridonosi razvoju visokog krvnog tlaka i zatajenja srca.
-
Može se razviti perikarditis, odnosno upala ovojnice koja okružuje srce (osrčja ili perikarda).
-
Razina triglicerida u krvi često je povišena, što zajedno s visokim krvnim tlakom povećava rizik od ateroskleroze.
-
Stvaranje i očuvanje koštanog tkiva mogu biti poremećeni (bubrežna osteodistrofija) ako određeni poremećaji povezani s kroničnom bubrežnom bolešću traju dugo. Ti poremećaji uključuju visoku razinu paratiroidnog hormona, nisku razinu kalcitriola (aktivnog oblika vitamina D) u krvi, smanjenu apsorpciju kalcija i visoku razinu fosfata u krvi. Bubrežna osteodistrofija može uzrokovati bolove u kostima i povećati rizik od prijeloma.
Simptomi
Bilo koji oblik kronične bubrežne bolesti
Simptomi se obično razvijaju vrlo sporo. Kako zatajenje bubrega napreduje i metaboličke se otpadne tvari nakupljaju u krvi, simptomi postaju sve izraženiji.
Blagi do umjereni gubitak bubrežne funkcije može uzrokovati samo blage simptome, poput potrebe za višekratnim mokrenjem tijekom noći (nikturija). Nikturija nastaje jer bubrezi ne mogu ponovno apsorbirati dovoljno vode iz mokraće kako bi smanjili njezin volumen i povećali koncentraciju, kao što se normalno događa tijekom noći.
Kako se bubrežna funkcija pogoršava i u krvi se nakuplja sve više metaboličkih otpadnih tvari, osobe se mogu osjećati umorno i slabo te mogu imati poteškoće s koncentracijom. U nekih se pojavljuju gubitak teka i otežano disanje. Anemija također pridonosi umoru i općoj slabosti.
Nakupljanje metaboličkih otpadnih tvari uzrokuje i gubitak teka, mučninu, povraćanje i neugodan okus u ustima, što može dovesti do pothranjenosti i gubitka tjelesne težine. Osobe s kroničnom bubrežnom bolešću sklonije su nastanku modrica i mogu neuobičajeno dugo krvariti nakon posjekotina ili drugih ozljeda. Kronična bubrežna bolest smanjuje i sposobnost organizma da se bori protiv infekcija. Giht može uzrokovati akutnu upalu zglobova s boli i oticanjem.
Težak gubitak bubrežne funkcije uzrokuje nakupljanje velikih količina otpadnih tvari u krvi. Oštećenje mišića i živaca može uzrokovati trzanje ili slabost mišića, grčeve i bolove. Osobe mogu osjećati trnce u rukama i nogama te izgubiti osjet u pojedinim dijelovima tijela. Može se razviti sindrom nemirnih nogu. Može se razviti i encefalopatija, stanje u kojem je poremećena funkcija mozga, što uzrokuje zbunjenost, letargiju i napadaje.
Zatajenje srca može uzrokovati otežano disanje. Mogu se pojaviti otekline po cijelom tijelu, osobito na nogama. Perikarditis može uzrokovati bol u prsima i nizak krvni tlak. Osobe s uznapredovalom kroničnom bubrežnom bolešću često razvijaju i čireve u probavnom sustavu te krvarenje. Koža može postati žutosmeđa, a ponekad je koncentracija ureje toliko visoka da se ona kristalizira iz znoja i stvara bijeli prah na koži. Neke osobe s kroničnom bubrežnom bolešću imaju svrbež po cijelom tijelu. Mogu imati i neugodan zadah iz usta.
Dijagnoza
Bilo koji oblik kronične bubrežne bolesti
-
pretrage krvi i mokraće
-
ultrazvuk
-
ponekad biopsija.
Pretrage krvi i mokraće nužne su za potvrđivanje slabljenja bubrežne funkcije.
Kada gubitak bubrežne funkcije dosegne određenu razinu, koncentracije nekih tvari u krvi mijenjaju se:
-
Povećavaju se razine ureje i kreatinina, metaboličkih otpadnih tvari koje se normalno filtriraju kroz bubrege.
-
Krv postaje umjereno kisela.
-
Razina kalija u krvi često je normalna ili samo blago povišena, ali može postati opasno visoka.
-
Razine kalcija i kalcitriola u krvi smanjuju se.
-
Razine fosfata i paratiroidnog hormona povećavaju se.
-
Razina hemoglobina obično je snižena, što znači da osoba ima određeni stupanj anemije.
U uznapredovalom zatajenju bubrega razina kalija može postati opasno visoka. To se može dogoditi i ako osoba unosi veliku količinu kalija ili uzima lijek koji sprječava njegovo izlučivanje putem bubrega.
Analizom mokraće mogu se otkriti mnoge abnormalnosti, uključujući bjelančevine i abnormalne stanice.
Ultrazvuk se često radi kako bi se isključilo začepljenje mokraćnog sustava i procijenila veličina bubrega. Mali i oštećeni bubrezi često upućuju na to da je gubitak bubrežne funkcije kroničan. Kako kronična bubrežna bolest napreduje prema završnom stadiju, sve je teže utvrditi njezin točan uzrok.
Uzimanje uzorka bubrežnog tkiva za mikroskopski pregled (biopsija bubrega) najtočnija je dijagnostička metoda, ali se ne preporučuje ako ultrazvuk pokaže male i oštećene bubrege.
Prognoza
Bilo koji oblik kronične bubrežne bolesti
Ako je kronična bubrežna bolest uzrokovana poremećajem koji se može ukloniti, primjerice začepljenjem mokraćnog sustava, i ako taj poremećaj nije predugo trajao, bubrežna se funkcija može poboljšati nakon uspješnog liječenja uzroka. U protivnom se bubrežna funkcija s vremenom pogoršava. Brzina slabljenja bubrežne funkcije djelomično ovisi o poremećaju koji je uzrokovao kroničnu bubrežnu bolest i o tome koliko se dobro taj poremećaj kontrolira. Primjerice, šećerna bolest i visoki krvni tlak, osobito ako se loše kontroliraju, uzrokuju brže slabljenje bubrežne funkcije. Neliječena kronična bubrežna bolest može dovesti do smrti.
Kada gubitak bubrežne funkcije uznapreduje do završnog stadija zatajenja bubrega, očekivano trajanje života osoba koje se ne liječe iznosi nekoliko mjeseci, dok je u osoba koje se liječe dijalizom znatno dulje. Međutim, čak i uz dijalizu osobe sa završnim stadijem zatajenja bubrega obično umiru ranije od svojih vršnjaka koji nemaju taj poremećaj. Većina umire od bolesti srca ili krvnih žila ili od infekcija.
Liječenje
Bilo koji oblik kronične bubrežne bolesti
Cilj je liječenja usporiti slabljenje bubrežne funkcije.
Potrebno je pravodobno liječiti poremećaje koji mogu uzrokovati ili pogoršati kroničnu bubrežnu bolest i negativno utjecati na opće zdravstveno stanje:
Kontroliranje razine šećera (glukoze) u krvi i visokog krvnog tlaka u osoba sa šećernom bolešću znatno usporava pogoršavanje bubrežne funkcije. Lijekovi koji se nazivaju inhibitorima angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori) i blokatorima receptora angiotenzina II snižavaju krvni tlak i u nekih osoba s kroničnom bubrežnom bolešću mogu usporiti slabljenje bubrežne funkcije. Lijekovi koji se nazivaju inhibitorima suprijenosnika natrija i glukoze 2 (SGLT2 inhibitori) također mogu usporiti pogoršavanje bubrežne funkcije, ali ih treba izbjegavati u osoba sa šećernom bolešću tipa 1.
Izbjegava se propisivanje lijekova koji se izlučuju putem bubrega ili se njihove doze smanjuju. Možda će trebati izbjegavati i mnoge druge lijekove. Primjerice, u osoba s teškom kroničnom bubrežnom bolešću i visokom razinom kalija možda će biti potrebno prekinuti primjenu ACE inhibitora, blokatora receptora angiotenzina II i određenih diuretika, poput spironolaktona, amilorida i triamterena, jer ti lijekovi mogu dodatno povećati razinu kalija.
Začepljenje mokraćnog sustava uklanja se ili ublažava. Bakterijske infekcije liječe se antibioticima.
Radi usporavanja napredovanja kronične bubrežne bolesti primjenjuju se dijetetske mjere i lijekovi.
Ograničavanje unosa bjelančevina
Slabljenje bubrežne funkcije može se neznatno usporiti ograničavanjem dnevnog unosa bjelančevina. Potrebno je unositi dovoljno ugljikohidrata kako bi se nadoknadio smanjen unos bjelančevina. Ako je unos bjelančevina znatno ograničen, preporučuje se nadzor dijetetičara kako bi se osigurao odgovarajući unos aminokiselina i drugih hranjivih tvari.
Kontroliranje acidoze
Blaga acidoza ponekad se može kontrolirati povećanim unosom voća i povrća te smanjenim unosom bjelančevina životinjskog podrijetla. Međutim, umjerena ili teška acidoza zahtijeva liječenje lijekovima koji smanjuju kiselost krvi, primjerice natrijevim bikarbonatom ili natrijevim citratom.
Snižavanje razine triglicerida
Razine triglicerida i kolesterola u krvi mogu se djelomično kontrolirati ograničavanjem unosa masti. Ponekad su za snižavanje razina triglicerida i kolesterola potrebni lijekovi poput statina, ezetimiba ili njihove kombinacije.
Ograničavanje unosa natrija i kalija
Ograničavanje unosa soli (natrija) osobito je korisno u osoba koje imaju zatajenje srca.
Unos tekućine možda će trebati ograničiti kako bi se spriječilo pretjerano smanjenje razine natrija u krvi. Treba izbjegavati namirnice koje sadržavaju iznimno velike količine kalija, poput zamjena za sol. Namirnice koje sadržavaju nešto više kalija, poput datulja, smokava i mnogih drugih vrsta voća, ne treba konzumirati u velikim količinama. (Za više informacija vidi publikaciju organizacije National Kidney Foundation „Kalij i prehrana kod kronične bubrežne bolesti“.)
Visoka razina kalija u krvi povećava rizik od poremećaja srčanog ritma i srčanog zastoja. Ako razina kalija postane previsoka, mogu se primijeniti lijekovi koji je snižavaju, poput natrijeva polistirensulfonata, patiromera ili natrijeva cirkonijeva ciklosilikata. Ponekad je potrebna i hitna dijaliza.
Kontroliranje razine
fosfora
Povišena razina fosfora u krvi može uzrokovati taloženje kalcija i fosfora u tkivima, uključujući krvne žile. Ograničavanje unosa hrane bogate fosforom, poput mliječnih proizvoda, jetre, mahunarki, orašastih plodova i većine gaziranih pića, snižava razinu fosfata u krvi. Lijekovi koji vežu fosfate, poput kalcijeva karbonata, kalcijeva acetata, sevelamera, lantana i željezova citrata, uzimaju se kroz usta i također mogu smanjiti razinu fosfora u krvi. Kalcijev citrat treba izbjegavati. On se nalazi u mnogim dodatcima kalcija i kao prehrambeni aditiv u brojnim proizvodima, označen oznakom E333. Vitamin D i njemu slični lijekovi često se uzimaju kroz usta kako bi se snizila visoka razina paratiroidnog hormona.
Liječenje komplikacija
Anemija uzrokovana kroničnom bubrežnom bolešću liječi se:
Liječnici također traže i liječe druge uzroke anemije, osobito manjak željeza, folata (folne kiseline) i vitamina B12 u prehrani (vidi Anemija uzrokovana nedostatkom vitamina).
Većini osoba koje redovito primaju eritropoetin ili darbepoetin potrebno je intravenski davati željezo kako bi se spriječio manjak željeza, koji smanjuje odgovor organizma na te lijekove. Eritropoetin i darbepoetin trebaju se primjenjivati samo kada je to potrebno jer mogu povećati rizik od moždanog udara. Sklonost krvarenju može se privremeno smanjiti transfuzijom krvnih pripravaka ili lijekovima poput dezmopresina ili estrogena. Takvo liječenje može biti potrebno nakon ozljede, prije kirurškog zahvata ili prije vađenja zuba.
Transfuzija krvi primjenjuje se samo ako je anemija teška, uzrokuje simptome i ne reagira na eritropoetin ili darbepoetin.
Visoki krvni tlak liječi se antihipertenzivnim lijekovima kako bi se spriječilo daljnje oštećenje srca i bubrega.
Diuretici mogu ublažiti simptome zatajenja srca čak i kada je bubrežna funkcija slaba, ali za uklanjanje viška vode iz tijela u slučaju teške kronične bubrežne bolesti može biti potrebna dijaliza.
Liječenje uznapredovale kronične bubrežne bolesti
Kada liječenje kronične bubrežne bolesti više nije učinkovito, jedine su mogućnosti dugotrajna dijaliza i transplantacija bubrega. Obje mogućnosti ublažavaju simptome i produljuju život. Ako je osoba prikladan kandidat, transplantacija bubrega izvrsna je mogućnost. Za osobe koje ne žele dijalizu važna je palijativna skrb.
Više informacija
Slijede neki izvori na engleskom jeziku koji mogu biti korisni. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj tih izvora.
-
National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases (NIDDK): Opće informacije o bolestima bubrega, uključujući rezultate istraživanja, statističke podatke te programe promicanja zdravlja i rada u zajednici
-
National Kidney Foundation (NKF): Informacije o bolestima bubrega i transplantaciji bubrega, financijskoj pomoći koja se dodjeljuje na temelju potreba radi lakšeg podmirivanja troškova liječenja, mrežnim seminarima za zdravstvene stručnjake i mogućnostima javnog zagovaranja