Blastomikoza je infekcija, uglavnom pluća, uzrokovana gljivama Blastomyces dermatitidis.
-
Ljudi imaju vrućicu, zimicu i prekomjerno znojenje, a ponekad i bolove u prsima, otežano disanje i kašalj.
-
Infekcija se može proširiti na kožu, kosti, reproduktivni i urinarni trakt, te tkiva koja pokrivaju mozak, uzrokujući oticanje, bol i druge simptome.
-
Uzorak inficiranog iskašljaja ili tkiva se uklanja i šalje na kulturu te se uzima rendgenski snimak prsnog koša.
-
Lijekovi protiv gljiva moraju se uzimati mjesecima.
(Vidi također Pregled gljivičnih infekcija.)
Spore Blastomyces ulaze u tijelo kroz dišne puteve kada se udahnu. Dakle, blastomikoza utječe prije svega na pluća, ali gljive se povremeno šire krvotokom na druga područja tijela, najčešće na kožu.
Blastomikoza može biti češća i teža kod nekih osoba s oslabljenim imunološkim sustavom. Za razliku od većine gljivičnih infekcija, blastomikoza nije češća kod osoba sa SIDA-om. Međutim, u osoba sa SIDA-om je teža.
Većina slučajeva blastomikoze javlja se u područjima Sjeverne Amerike gdje gljiva živi u tlu blizu korita rijeke:
Rijetko, infekcija se javlja na Bliskom istoku i u Africi.
Simptomi
Ponekad blastomikoza pluća ne uzrokuje nikakve simptome ili uzrokuje simptome koji brzo nestaju i ne prepoznaju se.
Kada se simptomi pojave, mogu početi naglo ili postupno. Oni uključuju vrućicu, zimicu i prekomjerno znojenje. Bolovi u prsima, otežano disanje i kašalj koji može, ali i ne mora dovesti do iskašljaja također se mogu razviti. Infekcija pluća obično napreduje polako, ali ljudi se ponekad bolje osjećaju bez liječenja. Kod nekih ljudi infekcija ubrzano napreduje.
Kada se blastomikoza širi, ona može utjecati na mnoge dijelove tijela, ali najčešća mjesta su sljedeća:
Infekcija kože počinje kao vrlo male, uzdignute kvrge (papule) koje mogu sadržavati gnoj. Zatim se razvijaju bradavičaste mrlje, okružene sićušnim, bezbolnim nakupinama gnoja (apscesima).
Tkiva koja prekrivaju zaražene kosti mogu postati otečena, topla i bolna.
Kod muškaraca, namotana cjevčica na vrhu testisa (epididimis) može nabreknuti, uzrokujući bol, ili infekcija prostate (prostatitis) može uzrokovati nelagodu.
Gljive se mogu proširiti na tkiva koja pokrivaju mozak i kralježničnu moždinu (meninge), uzrokujući gljivični meningitis. Apscesi se mogu razviti u mozgu. Ova infekcija može uzrokovati glavobolju i zbunjenost.
Dijagnoza
Liječnik dijagnosticira blastomikozu slanjem uzorka iskašljaja ili zaraženog tkiva u laboratorij koji treba pregledati pod mikroskopom i uzgojiti. Za snimanje znakova infekcije u plućima uzima se rendgenska snimka prsnog koša.
Liječnici također mogu testirati uzorak urina na proteine (antigene) koje oslobađa gljiva.
Mogu se obaviti ispitivanja koja otkrivaju genetski materijal mikroorganizama, poput lančane reakcije polimeraze (PCR). PCR tehnika koristi se za proizvodnju mnogih kopija gena iz mikroorganizma, što čini mikroorganizam mnogo lakšim za identifikaciju.
Liječenje
Blastomikoza, ako je teška, liječi se amfotericinom B, intravenski. Ako je blastomikoza blaga do umjerena, itrakonazol se daje na usta.
Uz liječenje, ljudi se počinju osjećati bolje prilično brzo, ali lijek se mora nastaviti 6 do 12 mjeseci. Bez liječenja, blastomikoza se polako pogoršava i, rijetko, dovodi do smrti.