Depresija uključuje osjećaj tuge (ili, kod djece i adolescenata, razdražljivost) i / ili gubitak interesa za aktivnosti. U velikoj depresivnoj epizodi simptomi traju 2 tjedna ili dulje i ometaju funkcioniranje ili uzrokuju značajne poteškoće. Simptomi mogu uslijediti nakon nedavnog gubitka ili drugog tužnog događaja, ali su nesrazmjerni tom događaju i traje duže vrijeme. Poremećaj regulacije raspoloženja uključuje stalnu razdražljivost i česte epizode ponašanja koje je izvan kontrole.
-
Somatske bolesti, životna iskustva i genetsko nasljeđe mogu pridonijeti razvoju depresije.
-
Djeca i adolescenti s depresijom mogu biti tužni, nezainteresirani, tromi ili pretjerano aktivni, agresivni i razdražljivi.
-
Djeca s disruptivnim poremećajem raspoloženja imaju česte, ozbiljne ispade temperamenta, a između ispada su obično razdražljiva i ljuta.
-
Liječnici postavljaju dijagnozu na osnovu simptoma djeteta i podataka koje dobiju od roditelja i učitelja te rade testove kako bi isključili druge poremećaje koji mogu uzrokovati slične simptome.
-
Za adolescente s depresijom kombinacija psihoterapije i antidepresiva je obično najučinkovitija, dok je za mlađu djecu obično rješenje psihoterapija.
(Vidi također Depresija u odraslih.)
Tuga i nesreća su uobičajene ljudske emocije, osobito kao odgovor na zabrinjavajuće situacije. Za djecu i adolescente takve situacije mogu uključivati smrt roditelja, razvod, udaljavanje od prijatelja, poteškoće prilagođavanja u školi i poteškoće pri sklapanju prijateljstava. Međutim, osjećaj tuge ponekad nije u skladu s događajem ili traje dulje od očekivanog. U takvim slučajevima, osobito ako osjećaji uzrokuju poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju, djeca mogu biti depresivna. Kao i odrasli, neka djeca postanu depresivna čak i kada u podlozi ne postoje nesretni životni događaji. Takva djeca često imaju članove obitelji s poremećajima raspoloženja (obiteljska anamneza).
Depresija se javlja kod čak 2% djece i 5% adolescenata.
Depresija uključuje nekoliko poremećaja:
-
Veliki depresivni poremećaj
-
Disruptivni poremećaj raspoloženja
-
Perzistentni depresivni poremećaj (distimija)
Uzroci
Liječnici ne znaju što točno uzrokuje depresiju. Pretpostavlja se da su za to zaslužne kemijske abnormalnosti u mozgu. Određena sklonost razvoju depresije se nasljeđuje. Najčešće nastaje kombinacijom čimbenika kao što su određena životna iskustva (gubitak u ranoj životnoj dobi) te genetska sklonost (ranjivost).
Postoje i neki drugi uzroci poput nedovoljno aktivne štitnjače ili zlouporabe droga. Nedavno je nekolicini adolescenata s perzistentnom depresijom utvrđeno da imaju nisku razinu folne kiseline (vitamin) u tekućini koja okružuje mozak i leđnu moždinu (cerebrospinalna tekućina).
Simptomi
Kao i kod odraslih, težina depresije u djece uvelike varira.
Veliki depresivni poremećaj
Djeca s velikim depresivnim poremećajem imaju epizodu depresije koja traje 2 tjedna ili više.
Djeca obično imaju osjećaj preplavljujuće tuge ili razdražljivosti, bezvrijednosti i krivnje. Gube interes za aktivnosti koje im obično pružaju zadovoljstvo poput bavljenja sportom, gledanja televizije, igranja video igara ili druženja s prijateljima. Mogu se žaliti da im je stalno dosadno. Mnoga se djeca žale i na fizičke probleme poput boli u trbuhu ili glavobolje.
Apetit može biti povećan ili snižen što često dovodi do značajnih promjena u težini. Djeca koja rastu ne dobivaju na težini kao što se očekuje.
San je obično poremećen. Mogu patiti of nesanice, previše spavati ili biti uznemirena čestim noćnim morama.
Depresivna djeca obično nisu živahna ili fizički aktivna. Međutim, neka, osobito mlađa djeca, imaju naizgled kontradiktorne simptome poput prekomjerne aktivnosti i agresivnog ponašanja. Takva djeca više izgledaju razdražljivo nego tužno.
Simptomi obično utječu na sposobnost razmišljanja i koncentracije, a aktivnost u školi je obično snižena. Mogu izgubiti prijatelje. Mogu imati samoubilačke misli i fantazije. Mogu čak pokušati počiniti samoubojstvo.
Čak i bez liječenja, djeca s velikim depresivnim poremećajem mogu se poboljšati za 6 do 12 mjeseci. Poremećaj se često ponavlja ako je prva epizoda bila teška ili se dogodila kada su djeca bila jako mlada.
Simptomi depresije u djeceOsjećaj tuge ili razdražljivosti Gubitak interesa za omiljene aktivnosti Izoliranje od prijatelja i društvenih situacija Nemogućnost uživanja u stvarima Osjećaj odbačenosti, nevoljenosti ili bezvrijednosti Osjećaj umora ili gubitka energije Slabo spavanje, noćne more ili pretjerano spavanje Samooptuživanje Gubitak apetita i težine Problemi s razmišljanjem, koncentracijom i donošenjem odluka Razmišljanje o smrti i / ili samoubojstvu Poklanjanje vrijednih stvari Žaljenje na novonastale tjelesne simptome Slabiji uspjeh u školi
|
Disruptivni poremećaji raspoloženja
Djeca s disruptivnim poremećajem raspoloženja su nervozna većinu vremena, a njihovo ponašanje je često izvan kontrole. Oni imaju česte, jake ispade bijesa koji su mnogo intenzivniji i dugotrajniji od situacije koja ih je izazvala. Tijekom tih ispada mogu uništavati imovinu ili fizički povrijediti druge. Između ispada, djeca su većinu vremena razdražljiva ili ljuta. Ovaj poremećaj obično počinje u dobi od 6 do 10 godina.
Većina takve djece ima i druge poremećaje, kao što su:
Kada takva djeca odrastu, mogu razviti depresiju ili anksiozni poremećaj.
Budući da su takva djeca često van kontrole, nerijetko im se dijagnosticira bipolarni poremećaj. Danas je prepoznato da ovaj poremećaj nije isto što i bipolarni poremećaj.
Perzistentni depresivni poremećaj
Ovaj poremećaj podsjeća na veliku depresivnu epizodu, ali simptomi obično nisu tako intenzivni i traju godinu dana ili duže.
Dijagnoza
Kako bi dijagnosticirali depresiju liječnici se oslanjaju na nekoliko izvora informacija: razgovor s djetetom ili adolescentom te informacije od roditelja i učitelja. Ponekad liječnici koriste strukturirane upitnike kako bi odijelili depresiju od normalne reakcije na nesretnu situaciju.
Liječnici dijagnosticiraju depresivni poremećaj kada djeca ili adolescenti imaju jedno ili oboje:
Također, djeca moraju imati ove simptome većinu dana gotovo svakodnevno tijekom 2 tjedna i moraju imati druge simptome depresije, kao što su gubitak apetita i težine te problemi sa spavanjem.
Liječniku je bitno razlučiti je li obiteljski ili društveni stres potaknuo depresiju. Također bitno je pitati izravno postoje li kod pacijenta kakve suicidalne misli te je li bilo pokušaja suicida.
Bitno je otkloniti somatske tegobe poput nereguliranih hormona štitnjače te zloupotrebu droga kao potencijalni uzrok simptoma.
Ako adolescenti imaju depresiju koja produljeno traje i ne reagira na uobičajenu terapiju, liječnici mogu napraviti lumbalnu punkciju kako bi otklonili mogući nedostatak folata u cerebrospinalnoj tekućini.
Liječenje
Za većinu adolescenata, psihoterapija i antidepresivi
Za mlađu djecu psihoterapija, a ako je potrebno, i antidepresivi
Smjernice za članove obitelji i školsko osoblje
Liječenje depresivnih poremećaja ovisi o težini simptoma. Svako dijete koje ima suicidalne misli mora biti pod strogim nadzorom iskusnih liječnika. Ponekad je potrebno dijete nakratko hospitalizirati kako bi bili sigurni u njegovo stanje, ako je rizik od suicida visok.
Za većinu adolescenata kombinacija psihoterapije i lijekova učinkovitija je nego svaka od njih zasebno. Za mlađu djecu stavovi su još nejasni. Započinje se s psihoterapijom, a lijekovi se koriste samo ako je potrebno. Individualna psihoterapija, grupna terapija i obiteljska terapija mogu biti korisne. Liječnici također savjetuju članove obitelji i škole kako mogu pomoći djeci da nastave funkcionirati i učiti.
Antidepresivi pomažu u ispravljanju kemijske neravnoteže u mozgu. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), kao što su fluoksetin, sertralin i paroksetin su lijekovi koji se najčešće propisuju za depresivnu djecu i adolescente. Neki drugi antidepresivi, uključujući tricikličke antidepresive (kao što je imipramin), mogu biti nešto učinkovitiji, ali se, zbog većeg broja nuspojava, kod djece rijetko koriste.
Ako se dijagnosticira manjak folata u cerebrospinalnoj tekućini, liječenje leucovorinom (također zvanim folatna kiselina) može biti korisno.
U djece, kao i kod odraslih, depresija se često ponavlja. Djecu i adolescente treba liječiti najmanje 1 godinu nakon nestanka simptoma. Ako su djeca imala dvije ili više velikih depresivnih epizoda, mogu se liječiti na neodređeno vrijeme.
Antidepresivi i samoubojstvo
U posljednje vrijeme postoji zabrinutost da antidepresivi mogu uzrokovati blago povećanje rizika od suicidalnog razmišljanja i ponašanja u djece i adolescenata. Ova zabrinutost dovela je do smanjene upotrebe antidepresiva u djece. Smanjenje upotrebe antidepresiva povezano je s povećanjem stope smrtnosti samoubojstvom vjerojatno zato što se depresija ne liječi na adekvatan način.
Napravljene su studije kako bi se to pitanje riješilo. Otkrilo se da se suicidalne misli i pokušaji mogu malo pojačati kod djece koja uzimaju antidepresive. Međutim, većina liječnika vjeruje da su koristi veće od rizika i da djeca s depresijom imaju veće koristi od liječenja lijekovima sve dok liječnici i članovi obitelji budu upozoreni na moguće pogoršanje simptoma ili suicidalne misli.
Neovisno o uzimanju lijekova, samoubojstvo je uvijek razlog za brigu kod djece ili adolescenata s depresijom. Sljedeće može pomoći u smanjenju rizika:
Roditelji i liječnici bi trebali detaljno govoriti o problemima.
Dijete ili adolescent treba biti nadgledan/o na odgovarajući način.
Redoviti psihoterapijski sastanci trebaju biti uključeni u plan liječenja.
Antipsihotici
U vrlo jakoj depresiji mogu se pojaviti psihotični simptomi poput deluzija, halucinacija i dezorganiziranog mišljenja i govora. Takva stanja zahtijevaju liječenje antipsihoticima.