Apneja nedonoščadi, odnosno djeteta rođenog prije 37. tjedna trudnoće, stanka je u disanju koja traje 20 sekundi ili više, a ne postoji drugi razlog koji bi uzrokovao ovaj prestanak disanja.
-
Epizode apneje javljaju se kada dio mozga koji kontrolira disanje nije potpuno sazrio.
-
Apneja može dovesti do smanjenja količine kisika u krvi, što rezultira sporim otkucajem srca i plavičastom bojom kože.
-
Apneja nedonoščadi dijagnosticira se promatranjem ili alarmom monitora pričvršćenog na novorođenče.
-
Kako dišni centar polako sazrijeva, epizode apneje postaju sve rjeđe dok potpuno ne prestanu.
-
Ako nježnim ručnim poticanjem novorođenče ne nastavi disati, može biti potrebno umjetno disanje.
-
U slučaju značajne apneje nedonoščadi daje se kofein zajedno s drugim oblicima liječenja kako bi se stimuliralo disanje.
(Vidi također Pregled općih problema u novorođenčadi.)
Učestalost apneje je oko 25% kod prijevremeno rođene novorođenčadi (prije napunjenih 37. tjedna gestacije). Što je novorođenče nezrelije učestalost apneje se povećava. Apneje obično počinju 2 do 3 dana nakon rođenja, rijetko od prvog dana. Kod apneje nedonoščadi, novorođenče može imati epizode normalnog disanja naizmjenično s kratkim stankama u disanju. Prestanak disanja ne mora trajati 20 sekundi da uzrokuje pad otkucaja srca ili zasićenosti kisika u krvi. Kraće stanke koje uzrokuju pad otkucaja ili smanjenu zasićenost kisika, također se smatraju apnejom nedonoščadi.
Postoje tri vrste apneja:
-
Centralna
-
Opstrukcijska
-
Miješana
Centralna apneja nastaje kada dio mozga koji kontrolira disanje (dišni centar) nije potpuno sazrio i ne funkcionira ispravno. Ovo je najčešća vrsta apneje nedonoščadi.
Opstrukcijska apneja uzrokovana je privremenom opstrukcijom grla (ždrijela) zbog smanjenog tonusa mišića ili savijanjem vrata prema naprijed. Ova vrsta apneje može se pojaviti kod zrele, kao i kod prijevremeno rođene novorođenčadi.
Miješana apneja je kombinacija centralne i opstrukcijske apneje.
Sve vrste apneje mogu usporiti rad srca i smanjiti razinu kisika u krvi.
Nisu sve stanke disanja problematične. Periodično disanje smatra se 5 do 20 sekundi normalnog disanja nakon čega slijedi razdoblje apneje koja traje manje od 20 sekundi. Periodično disanje je uobičajeno kod prijevremeno rođene djece i ne smatra se apnejom nedonoščadi. Terminska novorođenčad također mogu imati povremeno isprekidano disanje koje ne uzrokuje pad srčane frekvencije ili razine kisika.
Simptomi
Koji su simptomi apneje nedonošenosti?
Nedonoščad se rutinski priključuje na monitor vitalnih funkcija koji alarmira prestanak disanja duži od 20 sekundi. Ovisno o trajanju epizode, prekid disanja može dovesti do smanjenja razine kisika u krvi što rezultira plavičastom (cijanoza) ili blijedom bojom kože, a niska razina kisika može dovesti do usporenog rada srca (bradikardije).
Dijagnoza
Što je apneja nedonošenosti?
Dijagnoza apneje postavlja se promatranjem disanja novorođenčeta ili slušanjem alarma monitora pričvršćenog na novorođenče.
Apneja može ukazivati na neki drugi poremećaj kao što je infekcija u krvi (sepsa), nizak šećer u krvi (hipoglikemija) ili niska tjelesna temperatura (hipotermija). Stoga, liječnici procjenjuju novorođenče kako bi isključili druge uzroke apneje, pogotovo kada se apneja počne javljati naglo, neočekivano ili dolazi do povećane učestalosti epizoda. Liječnici mogu uzeti uzorke krvi, urina i cerebrospinalne tekućine kako bi isključili teške infekcije ili utvrdili je li razina šećera u krvi preniska.
Prognoza
Apneja nedonoščadi
S vremenom, kako dišni centar sazrijeva, apneje postaju manje učestale, a od trenutka kada se novorođenče približi 37. tjednu gestacijske dobi apneje se obično više ne javljaju. Apneja može trajati tjednima kod novorođenčadi rođene jako rano (npr. 23. do 27. tjedan gestacije). Apnea prematuriteta rijetko uzrokuje smrt.
Premda je prijevremeno rođenje faktor rizika za sindrom iznenadne smrti djeteta (SIDS), povezanost između apneje i kasnijeg rizika od SIDS-a nije dokazana. Isto tako, nema dokaza da monitoriranje apneja monitorom kod kuće nakon otpusta iz bolnice smanjuje rizik od SIDS-a.
Liječenje
Liječenje apneje nedonoščeta
Kada dođe do apneje, novorođenče se ručno dotakne ili potakne kako bi se stimuliralo disanje, što je najčešće i jedino potrebno.
Daljnje liječenje apneje ovisi o uzroku. Liječi se uzrok u podlozi, kao što je infekcija.
Ako epizode apneje postanu učestale, a posebno ako novorođenče ima cijanozu, novorođenče ostaje na promatraju i liječenju u neonatalnoj jedinici intenzivne njege (NICU). Apneje se mogu liječiti lijekom koji stimulira dišni centar, kao što je kofein. Ako ovo liječenje ne spriječi česte i teške apneje, ponekad je potrebno liječenje kontinuiranim pozitivnim tlakom u dišne puteve (CPAP). Ova tehnika dopušta novorođenčetu da samostalno diše, dok se kroz nosne nastavke (ili maskicu na nosu) primjenjuje zrak uz dodatni kisik pod tlakom. Novorođenčad koja ima teške apneje može zahtijevati respirator (stroj koji pomaže ulasku i izlasku zraka iz pluća).
Kućna njega
Novorođenče uvijek treba spavati na leđima. Potrebno je kod svakog novorođenčeta, bez obzira je li prijevremeno rođeno, pridržavati se tehnika sigurnog spavanja.
Budući da su sva nedonoščad, posebice ona s apnejom nedonoščadi, izložena riziku apneje, niskoj razini kisika i padu srčane akcije dok se voze u autosjedalici, potrebno je učiniti test izazova auto sjedalica prije odlaska iz bolnice. Ovim testom utvrđuje se je li novorođenče sigurno putovati kući u poluležećem položaju kao što je autosjedalica.
Većina nedonoščadi mogu se otpustiti kući bez monitora, dok se nekoj nedonoščadi preporučuje monitor za nadzor apneje. Roditelje treba naučiti kako pravilno koristiti monitor i drugu opremu, što učiniti kada se alarm oglasi, kako pravilno pružiti pomoć odnosno kardiopulmonalnu reanimaciju i kako voditi evidenciju događaja. Neki monitori sami elektronički pohranjuju informacije o događajima. Roditelji se trebaju savjetovati s liječnikom o tome kada je sigurno prestati s korištenjem monitora.