Testovi za ginekološke poremećaje

Autor: David H. Barad, MD, MS
Urednik sekcije: prim. Boris Ujević, dr. med.
Prijevod: Katarina Ercegovac, dr. med.

Ponekad liječnici preporučuju testove probira. To su testovi koji se rade kako bi se pronašli poremećaji kod ljudi koji nemaju simptome. Ako žene imaju simptome povezane s reproduktivnim sustavom (ginekološki simptomi), možda će trebati napraviti testove za identifikaciju poremećaja koji ih uzrokuje (dijagnostički postupci).

Testovi probira

Dva važna testa probira za žene su

Žene izložene riziku od spolno prenosivih bolesti (npr. klamidijske infekcije ili gonoreja) treba pregledati zbog ovih bolesti. Ostali testovi probira se rade u sklopu skrbi za vrijeme trudnoće.

Probir za karcinom vrata maternice

Testovi koji se koriste za probir za karcinom vrata maternice uključuju sljedeće:

  • Papanicolaou (Papa) test: Stanice vrata maternice se pregledavaju pod mikroskopom kako bi se ustanovilo da li su kancerozno promijenjene ili abnormalne te da li mogu bez terapije dovesti do karcinoma (prekancerozne stanice).

  • Humani papilomavirus (HPV) test: Uzorak vrata maternice se testira kako bi se ustanovilo da li sadrži HPV virus. HPV može dovesti do karcinoma vrata maternice.

Prilikom Papa testa i HPV testa liječnici prikupljaju uzorak iz vrata maternice. Liječnici prikupljaju uzorak umetanjem spekuluma (metalni ili plastični instrument) u rodnicu kako bi razdvojili zidove rodnice i pomoću plastične četke uklonili neke stanice s površine cerviksa i iz prolaza kroz cerviks (cervikalni) kanal). Uzorci se šalju u laboratorij gdje se pregledavaju pod mikroskopom radi traženja abnormalnih stanica, što može ukazivati na prekancerozne promjene ili, rijetko, na karcinom vrata maternice.

Obično je osjet Papa testa grebajući ili grčevit, ali nije bolan i traje samo nekoliko sekundi.

Papa testovi identificiraju većinu karcinoma grlića maternice, čak i karcinom u ranom stadiju. Također mogu otkriti prekancerozne promjene u stanicama vrata maternice. Ove promjene, nazvane cervikalna intraepitelna neoplazija (CIN), mogu se liječiti, čime se sprječava napredovanje i širenje karcinoma.

Papa testovi su najprecizniji ako žena nema menstruaciju i ne ispire se i ne koristi vaginalne kreme najmanje 24 sata prije testa.

Stručnjaci sada preporučuju da se prvi Papa test provodi kod većine žena nakon 21. godine života. Žene s HIV (virusom humane imunodeficijencije) infekcijom mogu se testirati u mlađoj dobi.

Koliko je često potrebno testiranje ovisi uglavnom o dobi žene i rezultatima prethodnih Papa testova:

  • Od 21.do 30. godine: Testiranje se obično obavlja svake 3 godine, koristeći samo Papa test. HPV testiranje je opcionalno i donekle obeshrabreno jer je HPV infekcija česta među mladim odraslim ženama i često prolazi sama od sebe.

  • Nakon dobi od 30 godina: Testiranje se vrši svake 3 godine ako se radi samo Papa test ili svakih 5 godina ako se napravi Papa test i test na HPV. Međutim, žene s visokim rizikom od karcinoma vrata maternice moraju se češće testirati. Takve žene uključuju one koji su zaraženi HIV-om, koje imaju oslabljen imunološki sustav (koji može biti posljedica uzimanja lijeka ili poremećaja koji potiskuje imunološki sustav), ili koji su imali abnormalne rezultate Papa testa.

  • Nakon 65. godine života: Većina žena više ne mora biti testirana ako nije imala abnormalan rezultat testa u posljednjih 10 godina.

Papa test se može ponoviti ili nastaviti ako žena ima novog seksualnog partnera ili ako ima nekoliko seksualnih partnera.

Žene koje su imale maternicu potpuno uklonjenu (totalna histerektomija) i nisu imale abnormalne rezultate Papa testa ne trebaju Papa testove.

Probir za spolno prenosive bolesti

Žene sa povećanim rizikom za spolno prenosive bolesti treba godišnje pregledavati za ove bolesti čak i ako nemaju simptome. Žene sa povećanim rizikom uključuju sljedeće:

  • Spolno aktivne žene u dobi od 25 godina i mlađe

  • Žene koje tek počinju seksualnu aktivnost

  • Žene koje imaju nekoliko seksualnih partnera

  • Žene čiji partner ima nekoliko seksualnih partnera

  • Žene koje su imale spolno prenosivu bolest

  • Žene koje nekonzistentno koriste kontraceptivnu barijeru (kao što je kondom) i nisu u međusobno monogamnom odnosu ili nisu sigurne je li odnos međusobno monogaman

  • Trudnice

  • Žene koje imaju iscjedak iz rodnice

Žene koje misle da imaju spolno prenosive bolesti mogu zatražiti probir na spolne bolesti.

Za većinu spolno prenosivih bolesti, liječnik koristi obrisak kako bi dobio malu količinu cervikalnog iscjetka iz vrata maternice. Uzorak se šalje u laboratorij na analizu. Za testiranje za gonoreju i klamidijske infekcije također se može koristiti uzorak mokraće ili uzorak iz rodnice dobiven obriskom.

Liječnik može razmotriti skrining žena na HPV ako je prisutno nešto od sljedećeg:

  • Imaju 30 godina ili više.

  • Papa testom otkrivene su abnormalnosti koje mogu biti posljedica HPV infekcije.

  • Rezultati Papa testa nisu bili jasni.

HPV može uzrokovati genitalne bradavice ili karcinom grlića maternice. Za ovaj se test koristi uzorak vaginalnog iscjetka dobiven obriskom. Normalni rezultati HPV testa ukazuju da je karcinom grlića maternice i prekancerozno stanje vrlo malo vjerojatno. Za žene s visokim rizikom od HPV infekcije, HPV test se može učiniti u isto vrijeme kao i Papa test. Ako su rezultati Papa testa i HPV testa normalni kod žena starijih od 30 godina, niti jedan test ne treba ponavljati najmanje 3 godine.

Dijagnostički postupci

Povremeno su potrebni opsežniji dijagnostički postupci.

Biopsija

Biopsija se sastoji od uzimanja manjeg uzorka tkiva za pregled pod mikroskopom. Može se napraviti biopsija stidnice, rodnice, vrata maternice ili sluznice maternice.

Cerviks ili rodnica

Biopsija grlića maternice se učini kada

  • Postoji sumnja na stanje koje bi na kraju moglo dovesti do karcinoma (prekancerozno stanje) ili karcinoma, obično zbog toga što je rezultat Papa testa abnormalan.

Biopsija cerviksa ili rodnice obično se obavlja tijekom kolposkopije. Tijekom kolposkopije, liječnici mogu identificirati područje koje izgleda najneuobičajenije i iz toga područja uzeti uzorke tkiva.

Biopsija cerviksa ili rodnice obično ne zahtijeva anestetik, iako ovaj postupak ima osjećaj štipanja ili grča. Uzimanje nesteroidnog protuupalnog lijeka (NSAID), kao što je ibuprofen, 20 minuta prije zahvata može pomoći u smanjenju nelagode tijekom postupka.

Stidnica

Biopsija stidnice (područje oko otvora rodnice) se učini kada se

  • Dijagnoza ne može postaviti na temelju simptoma žene i rezultata fizikalnoga pregleda.

  • Sumnja na karcinom stidnice.

Biopsija stidnice se obično može obaviti u ordinaciji i zahtijeva uporabu lokalnog anestetika.

Maternica

Biopsija sluznice maternice (biopsija endometrija) se obično radi

Također, stručnjaci za neplodnost koriste ovaj postupak kako bi utvrdili da li se ovulacija događa normalno te da li je maternica spremna za implantaciju embrija.

Za biopsiju endometrija (endometrijska aspiracija) koristi se spekulum za širenje zidova rodnice, a mala metalna ili plastična cjevčica se uvodi kroz cerviks u maternicu. Cijev se koristi za aspiraciju tkiva iz sluznice maternice.

Biopsija endometrija može se obaviti u liječničkoj ordinaciji i obično ne zahtijeva anestetik. Tipično, postoji osjećaj kao jaki menstrualni grčevi. Uzimanje NSAID-a, kao što je ibuprofen, 20 minuta prije zahvata može pomoći smanjiti nelagodu tijekom postupka.

Kolposkopija

Tijekom kolposkopije, spekulum se koristi za širenje zidova rodnice i binokularno povećalo (slično onome u mikroskopu) se koristi za pregled cerviksa radi otkrivanja znakova karcinoma. Često se uzorak tkiva uklanja radi pregleda pod mikroskopom (biopsija).

Kolposkopija se često radi kada

  • su rezultati Papanicolaou (Papa) testa abnormalni.

Samo kolposkopija (bez biopsije) je bezbolna i stoga ne zahtijeva anestetik. Postupak biopsije tipično se opisuje da uzrokuje osjećaj grčeva i također ne zahtijeva anestetik. Postupak obično traje 10 do 15 minuta.

Endocervikalna kiretaža

Endocervikalna kiretaža se sastoji od umetanja malog, oštrog instrumenta u obliku lopatice (kirete) u prolaz kroz cerviks (cervikalni kanal) kako bi se uzelo tkivo. Kireta se koristi za struganje male količine tkiva iz cervikalnog kanala. Biopsija cerviksa (radi uklanjanje manjeg dijela tkiva s površine cerviksa) obično se obavlja istovremeno. Uzorke tkiva pregledava patolog pod mikroskopom.

Endocervikalna kiretaža se vrši kada

  • Postoji sumnja na karcinom endometrija ili grlića maternice ili isti treba isključiti.

Obično se radi tijekom kolposkopije i ne zahtijeva anestetik.

Dilatacija i kiretaža

Za dilataciju i kiretažu (D i C) može se koristiti sedacija ili opća anestezija. (Uz sedaciju pacijenti mogu odgovoriti na upute, ali ne osjećaju bol.) Zatim se koristi spekulum za širenje zidova rodnice, a mali, oštar instrument u obliku lopatice (kireta) se umetne kako bi se uklonilo tkivo sluznice maternice.

D i C može se koristiti za liječenje žena koje su imale nepotpuni (djelomični) pobačaj. D i C se ponekad koriste za identifikaciju abnormalnosti sluznice maternice kada rezultati biopsije nisu uvjerljivi, ali se više ne koristi učestalo u tu svrhu, jer biopsije obično pružaju puno informacija i mogu se obaviti u liječničkoj ordinaciji.

D i C se često obavljaju u bolnici. Međutim, većina žena ne mora prenoćiti u bolnici.

Histerosalpingografija

Kod histerosalpinografije obavlja se rendgensko snimanje nakon što se kontrastno sredstvo koje se može vidjeti na rendgenogramima ubrizgava kroz cerviks kako bi se prikazala unutrašnjost maternice i jajovoda.

Postupak se često koristi kod:

  • Pomoći u određivanju uzroka neplodnosti

  • Potvrde da je postupak sterilizacije prilikom blokiranja jajovoda uspješan

Postupak se izvodi na mjestu gdje se mogu uraditi rendgenski snimci kao što je bolnica ili radiološka postaja liječničke ordinacije.

Histerosalpingografija obično uzrokuje nelagodu poput grčeva. Uzimanje NSAID-a, kao što je ibuprofen, 20 minuta prije zahvata može pomoći smanjiti nelagodu.

Histeroskopija

Kako bi vidjeli unutrašnjost maternice, liječnici mogu umetnuti tanku cijev za gledanje (histeroskop) kroz rodnicu i cerviks u maternicu. Cijev je promjera oko 0.5 cm i sadrži optičke kabele koji prenose svjetlost. Kroz cijev se mogu provući instrumenti koji se koriste za potrebe biopsije, elektrokoagulacije ili operacije. Mjesto abnormalnog krvarenja ili drugih abnormalnosti obično se može vidjeti i može se uzorkovati za biopsiju, zaustaviti elektrokoagulacijom ili ukloniti.

Histeroskopija se može koristiti za sljedeće:

Histeroskopija se može obaviti u liječničkoj ordinaciji ili se može obaviti u bolnici u općoj anesteziji istovremeno s dilatacijom i kiretažom.

Laparoskopija

Da bi izravno pregledali maternicu, jajnike ili jajnike liječnici koriste cijev koja se naziva laparoskop. Laparoskop je priključen na tanki kabel koji sadrži fleksibilne plastične ili staklene šipke koje prenose svjetlost.

Laparoskop se umeće u trbušnu šupljinu kroz mali rez ispod pupka. Sonda se umeće kroz kroz rodnicu u maternicu. Sonda omogućuje liječnicima manipulaciju organima radi boljeg prikaza. Ugljični dioksid se ubacuje kroz laparoskop kako bi se napuhao trbuh, tako da se jasno vide organi u trbuhu i zdjelici.

Često se laparoskopija koristi za sljedeće:

Laparoskopija može otkriti strukturne abnormalnosti koje su premale da bi se mogle otkriti slikovnim metodama, kao i abnormalnosti na površinama organa, kao što su endometrioza (endometrijsko tkivo izvan maternice), upala i ožiljci.

Dodatni rezovi mogu biti nužni ako su potrebni kirurški zahvati kao što je uklanjanje ciste jajnika ili uklanjanje maternice (histerektomija).

Laparoskopija se obavlja u bolnici i zahtijeva anestetik, obično opću anesteziju. Noćenje u bolnici obično nije potrebno. Laparoskopija može uzrokovati bolove u trbuhu, ali se normalne aktivnosti obično mogu nastaviti kroz 3 do 5 dana, ovisno o opsegu zahvata koji se obavlja laparoskopom.

Postupak uklanjanja električnom petljom

U postupku električnog izrezivanja petljom (LEEP), tanka žičana petlja koja provodi električnu struju koristi se za uklanjanje dijela tkiva. Tipično, ovaj komad tkiva je veći od onog dobivenog u biopsiji cerviksa.

Ovaj se postupak može obaviti nakon abnormalnog rezultata Papa testa

LEEP zahtijeva anestetik (često lokalni), traje oko 5 do 10 minuta, a može se obaviti u ordinaciji. Nakon toga, žene se mogu osjećati blage do umjerene nelagode i imati malu količinu krvarenja. Uzimanje NSAID-a, kao što je ibuprofen, 20 minuta prije zahvata može pomoći smanjiti nelagodu tijekom postupka.

Testiranje trudnoće

Većina žena koje su u reproduktivnoj dobi i koje imaju ginekološke simptome testiraju se na trudnoću. Liječnici uzimaju uzorak urina ili ponekad krv od žene i testiraju je kako bi utvrdili je li trudna.

Ovi testovi su točniji od 99%.

Sonohisterografija

Za sonohisterografiju, tekućina se stavlja u maternicu kroz tanku cjevčicu (kateter) koja se ubacuje kroz rodnicu, a zatim i cerviks. Zatim se vrši ultrazvuk. Tekućina ispunjava i proteže (rasteže) maternicu tako da se abnormalnosti unutar maternice, kao što su polipi ili fibroidi, mogu lakše otkriti.

Postupak se obavlja u ordinaciji i može zahtijevati lokalni anestetik. Uzimanje NSAID-a, kao što je ibuprofen, 20 minuta prije zahvata može pomoći smanjiti nelagodu.

Ultrazvuk

Ultrazvuk koristi ultrazvučne valove, proizvedene na frekvenciji koja je previsoka da bi se čula. Ultrazvučne valove emitira ručni uređaj koji se postavlja na trbuh (zove se abdominalna ultrazvuk) ili unutar rodnice (zove se transvaginalni ultrazvuk). Valovi se reflektiraju kroz unutarnje strukture, a uzorak ovog odraza može se prikazati na monitoru.

Ultrasonografija može otkriti sljedeće:

  • Ektopičnu trudnoću

  • Tumore, ciste i druge abnormalnosti u unutarnjim reproduktivnim organima (jajnici, jajovode, maternica i rodnica)

Ultrazvuk obično se radi tijekom trudnoće iz sljedećih razloga:

Ultrasonografija je bezbolna i nema poznatih rizika.