Gigantocelularni arteritis kronična je upala velikih i srednje velikih arterija glave, vrata i gornjeg dijela tijela. Najčešće su zahvaćene temporalne arterije, koje prolaze kroz sljepoočnice i opskrbljuju krvlju dio vlasišta, mišiće čeljusti i vidne živce.
-
Uzrok nije poznat.
-
Oboljele osobe obično imaju jaku, često pulsirajuću glavobolju, bolnost vlasišta pri češljanju i bol u mišićima čeljusti tijekom žvakanja.
-
Bez liječenja može doći do sljepoće.
-
Simptomi i nalazi fizikalnog pregleda upućuju na dijagnozu, ali se za potvrdu bolesti često provodi biopsija temporalne arterije.
-
Prednizon, kortikosteroid, tocilizumab i acetilsalicilatna kiselina obično su učinkoviti.
(Vidi također Pregled vaskulitisa.)
Gigantocelularni arteritis razmjerno je čest oblik vaskulitisa u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi. Žene obolijevaju češće od muškaraca. Bolest se pojavljuje gotovo isključivo kod osoba starijih od 55 godina, najčešće oko 70. godine života. Približno 40 do 60% osoba s gigantocelularnim arteritisom ima i reumatsku polimialgiju. Uzrok tih poremećaja nije poznat.
Simptomi
Simptomi gigantocelularnog arteritisa
Simptomi mogu započeti postupno tijekom nekoliko tjedana ili naglo. Oboljele osobe mogu imati povišenu tjelesnu temperaturu te se osjećati umorno i općenito loše. Mogu nenamjerno gubiti tjelesnu težinu i znojiti se više nego inače. Simptomi se razlikuju ovisno o zahvaćenim arterijama.
Glavobolja i bolnost vlasišta
Najčešće su zahvaćene velike arterije glave, što uzrokuje novu, jaku i ponekad pulsirajuću glavobolju u području sljepoočnica ili zatiljka. Temporalne arterije mogu biti bolne na dodir, zadebljane, otečene ili kvrgave. Vlasište može biti bolno na dodir ili pri češljanju.
Sljepoća i smetnje vida
Mogu se pojaviti dvoslike, zamagljen vid, velike slijepe pjege, prolazna iznenadna sljepoća na jednom oku koja traje nekoliko minuta ili druge smetnje vida. Najveća opasnost jest trajna sljepoća, koja može nastati iznenada ako se prekine dotok krvi u vidni živac. Potpuna sljepoća na oba oka rijetka je ako liječenje započne odmah nakon postavljanja sumnje na dijagnozu, ali se može razviti ako se bolest ne liječi. Tijekom posljednjih 50 godina učestalost poremećaja vida smanjila se, a mogućnost očuvanja vida povećala, vjerojatno zato što se gigantocelularni arteritis ranije prepoznaje i liječi prije nego što dođe do oštećenja očiju.
Bol u čeljusti i jeziku
Mišići čeljusti obično postaju bolni i umorni ubrzo nakon početka žvakanja. Jezik također može boljeti tijekom jela ili govora. Osobe koje imaju bol u čeljusti i jeziku češće imaju i smetnje vida.
Neurološki i kardiovaskularni poremećaji
Ponekad se prekine dotok krvi u mozak, što može uzrokovati moždani udar.
Upala ponekad oštećuje aortu i može uzrokovati njezino raslojavanje (disekciju) ili stvaranje izbočenja u njezinoj stijenci (aneurizmu).
Reumatska polimialgija
Ako je prisutna i reumatska polimialgija, mogu se pojaviti jaka bol i ukočenost u vratu, ramenima i kukovima, koje su obično izraženije noću i ujutro.
Dijagnoza
Dijagnoza gigantocelularnog arteritisa
Liječnici posumnjaju na dijagnozu na temelju simptoma i nalaza fizikalnog pregleda. Palpiraju sljepoočnice kako bi utvrdili jesu li temporalne arterije tvrde, zadebljane, nepravilne ili bolne.
Provode se krvne pretrage. Rezultati mogu poduprijeti dijagnozu. Primjerice, anemija, znatno ubrzana sedimentacija eritrocita (SE) i povišena razina C-reaktivnog proteina upućuju na upalu.
Za potvrdu dijagnoze često se provodi biopsija temporalne arterije u području sljepoočnice.
Ultrazvuk temporalnih arterija također može pomoći u potvrđivanju dijagnoze i ponekad može učiniti biopsiju nepotrebnom.
Dijagnoza je vjerojatnija ako osoba ima i znakove reumatske polimialgije.
Ako se sumnja na gigantocelularni arteritis velikih arterija, poput aorte i njezinih glavnih ogranaka, može se provesti magnetska rezonancijska angiografija radi potvrde dijagnoze.
Biopsija temporalne arterije
|
Biopsija temporalne arterije pouzdana je metoda za potvrđivanje dijagnoze gigantocelularnog arteritisa. Doplerski ultrazvuk ponekad se primjenjuje radi pronalaženja dijela temporalne arterije iz kojeg treba uzeti uzorak. Nakon primjene lokalnog anestetika napravi se plitki rez neposredno iznad arterije te se ukloni segment arterije dug najmanje 2,5 cm. Rez se zatim zašije.
 |
Liječenje
Liječenje gigantocelularnog arteritisa
Uz liječenje se većina osoba s gigantocelularnim arteritisom potpuno oporavi, ali se bolest može ponovno pojaviti.
Liječenje započinje čim se posumnja na gigantocelularni arteritis jer se bez liječenja može razviti sljepoća. Obično se započinje i prije biopsije. Liječenje ne utječe bitno na rezultat biopsije ako se ona provede unutar dva tjedna od početka terapije.
Prednizon, kortikosteroid, vrlo je učinkovit. U početku se primjenjuje velika doza kako bi se brzo zaustavila upala krvnih žila i spriječio gubitak vida. Nakon nekoliko tjedana liječnici postupno smanjuju dozu ako se simptomi poboljšavaju. Većina osoba treba uzimati prednizon najmanje dvije godine radi nadzora simptoma i sprječavanja sljepoće. Tocilizumab je drugi lijek koji smanjuje upalu. Može se primjenjivati samostalno ili u kombinaciji s kortikosteroidima kako bi se smanjila potrebna doza kortikosteroida i skratilo trajanje njihove primjene.
Liječnici nekim osobama preporučuju svakodnevnu primjenu niske doze acetilsalicilatne kiseline radi smanjenja rizika od moždanog udara.
Rasvjetljavanje starenja: gigantocelularni arteritis i reumatska polimialgija
|
Gigantocelularni, odnosno temporalni, arteritis i reumatska polimialgija često se pojavljuju zajedno i gotovo isključivo zahvaćaju osobe starije od 55 godina. Ti poremećaji postaju češći s dobi. Deset su puta češći kod osoba starijih od 80 godina nego kod osoba u dobi od 50 do 59 godina.
Gigantocelularni arteritis obično uzrokuje pulsirajuću glavobolju i smetnje vida, uključujući bol u očima i oko njih. Reumatska polimialgija uzrokuje bol i ukočenost u području ramena, vrata i kukova. Bez liječenja bol koju ti poremećaji uzrokuju, neovisno o tome pojavljuju li se zajedno ili odvojeno, može znatno otežati svakodnevni život. Bez brzog liječenja gigantocelularni arteritis može uzrokovati sljepoću.
Osnovno liječenje tih poremećaja kortikosteroidima može biti problematično kod starijih osoba. Ti lijekovi mogu uzrokovati naglo poboljšanje i nužni su za sprječavanje sljepoće. Međutim, kod starijih osoba veća je vjerojatnost pojave nuspojava. Može doći do zadržavanja tekućine, povećanja teka, smetenosti, povišenja razine glukoze u krvi, ponekad uz razvoj šećerne bolesti, smanjenja gustoće kostiju i povišenja krvnog tlaka. Radi smanjenja rizika od tih učinaka liječnici postupno smanjuju dozu kortikosteroida i prekidaju liječenje čim je to sigurno moguće.
Starije osobe koje uzimaju kortikosteroide trebaju poduzeti mjere za očuvanje gustoće kostiju. Mogu provoditi vježbe s opterećenjem i uzimati dodatke kalcija i vitamina D. Antiresorptivni lijekovi mogu pomoći u očuvanju ili povećanju gustoće kostiju. U tu skupinu pripadaju bisfosfonati, poput alendronata, risedronata, ibandronata i zoledronatne kiseline.
Kontinuirano liječenje prema liječničkim uputama kod mnogih osoba dovodi do potpunog oporavka.
|
Više informacija
Sljedeći izvor na engleskom jeziku može biti koristan. THE MANUAL nije odgovoran za sadržaj tog izvora.