Kompleksni regionalni bolni sindrom karakteriziran je upornim žarenjem ili bolovima uz određene abnormalnosti koje se javljaju u istom području kao i bol. Abnormalnosti uključuju povećano ili smanjeno znojenje, oticanje, promjene u boji kože i / ili temperature, oštećenje kože, gubitak kose, napuknute ili zadebljane nokte, gubitak mišića i slabost i gubitak kostiju.
Bol često dovodi do smanjenja upotrebe zahvaćenog ekstremiteta. Kao rezultat toga, mišići se mogu ukočiti i skratiti (naziva se kontraktura), a bolesnik možda neće imati normalan opseg pokreta u zglobovima.
Kompleksni regionalni bolni sindrom obično se javlja nakon ozljede. Postoje dvije vrste:
-
Tip 1, koja se nekad zvala refleksna simpatetička distrofija, posljedica je ozljede nekog drugog tkiva, a ne živčanog, npr. kada se kosti i meka tkiva (kao što su ligamenti i tetive) zgnječe u nesreći.
-
Tip 2, koja se nekada zvala kauzalgija, posljedica je ozljede živaca.
Ponekad se kompleksni regionalni bolni sindrom razvija kada simpatički živčani sustav postane preaktivan. Simpatički živčani sustav obično priprema tijelo za stresne ili hitne situacije - za borbu ili bijeg.
Simptomi
Simptomi kompleksnog regionalnog bolnog sindroma uvelike variraju i ne slijede obrazac.
Bolovi ili bol koja se može osjećati kao pečenje - česta je pojava. Obično se javlja u ozlijeđenom ekstremitetu (ruka, noga, šaka ili stopalo). Bol je često gora nego što bi se očekivalo s obzirom na ozljedu. Emocionalni stres ili promjene temperature mogu pogoršati bol. Koža u zahvaćenom području često postaje vrlo osjetljiva na dodir (tzv. alodinija). Kao rezultat, normalan kontakt s kožom doživljava se kao vrlo bolan.
Ljudi ne smiju koristiti zahvaćeni ekstremitet zbog boli. Kao rezultat može se smanjiti opseg kretanja. Mišići mogu postati trajno skraćeni i ukočeni (naziva se kontraktura), a može se formirati ožiljno tkivo.
Može doći do oticanja zahvaćenog ekstremiteta. Kosa može ispadati. Nokti mogu pucati ili postati zadebljani. Može se smanjiti gustoća kostiju. Može doći do gubitka ili slabljenja mišića.
Bolesnici se mogu znojiti više ili manje nego inače i mogu imati dojam da im je toplije ili hladnije nego obično. Koža na zahvaćenom području može biti zacrvenjena, mrljasta, blijeda ili sjajna.
Može doći do savijanja prstiju ili se noga može iskriviti u nenormalnom položaju i ostati takva (naziva se distonija). Zahvaćeni udovi se mogu trzati.
Mnogi ljudi s kompleksnim regionalnim bolnim sindromom postaju depresivni, tjeskobni i / ili ljuti, dijelom zato što je uzrok nedovoljno razjašnjen, učinkovitost liječenja je ograničena, a ishod je teško predvidjeti.
Simptomi se mogu smanjiti ili ostati isti godinama. Kod nekih bolesnika poremećaj napreduje te se širi na druga područja tijela.
Dijagnoza
Liječnici dijagnosticiraju složeni regionalni bolni sindrom na temelju simptoma.
Ako je dijagnoza nejasna, mogu se napraviti rendgenske snimke ili skeniranje kostiju kako bi se detektirao gubitak kostiju ili upala. Mogu se učiniti studije provodljivosti živaca i elektromiografija (EMG). Ovi dijagnostički postupci pomažu liječnicima da utvrde je li bol rezultat problema s mišićima ili živcima.
Liječenje
-
Fizikalna i / ili radna terapija
-
Stimulacija živaca ili kralježnične moždine
-
Lijekovi protiv bolova (analgetici i adjuvantni analgetici)
-
Psihološka terapija
-
Terapija zrcalom
Za liječenje kompleksnog regionalnog bolnog sindroma obično se koristi kombinacija različitih načina liječenja.
Fizikalna terapija može pomoći na sljedeće načine:
-
Osigurati da ljudi pomaknu bolni dio kako bi spriječili gubitak mišića
-
Održavanje i / ili povećanje opsega pokreta i sprječavanje stvaranja ožiljnog tkiva oko zglobova koji se ne koriste
-
Smanjenje osjetljivosti zahvaćenog područje na bol (desenzitizacija)
-
Omogućava bolesnicima da bolje funkcioniraju
Kod nekih bolesnika blokada simpatičkog živca može ublažiti bol ako je ona uzrokovana prekomjernom aktivnošću simpatičkog živčanog sustava. U takvim slučajevima to je ponekad potrebno kako bi se mogla provesti fizikalna terapija. Oralni lijekovi protiv bolova (analgetici), uključujući nesteroidne protuupalne lijekove (NSAR-i), opioide, i raznovrsne adjuvantne analgetike (kao što su antikonvulzivi i antidepresivi) također mogu ublažiti bol dovoljno dobro da bi se mogla provesti fizikalna terapija.
Živci ili kralježnična moždina mogu se stimulirati električno strujom (naziva se neuromodulacija) kako bi se smanjio intenzitet boli.
Stimulacija kralježnične moždine uključuje kirurško postavljanje stimulatora (uređaja koji stvara električne impulse) ispod kože, obično u području stražnjice ili abdomena. Male žice (vodovi) iz uređaja smještene su u prostoru oko kralježnične moždine (epiduralni prostor). Ti impulsi mijenjaju način na koji se signal boli šalje u mozak i tako mijenjaju percepciju neugodnih simptoma.
Transkutana električna stimulacija živaca TENS (TENS) se također može koristiti, ali ima mnogo manje dokaza za njegovu učinkovitost u odnosu na stimulaciju kralježnične moždine. TENS uključuje stavljanje elektroda na kožu. Elektrode proizvode slabu struju koja izaziva trnce, ali ne uzrokuje kontrakciju mišića.
Akupunktura može pomoći u ublažavanju boli.
Desenzitizacija također može biti korisna. Ovaj postupak uključuje dodirivanje bolnog dijela nečim što obično ne iritira kožu (kao što je svila). Zatim, tijekom vremena, liječnici koriste sve iritantnije materijale (kao što je traper). Desenzitizacija također može uključivati stavljanje zahvaćenog ekstremiteta u hladnu vodenu kupku, zatim u toplu vodenu kupku.
Terapija zrcalom također može biti od pomoći. Zdravstveni radnik uči ljude kako da primjenjuju ovu metodu. Ljudi sjede tako da je veliko zrcalo okrenuto prema nepromijenjenom, zdravom ekstremitetu, a zahvaćeni ekstremitet je skriven Zrcalo odražava sliku nepromijenjenog ekstremiteta, dajući ljudima dojam da imaju dva normalna ekstremiteta. Ljudi se zatim navodi da pomiču zdravi, nepromijenjeni ekstremitet, dok gledaju njegovu sliku u zrcalu. Stoga bolesnici imaju dojam kao da pomiču dva normalna ekstremiteta. Ako ljudi rade ovu vježbu 30 minuta dnevno tijekom 4 tjedna, bol se može znatno smanjiti. Ova terapija mijenja puteve u mozgu koji interpretiraju signale boli u tijelu.
Psihološka terapija se također može koristiti kada osobe s kompleksnim regionalnim bolnim sindromom imaju depresiju i anksioznost.