Infekcije virusom Marburg i Ebola uzrokuju krvarenje i disfunkciju organa. Ove infekcije često rezultiraju smrću.
-
Infekcije Marburgom i Ebolom šire se kontaktom sa živim ili mrtvim zaraženim životinjama ili kontaktom s kožom ili tjelesnim tekućinama zaražene osobe.
-
Simptomi počinju vrućicom, bolovima u mišićima, glavoboljom, kašljem i upalom grla, nakon čega slijedi povraćanje i proljev, kao i krvarenje iz usta, nosa ili unutarnjih organa.
-
Da bi potvrdili dijagnozu, liječnici rade pretrage krvi i urina.
-
Za sprječavanje širenja infekcije potrebne su stroge mjere izolacije i higijenske mjere (za zdravstvene radnike korištenje zaštitne odjeće).
-
Liječenje uključuje intravensko davanje tekućine i druge mjere održavanja tjelesnih funkcija.
Infekcije virusom Marburg i Ebola su hemoragijske groznice, karakterizirane krvarenjem. One su uzrokovane virusima zvani filovirusi. (Drugi virusi mogu uzrokovati druge hemoragijske groznice.)
Epidemije Ebole i infekcija virusom Marburg počele su u središnjoj i zapadnoj Africi, vjerojatno zato što su infekcije uobičajene kod divljih životinja. Takvi izbijanja su rijetka te se u prošlosti nisu intenzivno širila jer su se obično pojavljivala u izoliranim, ruralnim područjima. Međutim, putnici iz tih područja ponekad šire infekciju na obližnja područja ili izvan Afrike, no to je rijetkost.
U prosincu 2013. godine izbila je velika epidemija ebole u ruralnom dijelu Gvineje (Zapadna Afrika), a zatim se proširila na gusto naseljene urbane regije u Gvineji i susjednu Liberiju i Sierra Leone. Prvi slučaj je otkriven u ožujku 2014. godine. Izbijanja ebole uključivala su tisuće ljudi, a oko 59% zaraženih ljudi je umrlo. Vrlo mali broj zaraženih putnika (uključujući zdravstvene radnike koji su se vraćali kući) širili su virus ebole u Europu i Sjevernu Ameriku. Nekoliko zdravstvenih radnika koji su pomagali u liječenju zaraženih osoba u Europi i Sjevernoj Americi također su se zarazili.. Sierra Leone, Gvineja i Liberija proglašeni su zemljama bez ebole 2016. godine.
Izbijanje ebole pojavilo se i 2017. godine u Demokratskoj Republici Kongo, ali se brzo zaustavilo. Međutim, još jedna epidemija je potvrđena u svibnju 2018. godine te i dalje traje.
Prijenos virusa ebole i Marburga
Virusi Ebole i Marburga vrlo su zarazni.
Ti virusi obično inficiraju životinje i rijetko se šire na ljude. Budući da životinjski izvor ovih virusa još nije precizno identificiran, liječnici nisu sigurni kako je virus prešao na prvu osobu. Međutim, stručnjaci smatraju da je prva osoba zaražena prilkom kontakta sa zaraženom životinjom ili je jela zaraženo meso šišmiša ili primata, Infekcije virusom Marburg pojavile su se kod ljudi izloženih šišmišima (na primjer, u rudnicima ili špiljama).
Nakon što je osoba zaražena, infekcija se može prenositi s osobe na osobu u izravnom kontaktu s kožom ili tjelesnim tekućinama (slina, krv, povraćani sadržaj, urin, stolica, znoj, majčino mlijeko ili sjeme) zaražene osobe. Istraživanja pokazuju da ljudi ne mogu prenijeti infekciju prije nego što razviju simptome. Međutim, tjelesne tekućine preminulih ljudi su česti izvor infekcije kojima su osobito skloni ljudima koji prevoze i pripremaju tijela za pokop, ali čak i dodirivanje tijela može širiti infekciju.
Smatra se da se ebola ne širi aerosolom (primjerice, u kapljicama raspršenim prilikom kašljanja ili kihanja). Ukoliko je takav prijenos moguć, događa se vrlo rijetko
Kod nekih ljudi koji su u fazi oporavka virus Ebole je potpuno eliminiran iz njihovog organizma te više nisu zarazni. Kod drugih ljudi virus ostaje neko vrijeme u dijelovima tijela koji nisu dostupni imunološkom odgovoru (kao što su oči ili sperma). Genetski materijal virusa Ebole može ostati u spermi duže od godinu dana nakon prestanka simptoma. Međutim, prisutnost genetskog materijala virusa ne znači da je prisutan živi virus koji može uzrokovati infekciju.
Virus Marburg može ostati u spermi do 7 tjedana nakon što muškarci više nemaju simptome.
Simptomi
Prve simptome ljudi razvijaju oko 2 do 20 dana nakon izlaganja virusu. U početku, simptomi obično nalikuju manje opasnim virusnim infekcijama. Bolesnici se žale na bolove u mišićima, glavobolju, grlobolju i kašalj. Ljudi također postaju osjetljivi na svjetlo, a bjeloočnice mogu postati crvene.
U roku od nekoliko dana razviju se ozbiljniji simptomi kao što su sljedeći:
Povraćanje i proljev uzrokuju dehidraciju, koja, ako se ne liječi, dovodi do niskog krvnog tlaka (šoka), abnormalnih srčanih ritmova, i smrti.
Krvarenje počinje unutar prvih nekoliko dana. Potkožno krvarenje može se prepoznati kao purpurne točke ili mrlje (modrice), a gingive, nosna sluznica, rektum ili unutarnji organi mogu krvariti, kao i mjesta venepunkcije.
Nakon otprilike 5 dana pojavljuje se osip, uglavnom na trupu
Tijekom drugog tjedna, vrućica prestaje i ljudi se počinju oporavljati ili dolazi do komplikacija u vidu prestanka funkcije organa (naziva se zatajenje organa). Od 25 do 90% zaraženih ljudi umire. U usporedbi s infekcijom virusom Marburg, vjerojatnije je da će infekcija Ebolom biti smrtonosna, a prosječna stopa smrtnosti je 59%. Oporavak traje dugo.
Dijagnoza
Postavljanje dijagnoze u osoba koje su zaražene samo nekoliko dana je teško jer rani simptomi, kao što je vrućica, mogu biti uzrokovani češćim infekcijama. Međutim, ako su ljudi s ovim simptomima putovali u područja gdje je Ebola prisutna, liječnici bi trebali postaviti sumnju na ovu bolest. Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) objavio je smjernice za zdravstvene djelatnike kako bi im omogućili procjenu putnika koji se vraćaju iz tih područja.
Ako liječnici sumnjaju na ebolu, uzimaju uzorke krvi i urina osobe i testiraju ih kako bi potvrdili infekciju.
Sličan pristup može se primijeniti ako se sumnja na infekciju virusom Marburg.
Javnozdravstveni službenici obaviješteni su ako se dijagnosticira Ebola ili infekcija virusom Marburg.
Prevencija
Razvija se nekoliko cjepiva i antivirusnih lijekova. Eksperimentalno cjepivo protiv Ebole koristi se u epidemiji u Kongu koja traje od proljeća 2018. Ovo cjepivo uspješno je korišteno na kraju izbijanja epidemije u zapadnoj Africi.
Potrebna je stroga izolacija kako bi se spriječilo širenje. Izoliranje osoba sa simptomima moguće zaraze ebolom ili virusom Marburg u objektima koji se koriste samo u tu svrhu mogu pomoći. Ovi objekti imaju uvijete za sigurno rukovanje zaraženim tjelesnim tekućinama.
Članovi osoblja koji skrbe za ljude s Ebolom moraju biti potpuno pokriveni zaštitnom odjećom, uključujući opremu za glavu opremljenu respiratorom. Iako se smatra da se infekcije ne šire zrakom, poduzimaju se mjere protiv takvog širenja. Drugi članovi osoblja moraju biti na raspolaganju kako bi pomogli osobama koje nose zaštitnu odjeću da je ispravno skinu.
Važno je pažljivo čišćenje i dezinfekcija površina i opreme koja može biti kontaminirana, kao i oprezno postupanje s tjelesnim tekućinama (kao što su krv, znoj, povraćani sadržaj, izmet i urin).
Za osobe koje su putovale ili su u području pogođenom epidemijom, preporučuje se sljedeće:
-
Visoke higijenske mjere, kao što je pranje ruku sapunom i vodom ili dezinfekcijsko sredstvo za ruke na bazi alkohola te izbjegavanje kontakta s krvlju i tjelesnim tekućinama drugih ljudi
-
Izbjegavati rukovanje predmetima koji su možda došli u kontakt s krvlju ili tjelesnim tekućinama zaražene osobe (kao što su odjeća, posteljina, igle i medicinska oprema)
-
Ne sudjelovanje u pogrebnim ritualima koji zahtijevaju rukovanje tijelom
-
Izbjegavanje kontakta sa šišmišima i primatima, izbjegavanje konzumiranja sirovog ili neadekvatno kuhanog mesa tih životinja
-
Izbjegavanje posjeta objekata u zapadnoj Africi gdje se liječe pacijenti od Ebole
-
Nakon povratka obratiti pozornost na svoje zdravlje kroz 21 dan i odmah potražite medicinsku pomoć ako se pojave simptomi koji ukazuju na Ebolu
Iako se ne zna da su se infekcije prenosile spolnim odnosom ili dojenjem, broj ispitanih osoba bio je nizak. Dakle, ne postoje čvrste smjernice o tome koliko dugo ljudi trebaju uzdržavati od spolnog odnosa, dojenja ili bliskog osobnog kontakta. Međutim, da bi bili sigurni, liječnici iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) preporučuju da se muškarci suzdrže od spolnog odnosa najmanje 7 tjedana nakon oporavka. Ako muškarci prakticiraju spolni odnos prije 7 tjedana, trebali bi koristiti kondom.
Liječenje
-
Potporna njega
-
Tretman lijekovima
Potporno liječenje uključuje
-
Davanje tekućine intravenski (IV) za održavanje krvnog tlaka i ravnoteže elektrolita (kao što su natrij, kalij i kalcij)
-
Transfuzije faktora zgrušavanja kako bi usporili ili zaustavili krvarenje
-
Liječenje simptoma, uključujući davanje lijekova protiv bolova
Lijekovi se testiraju u trenutnoj epidemiji u Istočnom Kongu (ljeto 2019.). Dva monoklonska antitijela su se pokazala vrlo učinkovitima, izliječila su oko 90% ljudi kada se lijek davao u prvih nekoliko dana nakon infekcije. Budući da su ovi lijekovi tako učinkoviti, sada se daju svim zaraženim ljudima u istočnom Kongu.
Ti novi lijekovi nisu testirani na ljudima koji imaju infekciju virusom Marburg, tako da još uvijek ne postoji učinkovit tretman za infekciju tim virusom.