Kemoterapija uključuje upotrebu lijekova za uništavanje stanica raka. Iako bi idealan lijek uništio stanice raka bez oštećenja zdravih stanica, većina lijekova nije toliko selektivna. Umjesto toga, lijekovi su napravljeni tako da nanose veću štetu stanicama raka nego zdravim stanicama, a najčešće se koriste lijekovi koji utječu na sposobnost rasta stanice. Nekontrolirani i brzi rast karakterističan je za stanice raka. Međutim, budući da zdrave stanice također rastu, a neke rastu prilično brzo (poput onih u koštanoj srži i onih koje oblažu usnu šupljinu i crijeva), svi kemoterapijski lijekovi utječu i na zdrave stanice te uzrokuju nuspojave.
Kemoterapija se koristi za izlječenje raka. Kemoterapija također može smanjiti vjerojatnost povrata raka, usporiti njegov rast ili smanjiti tumore koji uzrokuju bol ili druge poteškoće.
Iako pojedini kemoterapijski lijek može biti učinkovit protiv nekih vrsta karcinoma, liječnici često daju nekoliko lijekova istovremeno (kombinirana kemoterapija).
Jedan noviji pristup kojim se ograničavaju nuspojave i povećava učinkovitost liječenja uključuje upotrebu raznih molekularno-ciljanih lijekova. Ti lijekovi uništavaju stanice raka napadajući određene puteve i procese vitalne za preživljavanje i rast stanica karcinoma. Na primjer, stanicama raka potrebne su krvne žile kako bi osigurale dovod hranjivih sastojaka i kisika. Neki lijekovi mogu spriječiti stvaranje krvnih žila oko stanica karcinoma ili blokirati glavne signalne putove koji kontroliraju rast stanica. Imatinib, prvi takav lijek, vrlo je učinkovit kod kronične mijelocitne leukemije i određenih karcinoma probavnog trakta. Erlotinib i gefitinib ciljaju receptore smještene na površini stanica karcinoma pluća nemalih stanica. Molekularno-ciljani lijekovi pokazali su se korisnima u liječenju mnogih vrsta raka, uključujući karcinom dojke i bubrega.
Broj lijekova koji se koriste za liječenje raka brzo se povećava, posebno jer istraživanja dovode do razvoja imunoterapije protiv raka. Nacionalni institut za rak (National Cancer Institute) generira ažurirani popis lijekova koji se koriste za liječenje raka. Popis sadrži kratki sažetak upotrebe pojedinih lijekova i poveznice za dodatne informacije.
Ne reagiraju svi tumori na kemoterapiju. Vrsta raka određuje koji se lijekovi koriste, u kojoj kombinaciji i u kojoj dozi. Kemoterapija se može koristiti kao jedini modalitet liječenja ili se može kombinirati s radioterapijom, kirurškim zahvatom ili oboje (vidi također Načela liječenja raka).
Kemoterapija visokim dozama
u pokušaju da se povećaju razarajući učinci lijekova protiv raka, doza kemoterapije može se povećati, a vrijeme između ciklusa terapije skratiti (kemoterapija visokom gustoćom doze). Kemoterapija visokom gustoćom doze, sa skraćenim razdobljima pauze, rutinski se koristi u liječenju raka dojke.
Kemoterapija visokim dozama često se koristi za liječenje bolesnika čiji je rak recidivirao nakon liječenja standardnim dozama kemoterapije, posebno kod osoba s mijelomom, limfomom i leukemijom. Međutim, kemoterapija visokim dozama može prouzročiti po život opasna oštećenja koštane srži. Stoga se kemoterapija visokim dozama obično kombinira sa strategijama zaštite koštane srži. Kod zaštite koštane srži, stanice koštane srži pohranjuju se prije kemoterapije i vraćaju se osobi nakon kemoterapije. U nekim slučajevima matične stanice mogu se izolirati iz krvotoka, a ne iz koštane srži i mogu se injicirati u bolesnika nakon kemoterapije kako bi se obnovila funkcija koštane srži.
Nuspojave kemoterapije
Kemoterapija često uzrokuje mučninu, povraćanje, gubitak apetita, gubitak težine, umor i nizak broj krvnih stanica što dovodi do anemije i povećanog rizika od infekcija. Bolesnici također često gube kosu, a ostale se nuspojave razlikuju ovisno o vrsti lijeka.
Mučnina i povraćanje
Ovi simptomi se obično mogu spriječiti ili ublažiti lijekovima (antiemeticima). Mučnina se također može ublažiti jedenjem manjih obroka i izbjegavanjem hrane bogate vlaknima, koja napuhava ili je vrlo vruća ili vrlo hladna. U nekim se državama može propisati marihuana za ublažavanje mučnine i povraćanja uzrokovanih kemoterapijom.
Nizak broj krvnih stanica
Citopenija, nedostatak jedne ili više vrsta krvnih stanica, može se razviti zbog toksičnih učinaka lijekova za kemoterapiju na koštanu srž (gdje se stvaraju krvne stanice). Na primjer, osoba može imati abnormalno mali broj:
-
crvenih krvnih stanica (anemija)
-
bijelih krvnih stanica (neutropenija ili leukopenija)
-
trombocita (trombocitopenija)
Osoba s anemijom može biti blijeda ili osjećati umor ili slabost. Osobe s težom anemijom mogu imati vrtoglavicu, osjećati žeđ, znojenje ili čak otežano disanje i bolove u prsima. Ako je anemija izražena, može se dati transfuzija koncentrata crvenih krvnih stanica. Također se može dati faktor rasta crvenih krvnih stanica, eritropoetin, ali je poželjnije dati transfuziju zbog manjeg rizika od nastanka krvnog ugruška.
Osoba s neutropenijom ima povećan rizik od razvoja infekcije. Temperatura viša od 38 ° C kod osobe s neutropenijom liječi se kao hitno stanje. Kod takve osobe mora se isključiti infekcija i mogu joj zatrebati antibiotici, čak i bolničko liječenje. Rijetko se daje transfuzija bijelih krvnih stanica, jer prežive samo nekoliko sati nakon transfuzije i stvaraju brojne nuspojave. Umjesto toga, mogu se primijeniti određene tvari (poput granulocitnog čimbenika rasta) koje potiču proizvodnju bijelih krvnih stanica.
Osoba s trombocitopenijom je često podležna nastanku modrica i krvarenju. Ako je trombocitopenija izrazita, može se dati transfuzija trombocita kako bi se smanjio rizik od krvarenja.
Ostale česte nuspojave
Mnogi ljudi razvijaju upalu ili čak ulkuse sluznica, poput sluznice usta. Ulkusi u ustima su bolni i mogu otežati konzumiranje hrane. Razne oralne otopine (obično sadrže antacid, antihistaminik i lokalni anestetik) mogu smanjiti nelagodu. U rijetkim slučajevim bolesnici trebaju pomoću hranjivu potporu pomoću sonde koja se stavlja izravno u želudac ili tanko crijevo ili čak u venu.
Kemoterapija može uzrokovati gubitak apetita i mogu biti potrebni dodaci prehrani.
Proljev može biti nuspojava nekih lijekova za kemoterapiju. Prema potrebi mogu se koristiti lijekovi protiv proljeva.
Depresija
Depresija može biti posljedica liječenja karcinoma kao i samog karcinoma.
Oštećenje organa i drugi karcinomi
Ponekad lijekovi za kemoterapiju mogu oštetiti i druge organe, poput pluća, srca ili jetre. Na primjer, antraciklini (poput doksorubicina), vrsta inhibitora topoizomeraze, uzrokuju oštećenje srca kada se koriste u visokim ukupnim dozama.
Osobe liječene kemoterapijom, posebice alkilirajućim sredstvima, mogu imati povećani rizik od razvoja leukemije nekoliko godina nakon liječenja. Neki lijekovi, posebno alkilirajuća sredstva, uzrokuju neplodnost kod nekih žena i kod većine muškaraca koji primaju ovu terapiju.
Sindrom lize tumora i sindrom otpuštanja citokina
Sindrom lize tumora može se javiti poslije provedene kemoterapije. Nakon što stanice raka budu uništene, one svoje sastojke mogu pustiti u krvotok. Te tvari mogu oštetiti bubrege ili srce. Sindrom lize tumora javlja se uglavnom kod akutnih leukemija i ne-Hodgkinovih limfoma ali se može javiti i nakon liječenja drugih vrsta karcinoma. Liječnici ponekad mogu spriječiti sindrom lize tumora davanjem alopurinola prije i za vrijeme kemoterapije. Liječnici također mogu davati intravensku tekućinu kako bi bubrezi što brže izbacili te toksične proizvode.
Sindrom otpuštanja citokina povezan je sa sindromom lize tumora, ali se razlikuje od njega. Sindrom oslobađanja citokina nastaje kada se aktivira velik broj bijelih krvnih stanica koje oslobađaju upalne tvari zvane citokini. To je česta komplikacija terapija baziranih na stanicama, poput CAR-T-stanične terapije i nekih monoklonskih protutijela. Simptomi uključuju vrećicu, umor, gubitak apetita, bolove u mišićima i zglobovima, mučninu, povraćanje, proljev, osip, ubrzano disanje, glavobolju, zbunjenost i halucinacije. Liječenje sindroma oslobađanja citokina blagog intenziteta uglavnom je potporna i uključuje ublažavanje simptoma poput temperature, bolova u mišićima ili umora. Osobama s težom slikom sindroma oslobađanja citokina može biti potrebna terapija kisikom, nadoknada tekućine, lijekovi za povišenje krvnog tlaka i lijekovi za smanjenje upale.