Opsesivno–kompulzivni poremećaj je obilježen opsesijama, prisilama ili s oboje. Opsesije su neodoljive, postojane ideje, slike ili impulsi da se nešto učini. Kompulzije su patološka potreba da se djeluju po impulsu, koje, ako im se se odupire, rezultiraju prekomjernom tjeskobom i uznemirenošću. Opsjednutosti i prisile izazivaju jaki distres i ometaju akademsko i društveno djelovanje. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze. Liječi se bihevioralno i primjenom SIPPS.
(Vidi također Opsesivno kompulzivni poremećaj u odraslih.)
Srednja dob pojave opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP) je od 19 do 20 godina; oko 21% slučajeva počinje prije dobi od 10 godina. (1).
OKP obuhvaća nekoliko poremećaja, uključujući
Neka djeca, posebno dječaci, također imaju tikove.
Literatura
-
1. Kessler RC, Berglund P, Demler O, et al: Lifetime prevalence and age-of-onset distributions of DSM-IV disorders in the National Comorbidity Survey Replication. Arch Gen Psychiatry 62(6):593-602, 2005. doi: 10.1001/archpsyc.62.6.593
Etiologija
Etiologija OKP-a i srodnih poremećaja
Studije sugeriraju da postoji obiteljska komponenta (1). Ipak nema identificiranih specifičnih gena, iako životinjske studije ukazuju na nepravilnosti u genima koji utječu na funkciju mikroglije. Studije oslikavanja mozga (engl. neuroimaging) ukazuju na mogući problem s kortiko-strijato-talamičkim krugovima (2).
Postoje dokazi da su neki slučajevi akutne pojave povezani s infekcijom (3, 4). Oni povezani sa beta-hemolitičkim streptokokom grupe A nazivaju se PANDAS (pedijatrijski autoimuni neuropsihijatrijski poremećaj povezan sa streptokokom). Oni koji su povezane s drugim infekcijama nazivaju se PANS (akutni pedijatrijski neuropsihijatrijski sindrom). Zabilježeno je da pojačana regulacija i proliferacija "nezrelih" cirkulirajućih monocita koji mogu ući u mozak i povećati otpuštanje proupalnih citokina igraju ulogu u pedijatrijskom OKP-u (5–7).
Istraživanja u ovom području su u tijeku, a ako se sumnja na PANDAS ili PANS, preporuča se konzultacija sa stručnjakom za ove poremećaje.
Literatura
-
1. Hanna GL, Himle JA, Curtis GC, et al: A family study of obsessive-compulsive disorder with pediatric probands. Am J Med Genet B Neuropsychiatr Gen 2005;134B(1):13-19, 2005. doi: 10.1002/ajmg.b.30138
-
2. Fitzgerald KD, Welsh RC, Stern ER, et al: Developmental alterations of frontal-striatal-thalamic connectivity in obsessive-compulsive disorder. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry 50(9):938-948.e3, 2011. doi: 10.1016/j.jaac.2011.06.011
-
3. Murphy TK, Kurlan R, Leckman J: The immunobiology of Tourette's disorder, pediatric autoimmune neuropsychiatric disorders associated with Streptococcus, and related disorders: A way forward. J Child Adolesc Psychopharmacol 20(4):317-331, 2010. doi: 10.1089/cap.2010.0043
-
4. Esposito S, Bianchini S, Baggi E, et al: Pediatric autoimmune neuropsychiatric disorders associated with streptococcal infections: An overview. Eur J Clin Microbiol Infect Dis 33:2105-2109, 2014.
-
5. Rodriguez N, Morer A, Gonzalez-Navarro EA, et al: Inflammatory dysregulation of monocytes in pediatric patients with obsessive-compulsive disorder. J Neuroinflammation 14(1):261, 2017. doi: 10.1186/s12974-017-1042-z
-
6. Wohleb ES, McKim DB, Sheridan JF, et al: Monocyte trafficking to the brain with stress and inflammation: A novel axis of immune-to-brain communication that influences mood and behavior. Front Neurosci 8:447, 2014.
-
7. Cosco TD, Pillinger T, Emam H, et al: Immune aberrations in obsessive-compulsive disorder: A systematic review and meta-analysis. Mol Neurobiol 56(7):4751-4759, 2019. doi: 10.1007/s12035-018-1409-x
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi OKP-a i srodnih poremećaja
OKP tipično ima postupni i podmukli početak. Većina djece u početku skriva svoje simptome i priznaju kako su se s njima borili godinama prije postavljanja konačne dijagnoze.
Opsesije se tipično osjećaju kao brige ili strahovi od nečeg lošeg, npr. dobivanja smrtonosne bolesti, griješenja i odlaska u pakao ili nekog oblika ozljeđivanja sebe ili drugih. Prisile su namjerne voljne radnje, obično se obavljaju kako bi se neutralizirali opsesivni strahove; one uključuju provjeru ponašanja; prekomjerno pranje, brojanje, ili uređivanje; i još mnogo toga. Veza između opsesija i kompulzija može biti logična (npr. pranje ruku u svrhu izbjegavanja infekcija) , a može biti i nelogična i idiosinkratična (npr. brojanje do 50 i više kako djed ne bi dobio srčani udar). Ako su djeca spriječena u obavljanju svojih prisila, ona postaju pretjerano uznemirena i zabrinuta.
Većina djece je donekle svjesna kako njihove opsesije i kompulzije nisu normalne. Mnoga bolesna djeca su posramljena te skrivaju svoje poteškoće. Česti simptomi uključuju
-
Grube, ispucane ruke (simptom kod djece s kompulzivnim pranjem)
-
Provođenje pretjeranog vremena u kupaonici
-
Vrlo sporo obavljanje školskog rada (zbog opsesije greškama)
-
Izvođenje puno ispravaka u školskom radu
-
Angažiranje u ponavljanim ili čudnim djelatnostima, poput provjeravanja jesu li vrata zaključana, žvakanja hrane određeni broj puta ili izbjegavanja dodirivanja određenih stvari.
-
Ponavljanje učestalih i napornih zahtjeva za uvjeravanjem i utjehom, ponekad desetke ili čak stotine puta na dan - pitajući, npr.: "Mislite li da imam groznicu? Hoće li biti nevremena? Misliš li da će auto upaliti? Što ako zakasnimo? Što ako se mlijeko pokvarilo? Što ako dođe lopov?”
Dijagnoza
Dijagnoza OKP-a i srodnih poremećaja
Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze. Nakon što se utvrdi udoban odnos s neosuđujućim terapeutom, dijete s OKP-om obično otkriva mnoge opsesije i povezane prisile. Međutim, obično je potrebno nekoliko sastanka kako bi se uspostavilo povjerenje.
Za dijagnosticiranje OKP-a, opsjednutosti i prisile moraju izazivati jaki distres i ometati obrazovno i društveno djelovanje.
Djeca s OKP često imaju simptome drugih anksioznih poremećaja, uključujući i napadaje panike, separacijske probleme i specifične fobije. Ovo preklapanje simptoma ponekad otežava sam proces dijagnosticiranja. Postavljanje dijagnoze može biti izazov kod sljedećih pacijenata:
-
Psihoza s ranim početkom: Za razliku od odraslih, djeca ne razlikuju uvijek nestvarnu prirodu simptoma OKP-a.
-
Poremećaj iz autističnog spektra: Intenzivni interesi i kompulzije mogu se pojaviti kod autizma. Za razliku od OKP-a, gdje se one mogu smatrati nametljivima i problematičnima, djeca s autizmom preferiraju ove aktivnosti.
-
Kompleksni tikovi: Kompleksne tikove je teško razlikovati od kompulzija.
Razvijeni su i dijagnostički kriteriji za PANDAS i PANS (1, 2).
Literatura
-
1. Chang K, Frankovich J, Cooperstock M, et al: Clinical evaluation of youth with pediatric acute-onset neuropsychiatric syndrome (PANS): Recommendations from the 2013 PANS Consensus Conference. J Child Adolesc Psychopharmacol 25(1):3-13, 2015. doi: 10.1089/cap.2014.0084
-
2. Swedo SE, Leckman JF, Rose NR: From research subgroup to clinical syndrome: Modifying the PANDAS criteria to describe PANS (pediatric acute-onset neuropsychiatric syndrome). Pediatr Therapeutics 2:1-8, 2012. doi: 10.4172/2161-0665.1000113
Prognoza
Prognoza OKP-a i srodnih poremećaja
U oko 5% slučajeva se bolest povlači nakon nekoliko godina a u oko 40% bolest se povuče do rane odrasle dobi. Liječenje se zatim može zaustaviti. Preostali su slučajevi kronični, no uz trajno liječenje se može održavati normalno funkcioniranje. Oko 5% djece je otporno na liječenje i ostaju uvelike onesposobljeni.
Liječenje
Liječenje OKP-a i srodnih poremećaja
Kognitivno-bihevioralna terapija je korisna ako su djeca motivirana i mogu izvršavati postavljene zadaće te bi trebala biti prva terapijska linija.
SIPPS su najučinkovitiji lijekovi i općenito se dobro podnose (vidi tablicu Lijekovi za dugotrajno liječenje tjeskobe i sličnih poremećaja); svi su jednako učinkoviti.
Za teški OKP preporučuje se kombinacija SIPPS-a i KBT-a (3).
Za OKP koji je refraktoran na liječenje mogu se razmotriti sljedeće strategije:
Klomipramin (11) može biti učinkovitiji i imati bolju stopu odgovora od SIPPS-a kod djece, ali ne i kod odraslih (12). Klomipramin može imati veći rizik od nuspojava, uključujući antikolinergičke i srčane nuspojave i napadaje.
Američka agencija za hranu i lijekove nedavno je odobrila transkranijalnu magnetsku stimulaciju za odrasle, a u tijeku je testiranje za upotrebu kod djece.
Ako su ispunjeni uvjeti za PANS / PANDAS, kliničari mogu pokušati s antibiotskom terapijom (kao što su beta-laktami koji smanjuju glutamatergičku aktivnost). Međutim, ako se simptomi nastave, uobičajena terapija za OKP je korisna i trebala bi se provoditi.
Literatura
-
1. Uhre CF, Uhre VF, Lonfeldt NN, et al: Systematic review and meta-analysis: Cognitive-behavioral therapy for obsessive-compulsive disorder in children and adolescents. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry 59(1)59:64-77, 2020. doi: 10.1016/j.jaac.2019.08.480
-
2. Geller DA, Biederman J, Stewart SE, et al: Which SSRI? A meta-analysis of pharmacotherapy trials in pediatric obsessive-compulsive disorder. Am J Psychiatry 160(11):1919-1928, 2003. doi: 10.1176/appi.ajp.160.11.1919
-
3. Sanchez-Meca J, Rosa-Alcazar AI, Iniesta-Sepulveda M, et al: Differential efficacy of cognitive-behavioral therapy and pharmacological treatments for pediatric obsessive-compulsive disorder: A meta-analysis. J Anxiety Disord 28(1):31-44. doi: 10.1016/j.janxdis.2013.10.007
-
4. Fitzgerald KD, Stewart CM, Tawile V, et al: Risperidone augmentation of serotonin reuptake inhibitor treatment of pediatric obsessive compulsive disorder. J Child Adolesc Psychopharm 9(2):115-123, 1999. doi: 10.1089/cap.1999.9.115
-
5. Figueroa Y, Rosenberg DR, Birmaher B, et al: Combination treatment with clomipramine and selective serotonin reuptake inhibitors for obsessive-compulsive disorder in children and adolescents. J Child Adolesc Psychopharmacol 8(1):61-67, 1998. doi: 10.1089/cap.1998.8.61
-
6. Simeon JG, Thatte S, Wiggins D: Treatment of adolescent obsessive-compulsive disorder with a clomipramine-fluoxetine combination. Psychopharmacol Bull 26(3):285-290, 1990.
-
7. McDougle CJ, Price LH, Goodman WK, et al: A controlled trial of lithium augmentation in fluvoxamine-refractory obsessive-compulsive disorder: Lack of efficacy. J Clin Psychopharmacol 11(3):175-184, 1991.
-
8. Grant PJ, Joseph LA, Farmer CA, et al: 12-week, placebo-controlled trial of add-on riluzole in the treatment of childhood-onset obsessive-compulsive disorder. Neuropsychopharmacology 39(6):1453-1459, 2013. doi: 10.1038/npp.2013.343
-
9. Afshar H, Roohafza H, Mohammad-Beigi HM, et al: N-acetylcysteine add-on treatment in refractory obsessive-compulsive disorder: A randomized, double-blind, placebo-controlled trial. J Clin Psychopharmacol 32(6):797-803, 2012. doi: 10.1097/JCP.0b013e318272677d
-
10. Sarris J, Oliver G, Camfield DA, et al: N-acetyl cysteine (NAC) in the treatment of obsessive-compulsive disorder: A 16-week, double-blind, randomised, placebo-controlled study. CNS Drugs 29(9):801-809, 2015. doi: 10.1007/s40263-015-0272-9
-
11. DeVeaugh-Geiss J, Moroz G, Beiderman J, et al: Clomipramine hydrochloride in childhood and adolescent obsessive-compulsive disorder—A multicenter trial. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry 31(1):45-49, 1992. doi: 10.1097/00004583-199201000-00008
-
12. Mundo E, Maina G, Uslenghi C: Multicentre, double-blind, comparison of fluvoxamine and clomipramine in the treatment of obsessive-compulsive disorder. Int Clin Psychopharmacol 15(2):69-76, 2000. doi: 10.1097/00004850-200015020-00002
Ključne točke
-
Opsesije se tipično osjećaju kao brige ili strahovi od nečeg lošeg, npr. dobivanja smrtonosne bolesti, griješenja i odlaska u pakao ili nekog oblika ozljeđivanja sebe ili drugih.
-
Prisile (npr. pretjerano pranje, brojanje, uređenje) se provode namjerno, sa svrhom neutralizacije ili zadovoljavanja opsesivnih strahova.
-
Ako nisu u mogućnosti obavljati svoje prisilne radnje djeca postaju pretjerano tjeskobna i uznemirena.
-
Bitno je uspostaviti ugodan odnos s djetetom te održavati neosuđujući stav u srhu otkrivanja opsesija i pratećih kompulzija.
-
Ako su djeca motivirana i mogu obavljati zadatke, treba pokušati s kognitivno-bihevioralnom terapijom, ali mogu biti potrebni i lijekovi (obično SIPPS-i).