Prionske bolesti su progresivne, fatalne i neizlječive degenerativne neurološke bolesti.
Najčešće prionske bolesti uključuju
Nedavno identificirana podvrsta je prionska bolest povezana s dijarejom i autonomnom neuropatijom, koja je nasljedna.
Prionske bolesti nastaju kao posljedica pogrešnog smatanja normalnog proteina stanične membrane u mozgu koji se zove stanični prionski protein (PrPC), a čija točna uloga nije poznata. Pogrešno smotani prionski proteini se nazivaju prioni ili scrapie PrP (PrPSc- od engl. naziva prototipa prionske bolesti ovaca).
Prioni (PrPSc) su patogeni i često zarazni. Oni uzrokuju prionske bolesti na nekoliko načina.
-
Samoreplikacijom: PrPSc uzrokuje konformacijsku transformaciju PrPC, stvarajući duplikate PrPSc, koji u lančanoj reakciji induciraju daljnju transformaciju PrPC u PrPSc. Ovaj proces transformacije uzrokuje širenje PrPSc u različita područja mozga.
-
Izazivanjem smrti živčane stanice.
-
Sposobnošću prijenosa.
Normalni PrPC je topljiv u vodi i osjetljiv na proteazu, ali veliki postotak PrPSc je netopljiv u vodi i otporan na proteazu (kao beta-amiloid u Alzheimerovoj bolesti, srodan PrPSc-u), što dovodi do sporog, ali neizbježnog staničnog nakupljanja i stanične smrti neurona. Postupno nakupljanje priona uzrokuje gliozu i histološki karakteristične histološke vakuolarne (spongiformne) promjene, što dovodi do demencije i drugih neuroloških poremećaja. Simptomi i znakovi se razvijaju mjesecima ili godinama nakon ekspozicije PrPSc-u.
Na prionske bolesti treba posumnjati kod svih pacijenata s demencijom, posebno brzo progresivnom.
Prijenos prionskih bolesti
Bolesti uzrokovane prionima nastaju
Sporadične prionske bolesti su najčešće; godišnja incidencija u svijetu je oko 1/1 milijun. Nije poznato kako nastaju prvi oblici PrPSc-a.
Genetski nasljedne prionske bolesti uzrokovane su defektima u PrP genu, smještenog na kratkom kraku kromosoma 20. Genetske mutacije koje uzrokuju prionske bolesti nasljeđuju se autosomno dominantno; odnosno, uzrokuju bolest kad su naslijeđene od samo jednog roditelja. Također, penetrantnost je varijabilna; odnosno ovisno o vrsti mutacije promjenjiv postotak nositelja mutacije manifestira kliničke znakove bolesti tijekom života. Neki genski defekti uzrokuju CJB, drugi uzrokuju GSS, dok neki uzrokuju bolesti s mješovitim značajkama CJB i GSS. Do sada, znanstvenici su identificirali samo jednu mutaciju koja uzrokuje fatalnu obiteljsku nesanicu (FFI), nasljedni oblik fatalne nesanice. Genske mutacije PrP-a izmjenjuju sekvencu aminokiselina PrPC-a, zbog čega se pogrešno smata i postaje PrPSc. Male abnormalnosti u određenim kodonima (nukleotidnim sljedovima koji su građevni blokovi gena), koji sami po sebi ne uzrokuju bolesti, mogu odrediti predominantne simptome i brzinu progresije bolesti u obiteljskim i drugim prionskim bolestima (1).
Zarazne prionske bolesti su rijetke. One mogu biti prenesene
-
S čovjeka na čovjeka: jatrogeno, presađivanjem organa i tkiva, korištenjem kontaminiranih kirurških instrumenata, ili, rijetko, transfuzijom krvi (npr. vCJB); ili kanibalizmom (npr. kuru)
-
Sa životinje na čovjeka: konzumiranjem kontaminirane govedine (npr. vCJB)
Koliko je poznato, prionske bolesti ne prenose se povremenim kontaktom s čovjeka na čovjeka.
Prionske bolesti javljaju se u mnogih sisavaca (npr. kanadska kuna, los, jelen, ovca i govedo), a mogu se prenositi između vrsta putem hranidbenog lanca. Međutim, prijenos sa životinje na čovjeka uočen je samo u vCJB, nakon konzumacije govedine zaražene goveđom spongiformnom encefalopatijom (GSE, ili kravlje ludilo).
U nekoliko zapadnih saveznih država SAD-a, Kanadi, a sada i Južnoj Koreji te Norveškoj (2), postoji zabrinutost da kronična razorna bolest sobova (CWD), prionska bolest losova i jelena, može biti prenesena na čovjeka koji lovi, kolje, ili konzumira zaraženu životinju. Iako je prijenos CWD-a s životinje na čovjeka malo vjerojatan, najnoviji podatci ukazuju na to da barijere između vrsta mogu biti oslabljene kada se CWD prenosi sa životinje na životinju nekoliko puta (kao što se može dogoditi u divljini [3]).
Literatura
-
1. Pocchiari M and Manson J, editors. Human Prion Diseases. U Handbook of Clinical Neurology, urednici M Pocchiari i J Manson. New York, Elsevier, 2018, vol 153, str. 2–498.
-
2. Benestad SL, Mitchell G, Simmons M, et al: First case of chronic wasting disease in Europe in a Norwegian free-ranging reindeer. Vet Res 47 (1):88, 2016. doi: 10.1186/s13567-016-0375-4.
-
3. Barria MA, Telling GC, Gambetti P, et al: Generation of a new form of human PrPSc in vitro by interspecies transmission from cervid prions. J Biol Chem 4;286 (9):7490–7495, 2011. doi: 10.1074/jbc.M110.198465.
Liječenje
Ne postoji lijek za prionske bolesti. Terapija je potporna.
Bolesnike bi trebalo poticati da se pripreme napredne smjernice (primjerice, željena skrb na kraju života) ubrzo nakon što se bolest dijagnosticira.
Genetičko savjetovanje se preporučuje za članove obitelji bolesnika s obiteljskom prionskom bolesti.
Prevencija
Prioni su otporni na standardne tehnike dezinfekcije i predstavljaju rizik za ostale pacijente, kirurge, patologe i tehničare koji rukuju kontaminiranim tkivima ili instrumentima.
Prijenos se može spriječiti ako se poduzmu mjere predostrožnosti prilikom rukovanja zaraženim tkivom i upotrebom odgovarajuće tehnike čišćenja kontaminiranih instrumenata. Preporučuje se korištenje jednog od sljedećih postupaka: