Porfirija cutanea tarda (PCT) je razmjerno česta hepatalna porfirija koja zahvaća poglavito kožu. Bolest jetre je također uobičajena. PCT se javlja uslijed stečenog ili nasljednog manjka aktivnosti jetrene uroporfirinogen dekarboksilaze, enzima biosintetskog puta hema ( vidi: Supstrati i enzimi biosintetskog puta hema i bolesti povezane uz njihov nedostatak). Porfirini se nakupljaju, posebice kada postoji povećana razina oksidativnog stresa u hepatocitima, što se obično događa zbog povećane razine željeza u jetri, ali također i zbog alkohola, pušenja, estrogena, ili hepatitisa C ili HIV infekcije. Simptomi uključuju osjetljivu kožu sklonu stvaranju mjehura, pretežito na područjima koja su izložena sunčevoj svjetlosti. Dijagnoza se postavlja na temelju analize porfirina u urinu i stolici. Razlikovanje od akutne porfirije, kožne porfirije, nasljedne koproporfirije i porfirije variegate je važno. Liječenje uključuje smanjenje razine željeza pomoću venepunkcija i poticanje izlučivanja porfirina pomoću niskih doza klorokina i hidroksiklorokina. Prevencija se sastoji od izbjegavanja sunčeve svjetlosti, alkohola, pušenja, estrogena i lijekova koji sadrže željezo i uspješnog liječenja pratećeg hepatitisa C i HIV infekcija.

(Vidi također Pregled porfirija i Pregled kožnih porfirija.)

Za etiologiju i patofiziologiju porfirija, vidi: Pregled porfirija.

Porfirija cutanea tarda nastaje uslijed manjka jetrene uroporfirinogen dekarboksilaze (UROD— vidi: Supstrati i enzimi biosintetskog puta hema i bolesti povezane uz njihov nedostatak). Porfirini se nakupljaju u jetri i prenose do kože, gdje uzrokuju fotosenzitivnost.

Parcijalni (~ 50%) manjak aktivnosti UROD u heterozigotnih bolesnika sam po sebi nije dovoljan da uzrokuje biokemijske ili kliničke značajke PCT; dodatni faktori (primjerice povišene razine željeza u jetri, uporaba alkohola, izloženost halogeniranim ugljikovodicima, hepatitis C virus ili HIV infekcije) su potrebni kako bi se uzrokovao >75% manjak jetrene aktivnosti UROD koji je potreban za manifestaciju kliničkih značajki PCT. Ti čimbenici povećavaju oksidaciju uroporfirinogena i drugih porfirinogena s odgovarajućim porfirinima te pomažu stvarnju inhibitora UROD-a. Lijekovi koji obično potaknu akutnu porfiriju ( vidi: Lijekovi i porfirije *), ne potiču PCT.

Jetrena bolest je uobičajena u PCT i djelomično nastaje zbog nakupljanja porfirina, kronične hepatits C infekcije, prateće hemosideroze ili prekomjerne konzumacije alkohola. Ciroza se javlja u ≤35% bolesnika, a hepatocelularni karcinom u 7–24% (češće u sredovječnih muškaraca).

Postoje dvije glavne vrste PCT:

• Tip 1: stečena ili sporadična

• Tip 2: nasljedna ili obiteljska

Tip 1 javlja se u 75 do 80% slučajeva, a tip 2 u 20 do 25%.

U tipu 1 PCT, manjak dekarboksilaze je ograničen na jetru i nema genetske predispozicije. Obično nastupa u srednjoj ili starijoj životnoj dobi.

U tipu 2 PCT, manjak dekarboksilaze nasljeđuje se autosomno dominantno uz ograničenu penetraciju. Manjak se javlja u svim stanicama, uključujući eritrocite. Javlja se ranije od tipa 1, prilikom djetinjstva. Parcijalni (~ 50%) manjak aktivnosti UROD u heterozigotnih bolesnika sam po sebi nije dovoljan da uzrokuje biokemijske ili kliničke značajke PCT; dodatni faktori (primjerice povišene razine željeza u jetri, uporaba alkohola, izloženost halogeniranim ugljikovodicima, hepatitis C virus ili HIV infekcije) su potrebni kako bi se uzrokovao >75% manjak jetrene aktivnosti UROD koji je potreban za manifestaciju kliničkih značajki PCT. Ti čimbenici povećavaju oksidaciju uroporfirinogena i drugih porpfirinogena s odgovarajućim porfirinima te pomažu stvaranju inhibitora UROD-a.

Hepatoeritropoetska porfirija (HEP- vidi: Neke manje uobičajene porfirije), u kojoj je značano velik manjak UROD, vrlo je rijetka i često se smatra autosomno recesivnnim oblikom tipa 2 PCT.

Tip 3 PCT, koji je vrlo rijedak, nasljedan je, ali bez ikakvih mana u UROD genu; uzrok je nedostatak je u nekom drugom, za sada neidentificiranom genu. Tip 3 javlja se <1% slučajeva.

Glavni oblici bolesti su tipovi 1 i 2. Oni imaju iste precipitirajuće čimbenike, simptome i liječenje. Ukupna prevalencija može biti reda veličine 1/10.000, ali je vjerojatno veća u ljudi koji su izloženi halogeniranim aromatskim ugljikovodicima ili drugim precipitirajućim čimbenicima ove bolesti.

Zatajenje bubrega, ultraljubičasto zračenje (UVA) i određeni lijekovi mogu izazvati simptome slične PCT-u bez povišenih razina porfirina (pseudoporfirija). Lijekovi koji su obično povezani s psuedoporfirijom su furosemid, tetraciklini, sulfonamidi, naproksen i drugi NSAID.

Budući da se porfirini slabo dijaliziraju, neki bolesnici u programu trajne hemodijalize mogu razviti kožne promjene slične onima u PCT; ovo stanje zove se pseudoporfirija u završnoj fazi kronične bubrežne bolesti.

U inače zdrave osobe, osjetljiva koža sklona stvaranju vezikula i bula ukazuje na PCT. Razlikovanje akutnih porfirija s kožnim simptomima (porfirije variegate [VP] i nasljedne koproporfirije [HCP]) je izrazito važno zbog toga što pogrešna primjena porfirinogenskih lijekova u bolesnika s VP i HCP, može biti okidač teških neurovisceralnih simptoma u akutnih porfirija. Raniji neobjašnjeni neurološki simptomi ili abdominalni bolovi govore u prilog akutnoj porfiriji. Treba provjeriti i anamnestičke podatke o izlaganju kemikalijama koje mogu uzrokovati pseudoporfiriju.

Premda sve porfirije koje uzrokuju kožne lezije, a popraćene su povišenim razinama porfirina u plazmi, uroporfirina i heptakarboksil porfirina u urinu te izokoproporfirina u stolici, ukazuju na PCT. Razine porfirinskog prethodnika porfobilinogena (PBG) u urinu su uredne u PCT. Urinarna delta-aminolevulinska kiselina može biti blago povišena (<3 puta iznad gornje granice normale). Aktivnost UROD u eritrocitima je uredna u tipu 1 i tipu 3 PCT, ali je snižena (do ~50%) u tipu 2.

Sve bolesnke s PCT treba testirati na hepatitis C i HIV infekcije. Oni bi također trebali biti testirani na nakupljanje željeza, s određivanjem serumskog željeza, razinama feritina i TIBC; a ukoliko rezultati ukazuju na nakupljanje željeza, tada se radi genetsko testiranje na nasljednu hemokromatozu.

Bolesnici s očitim PCT i hepatitis C infekcijom trebaju biti razmatrani za liječenje s pegiliranim interferonom alfa-2a, ribavirinom i antivirusnim lijekom (telaprevir, boceprevir). Prethodno trošenje željeza povećava odgovor na antivirusnu terapiju.

Djeca sa simptomatskom PCT liječe se flebotomijama maloga volumena ili oralnim klorokinom; doza se određuje prema tjelesnoj masi.

Kožni simptomi koji se pojavljuju u trudnoći liječe se flebotomijom. U tvrdokornim slučajevima, niske doze klorokina mogu biti dodane; do sada nisu primjećeni teratogeni učinci. Kako trudnoća napreduje, tako se obično, ovisno o stupnju hemodilucije i trošenju željeza, kožni simptomi stišavaju.

Tijekom liječenja PCT postmenopauzalna primjena estrogenskih suplemenata se prekida. Zaustavljanjem estrogena često se postiže remisija.

Bolesnici trebaju izbjegavati sunčevu svjetlost, najbolju zaštitu pružaju šeširi i odgovarajuća odjeća kao i kreme za sunčanje na bazi cinka i titanij oksida. Tipične kreme za sunčanje koje blokiraju samo UV zrake nisu djelotvorne, ali one koji apsorbiraju UVA zrake, primjerice one koje sadrže dibenzilmetane, mogu ponešto pomoći. Konzumaciju alkohola treba trajno prekinuti, a suplementacija estrogena može se sa sigurnošću nastaviti pri postizanju remisije bolesti.