Svrab je infestacija kože parazitom Sarcoptes scabiei. Svrab izaziva promjene koje jako svrbe, s eritematoznim papulama i kanalićima između prstiju, na zapešćima, oko struka i na spolovilu. Dijagnoza se zasniva na kliničkom pregledu i pregledu strugotina. Liječi se lokalnom primjenom skabicida ili rijetko, oralnom primjenom ivermektina.

Bulozni svrab se češće pojavljuje u djece. Kad se pojavi u osoba starije životne dobi, može oponašati bulozni pemfigoid te odgoditi postavljanje dijagnoze.

Svrab vlasišta nalazi se u dojenčadi i imunokompromitiranih osoba te može oponašati dermatitis, posebice atopijski dermatitis ili seborejični dermatitis.

Scabies incognito je rasprostranjeni oblik koji nastaje zbog lokalne primjene kortikosteroida.

Potvrda se postavlja po pronalaženju parazita, jajašaca ili fekalnih ostataka prilikom mikroskopskog pregleda strugotina kože. Nepronalaženje uzročnika je često i ne isključuje zarazu svrabom. Strugotine treba uzeti tako da se na mjesto početka kanalića ili papulu kapne glicerol, mineralno ili imerzijsko ulje (kako bi se spriječio rasap parazita i materijala prilikom uzimanja strugotina), a potom se kanalić ili papula otvara rubom skalpela. Materijal se zatim stavlja na predmetno stakalce i prekriva pokrovnim staklacem; kalijev hidroksid treba izbjegavati jer otapa fekalne ostatke.

Dermatolozi vrše pregled kože pomoću ručnog instrumenta (dermatoskopija) kako bi vidjeli strukture koje nisu vidljive golim okom.

Primarno liječenje su lokalni ili oralni skabicidi (vidi tablicu Mogućnosti liječenja svraba). Za lokalnu primjenu je permetrin lijek prvog izbora.

Starija djeca i odrasli trebaju nanositi permetrin ili lindan na cijelo tijelo od vrata na niže te ga oprati nakon 8–14 h. Permetrin je češći izbor, jer lindan može biti neurotoksičan. Liječenje treba ponoviti nakon 7 dana.

U dojenčadi i male djece, permetrin se nanosi na glavu i vrat uz izbjegavanje periorbitalnih i perioralnih područja. Posebnu pozornost treba posvetiti intertriginoznim područjima, noktima na rukama i nogama te pupku. U dojenčadi se oblačenjem rukavica može spriječiti unošenje permetrina u usta. Zbog moguće neurotoksičnosti se primjena lindana ne preporučuje u djece <2 god. i u bolesnika s konvulzijskim poremećajima.

Za odrasle i djecu u dobi od 4 godine i stariju, spinosad 0.9% suspenziju za lokalnu primjenu treba nanijeti na cijelu površinu kože od vrata prema dolje, uključujući tabane i stopala. Kod ćelavih pacijenata suspenziju treba nanijeti na tjeme, čelo, liniju kose i sljepoočnice. Suspenziju treba ostaviti da se suši 10 minuta prije odijevanja, a zatim ostaviti na koži 6 sati prije tuširanja ili kupanja. Nakon jednog tjedna terapiju treba ponoviti (1).

Bezopasan i učinkovit je 6–10%–tni precipitat sumpora u vazelinu, primijenjen tijekom 24 h, 3 dana zaredom.

Ivermektin je indiciran u bolesnika koji ne odgovaraju na lokalno liječenje, koji se ne mogu pridržavati uputa primjene lokalne terapije ili su imunokompromitirani te imaju Norveški svrab. Ivermektin se s uspjehom rabi u epidemijama koje obuhvaćaju osobe koje su u bliskom dodiru s bolesnicima, kao što je to slučaj u domovima za njegu.

Osobe u bliskom dodiru se također trebaju liječiti, a stvari za osobnu uporabu (npr. ručnici, odjeća, posteljina) treba oprati ili izolirati najmanje 3 dana.

Svrbež se može liječiti kortikosteroidnim mastima i/ili oralnim antihistaminicima (npr. hidroksizin 25 mg p.o. 4×/dan). U bolesnika s vlažećim, žutim krustama prekrivenim promjenama u obzir dolazi sekundarna infekcija te ju se liječi primjenom odgovarajućeg antistafilokoknog i atistreptokoknog antibiotika lokalno ili na usta.

Simptomi i promjene na koži povlače se kroz 3 tjedna, usprkos uništenju parazita, zbog čega je teško prepoznati neuspješno liječenje do kojeg dolazi uslijed otpornosti, nepotpuno provedenog liječenja, reinfekcije ili nodularnog skabijesa. Perzistentni skabijes se otkriva pomoću strugotine kože.