Whippleova bolest je rijetka sistemska bolest uzrokovana bakterijom Tropheryma whipplei. Glavni simptomi su artritis, gubitak tjelesne težine i proljev. Dijagnoza se postavlja biopsijom tankog crijeva. Liječenje je u početku s ceftriaksonom ili penicilinom, nakon čega slijedi minimalno 1 godina sulfametoksazol / trimetoprima.
Whippleova bolest pretežito pogađa muškarce bijele rase u dobi od 30 do 60 godina. Iako zahvaća mnoge dijelove tijela (npr. srce, pluća, mozak, serozne šupljine, zglobove, oči, GI trakt), sluznica tankog crijeva je gotovo uvijek zahvaćena. Bolesnici mogu imati rijetke defekte stanične imunosti koji pogoduju infekciji s T. whipplei. Otprilike 30% bolesnika ima HLA-B27.
Simptomi i znakovi
Klinička slika varira ovisno o zahvaćenom organskom sustavu. Četiri osnovna simptoma Whippleove bolesti su
-
Artralgija
-
Proljev
-
Bolovi u trbuhu
-
Gubitak težine
Obično su prvi simptomi artritis i vrućica. Crijevni simptomi (npr. vodenasti proljev, steatoreja, bolovi u trbuhu, anoreksija, gubitak tjelesne težine) obično se manifestiraju kasnije, ponekad godinama nakon prvih simptoma bolesti. Moguće je manifestno ili okultno intestinalno krvarenje. Značajna malapsorpcija može biti izražena u bolesnika kojima se bolest dijagnosticira u kasnijoj fazi. Drugi znakovi su pojačana pigmentacija kože, anemija, limfadenopatija, kronični kašalj, serozitis, periferni edemi i simptomi CNS–a.
Dijagnoza
Dijagnozu je teško postaviti u bolesnika bez značajnih GI simptoma. Na Whippleovu bolest treba posumnjati u bolesnika srednje životne dobi i bijele rase, koji imaju artritis i bolove u trbuhu, proljev, gubitak tjelesne težine ili druge simptome malapsorpcije. Takvi bolesnici bi trebali učiniti gornju endoskopiju s biopsijom tankog crijeva; crijevne lezije su specifične i dijagnostičke. Najteže i najkonzistentnije promjene nalazimo u proksimalnom dijelu tankog crijeva. Svjetlosnom mikroskopijom utvrđuju se PAS–pozitivni makrofagi koji uzrokuju distorziju vilozne arhitekture. Gram–pozitivni, neacidorezistentni bacili (T. whippelii) mogu se vidjeti unutar lamine proprije kao i u makrofazima. Ako se T. whipplei ne vidi, ali Whippleova bolest je još uvijek klinički u sumnji, PCR testiranje i imunohistokemija bi trebala biti učinjena.
Whippleovu bolest treba razlikovati od intestinalne infekcije s Mycobacterium avium–intracellulare (MAI), koja pokazuje slične histološke promjene. Međutim, MAI sojevi su acidorezistentni.
Liječenje
Neliječena bolest je progresivna uz fatalni ishod. Mnogi antibiotici su učinkoviti (npr. tetraciklini, trimetoprim–sulfametoksazol, kloramfenikol, ampicilin, penicilin, cefalosporini). Liječenje Whippleove bolesti može započeti ceftriaksonom (2 g IV dnevno) ili penicilin G (1,5 do 6 milijuna jedinica IV svakih 6h). Ovaj režim slijedi dugoročni tijek sulfametoksazol / trimetoprima (160/800 mg po dnevno 1 god) ili kombinacijom doksiciklina (2x/dan 100 mg PO kroz 1. god) i hidroksiklorokin (200 mg po 3x/dan kroz 1 god). Bolesnici koji su alergični na sulfa–preparate mogu primati peroralni penicilin VK ili ampicilin. Kroz nekoliko dana dolazi do brzog kliničkog poboljšanja uz povlačenje vrućice i bolova u zglobovima. Crijevni simptomi obično se povlače unutar 1 do 4 tjedna.
Za potvrdu odgovora na liječenje, PCR testiranje može se obaviti na stolici, slini, ili drugim tkivima. Međutim, preporučuje se ponoviti biopsiju nakon 1 god. s mikroskopskom dokumentacijom bacila (a ne samo makrofaga, koji može trajati godinama nakon uspješnog liječenja) u kombinaciji s PCR testiranjem).
Relapsi su česti i mogu nastati nakon nekoliko godina. Ukoliko se sumnja na relaps bolesti, potrebno je napraviti biopsiju sluznice tankog crijeva (ovisno o zahvaćenim organskim sustavima) radi utvrđivanja prisustva slobodnih bacila.
Ključne poruke
-
Infekcije bakterijom T. whipplei utječe na brojne organe, uključujući GI trakt.
-
Zahvaćanje sluznice tankog crijeva uzrokuje malapsorpciju.
-
Na Whippleovu bolest treba posumnjati u bolesnika srednje životne dobi i bijele rase, koji imaju artritis i bolove u trbuhu, proljev, gubitak tjelesne težine ili druge simptome malapsorpcije.
-
Potrebna je biopsija sluznice tankog crijeva.
-
Dugotrajno liječenje antibioticima je nužno, a relapsi su učestali.