Sustav komplementa je enzimska kaskada koja pomaže u obrani od infekcije. Mnogi proteini komplementa mogu se pojaviti u serumu kao neaktivni enzimski prekursori (zimogeni); ostali se nalaze na staničnim površinama. (Vidi također Pregled imunosustava.)
Sustav komplementa premošćuje urođenu i stečenu imunost pomoću
Krvni test komplementa
Komponente komplementa imaju mnoge biološke funkcije (npr. stimulacija kemotaksije, poticanje degranulacije mastocita neovisne o imunoglobulinu E [IgE]).
Aktivacija komplementa
Postoje 3 puta aktivacije komplementa (vidi sliku Putovi aktivacije komplementa)
Klasični
Lektinski
Alternativni
Putovi aktivacija komplementaKlasični, lektinski i alternativni putovi se spajaju u konačni zajednički put kada C3 konvertaza (C3 con) cijepa C3 na C3a i C3b. Ab = protutijelo (prema engl. antibody); Ag =antigen; C1-INH = C1 inhibitor; MAC = kompleks napada membrane (prema engl. membrane attack complex); MASP = MBL-povezana proteaza serina (prema engl. MBL-associated serine protease); MBL = manoza-vezujući lektin (prema engl. mannose-binding lectin). Linije iznad slova označavaju aktivaciju.  |
Komponente klasičnog puta su obilježene velikim slovom C i brojem (npr. C1, C3), na temelju redoslijeda kojim su otkrivene. Komponente alternativnog puta su obilježene slovima (npr. faktor B, faktor D) ili imaju vlastita imena (npr. properdin).
Aktivacija klasičnog puta je:
Ovisan o protutijelu, kod interakcije C1 s antigen-IgM ili agregiranim antigen-IgG kompleksima.
Neovisna o protutijelu, kod reakcije polianiona (npr. heparin, protamin, DNK i RNK iz apoptotičnih stanica), gram-negativne bakterije ili vezani C-reaktivni protein izravno s C1.
Ovaj put regulira C1 inhibitor (C1–INH). Heredetarni angioedem je posljedica genetskog nedostatka C1-INH.
Aktivacija lektinskog puta je neovisna o protutijelu; aktivira se kada manoza-vezujući lektin (MBL, prema engl. mannose binding lectin), serumski protein, veže na manozu, fukozu ili skupine N-acetilglukozamina na bakterijskoj staničnoj stijenci, stijenci kvasca ili virusu. Ovaj put je inače strukturno i funkcionalno sličan klasičnom putu.
Alternativni put se aktivira kada komponente stanične površine mikroba (npr. stijenke kvasca, lipopolisaharidi [endotoksin] stanične stijenke bakterija) ili imunoglobulin (npr. nefritički faktor, agregati IgA) cijepaju malu količinu C3. Ovaj put regulira properdin, faktor H i faktor koji ubrzava raspad (CD55)
Tri aktivacijska puta se na koncu spajaju u jedan zajednički put kada C3 konvertaza cijepa C3 na C3a i C3b (vidi sliku Putevi aktivacije komplementa). Cijepanje C3 može dovesti do stvaranja kompleksa koji napada membranu (MAC, prema engl. membrane attack complex), citotoksična komponenta sustava komplementa. MAC dovodi do lize stranih stanica.
Faktor I s kofaktorima uključujući membranski kofaktor proteina (CD46), deaktivira C3b i C4b.
Deficijencije i nedostaci komplementa
Deficijencija ili nedostatak kod određenih komplementarnih komponenta su povezani s određenim poremećajima; slijede primjeri:
Deficijencija C1, C2, C3, MBL, MBL-povezana proteaza serina (MASP-2, prema engl. MBL-associated serine protease), faktor H, faktor I ili komplement receptor 2 (CR2): osjetljivost na rekurentne bakterijske infekcije
Deficijencija C5, C9, faktor B, faktor D ili properdin: osjetljivost na infekcije porodice Neisseria.
Nedostatak C1, C4 i C5: sistemski eritematozni lupus
Nedostatak CR2: uobičajna varijabilna imunodeficijencija (CVID, prema engl. common variable immunodeficiency).
Nedostatak CR3: deficijencija adhezije leukocita tip 1
Mutacije u genima za faktor B, faktor H, faktor I, protein membranskog kofaktora (CD46) ili C3: razvoj atipične varijante hemolitičkog uremičnog sindroma
Biološke aktivnosti komplementa
Komponente komplementa imaju i druge imunosne funkcije koje su posredovane receptorima komplemenata (CR, prema engl. complement receptors) koji se nalaze na različitim stanicama. Nekoliko CR-ova koristi molekule kojima je dodijeljen CD broj.
CR1 (CD35) pospješuje fagocitozu i pomaže u uklanjanju imunih kompleksa.
CR2 (CD21) regulira proizvodnju protutijela iz B stanica te je ujedno i receptor za Epstein–Barrov virus.
Receptori CR3 (CD11b/CD18), CR4 (CD11c/CD18) i C1q sudjeluju u fagocitozi.
C3a, C5a i C4a (slabo) imaju anafilatoksičnu aktivnost: dovode do degranulacije mastocita, što vodi povećanoj vaskularnoj propusnosti i kontrakcije glatke muskulature.
C3b djeluje kao opsonin oblaganjem mikroorganizma, a time i pojačavaju njihova fagocitozu.
C3d povećava proizvodnju protutijela B stanicama.
C5a je kemoatraktant neutrofila; regulira aktivnost neutrofila i monocita i može dovesti do pojačane adherentnosti stanica, degranulacije i otpuštanja intracelularnih enzima iz granulocita, proizvodnja toksičnih metabolita kisika te inicijacije ostale stanične metaboličke aktivnosti.