Djeca i adolescenti se mogu upuštati u povremene fizičke obračune, no većina ih ne razvija trajni obrazac nasilnog ponašanja niti se upušta u nasilna kriminalna djela. Oni koji postanu nasilni prije puberteta mogu biti u većoj opasnosti da će počiniti zločine.
Nasilno ponašanje djece i adolescenata je sve učestalije. Do jedne trećine djece mogu biti uključeni u nasilje kao nasilnici, žrtve, ili oboje. Socijalni stres (npr. nizak obiteljski prihod, niska razina obrazovanja roditelja) su faktori rizika za nasilničko ponašanje. Godine 2015., skoro 25% studenata visokih škola u SAD–u je priznalo da je nosilo oružje barem jednom tijekom mjeseca prije nego što su bili uključeni u istraživanje.
Usprkos rastućem zanimanju za mogućnost povezanosti između nasilnog ponašanja i genskih poremećaja ili kromosomskih anomalija, o takvoj povezanosti postoje minimalni dokazi. No, nekoliko faktora rizika su povezani s nasilnim ponašanjem, uključujući
Čini se kako postoji povezanost nasilja i dostupnosti vatrenog oružja, izlaganja nasilju kroz medije i izlaganja djeteta zlostavljanju i kućnom nasilju. Zlostavljana djeca mogu doseći točku sloma, nakon koje uzvraćaju natrag s potencijalno opasnim ili katastrofičnim ishodima.
(Vidi također Pregled problema ponašanja u djece i problema u ponašanju adolescenata)
Literatura
Nasilničko ponašanje
Zlostavljanje je namjerno nanošenje psihološke ili tjelesne štete slabijoj djeci. Nasilničko ponašanje može imati više oblika, uključujući
Zlostavljači djeluju kako bi povećali vlastiti osjećaj vrijednosti. Oni često opisuju kako im zastrašivanje daje osjećaj moći i kontrole. I zlostavljači i njihove žrtve su u opasnosti od lošeg ishoda. Žrtva često nikome ne priznaje da je zlostavljana zbog osjećaja bespomoćnosti, stida i straha od osvete. Oni su u opasnosti od tjelesne ozljede, niskog samopouzdanja, anksioznosti, depresije i izostajanja iz škole. Mnoge žrtve bullyinga i sami postaju nasilnici. Za zlostavljače je veća vjerojatnost da će završiti u zatvoru kasnije u životu, manja je vjerojatnost da će ostati u školi, zaposliti se ili kao odrasli stvoriti stabilne veze.
Sudjelovanje u bandi
Sudjelovanje u bandama je povezano s nasilnim ponašanjem. Mladenačke bande su samo–stvorene udruge s ≥3 člana, tipično u dobi od 13 do 24 godine. Bande obično uzimaju ime i identifikacijske simbole, poput osobitog načina odijevanja, korištenja određenih znakova na rukama ili grafita. Neke bande zahtijevaju od budućih članova da izvedu neka nasilna djela prije nego ih se primi u bandu. Za rastuće nasilje mladenačkih bandi dijelom je okrivljeno njihovo sudjelovanje prilikom raspačavanja i uživanja droge, osobito metamafetamina i heroina. Uporaba vatrenog oružja je česta osobina nasilništva bandi.
Prevencija
Prevencija bi trebala započeti u ranom djetinjstvu. Strategije uključuju
-
Discipliniranje male djece nenasilnim metodama
-
Ograničenje pristupa oružju i izlaganja nasilju kroz medije i video igre.
-
Kreiranje i održavanje sigurnog školskog okruženja za djecu školske dobi
-
Žrtve treba ohrabrivati da rasprave o svojim poteškoćama s roditeljima, školskim vlastima i svojim liječnikom.
-
U starije djece i adolescenata, naglasak treba staviti na strategije izbjegavanja visokorizičnih situacija (npr. mjesta i okolnosti gdje su drugi u posjedu oružja, ili uživaju alkohol ili droge) te reagiranju na napete situacije ili pokušavanju njihovog smirivanja.