Psorijaza je upalna bolest koja se najčešće klinički prezentira oštro ograničenim, eritematoznim papulama i plakovima prekrivenim srebrnastim ljuskama. Brojni čimbenici doprinose pojavi iste, uključujući i genetiku. Česti poticajni čimbenici su trauma, infekcije i neki lijekovi. Simptomi su obično minimalni, ali se može pojaviti blag do težak svrbež. Kozmetski nedostaci mogu biti značajni. Neki ljudi razvijaju tešku bolest s bolnim artritisom (psorijatični artritis). Dijagnoza se postavlja na temelju izgleda i distribucije lezija. Liječi se lokalnom terapijom (npr. emolijensi, analozi vitamina D, retinoidi, katran, antralin, kortikosteroidi), fototerapijom, a teže kliničke slike sustavnom terapijom (npr. metotreksat, oralni retinoidi, ciklosporin, imunomodilatorni lijekovi [biologici]).
Psorijazu obilježava hiperproliferacija epidermalnih keratinocita s upalom epidermisa i dermisa. Od psorijaze boluje oko 1 do 5% stanovništva u svijetu; ljudi svijetle puti su pod većim rizikom, za razliku od ljudi crne rase. Pojavnost psorijaze je bimodalna, najčešće se pojavljuje u dobi od 16.–22. i 57.–60. god., no može se pojaviti u bilo kojoj dobnoj skupini.
Etiologija
Etiologija psorijaze
Uzrok psorijaze je nedovoljno poznat, ali uključuje imunološku stimulaciju epidermalnih keratinocita gdje T stanice igraju središnju ulogu. Česta je obiteljska pojavnost, a spominju se i određeni HLA antigeni (Cw6, B13, B17). Analiza genoma omogućila je detektiranje brojnih lokusa na kromosomima koji se povezuju sa psorijazom; PSORS1 lokus na kromosomu 6p21 igra najveću ulogu u određivanju osjetljivosti za razvoj psorijaze. Smatra se kako okolišni čimbenici pobuđuju upalni odgovor i posljedičnu hiperproliferaciju keratinocita.
Dobro poznati okidači su
Ozljede (Koebnerov fenomen)
Opekline od sunca
HIV infekcija
Beta-hemolitički streptokok grupe A (uzrokuje guttata psorijazu)
Lijekovi (osobito beta-blokatori, klorokin, litij, ACE inhibitori, indometacin, terbinafin i interferon-alfa)
Emocionalni stres
Konzumacija alkohola
Pušenje
Pretilost
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi psorijaze
Promjene bez simptoma ili su praćene svrbežom, a najčešće se nalaze na vlasištu, ekstenzornim stranama laktova i koljena, sakralno, na glutealnoj i genitalnoj regiji. Također mogu biti zahvaćeni nokti, obrve, aksile, periumbilikalno područje i/ili perianalno područje. Bolest može biti generalizirana kada dođe do konfluiranja lezija. Promjene su različitog izgleda, ovisno o tipu.
Klinička slika psorijazePsorijatični plak
Plakovi su elevirane, palpabilne lezije čiji je promjer > 10 mm. Psorijaza (na slici) se tipično manifestira kao plakovi pokriveni debelim, srebrnastim, sjajnim ljuskama.
Sliku ustupio Thomas Habif, MD.
Psorijaza (plakovi)
Ova slika prikazuje psorijatične plakove na tamnoj koži. Plakovi mogu izgledati ljubičasto u bolesnika s tamnijim tonovima kože, ali ključne značajke poput ljuskanja i distribucije (npr. na ekstenzornim stranama laktova, trupu, nogama i periumbilikalnom području) zajedničke su svim tonovima kože.
Fotografija zahvaljujući Karen McKoy, dr. med.
Psorijaza (laktovi)
Ova fotografija prikazuje eritematozne plakove pokrivene srebrnasto-bijelim ljuskama na ekstenzornim stranama laktova. Ovakva pojava promjena tipična je za plak psorijazu.
SCIENCE PHOTO LIBRARY
Psorijaza (prsti na šakama)
Ova fotografija prikazuje areale ljuskave, eritematozne, zadebljane kože i diskolorirane nokte koji se mrve.
DR. HAROUT TANIELIAN/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Psorijaza (vlasište)
Ova fotografija prikazuje crvenu, ljuskavu i zadebljanu kožu na vlasištu bolesnika s psorijazom.
DR P. MARAZZI/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Psorijaza noktiju s udubinama i promjenom boje
Ova fotografija prikazuje nepravilne udubine i područja smeđe diskoloracije (uljne mrlje) u bolesnika s psorijazom.
© Springer Science+Business Media
Psorijaza noktiju sa zadebljanjem i mrvljenjem ploče nokta
Fotografija s lijeve strane prikazuje zadebljanje i mrvljenje nokta na palcu noge. Udubljenja i oniholiza su vidljivi na ruci (desno) što ukazuje na dijagnozu psorijaze noktiju.
© Springer Science+Business Media
Pustulozna psorijaza (stopala)
Ova fotografija prikazuje pustule na stopalu bolesnika s pustuloznom psorijazom.
Fotografija zahvaljujući Karen McKoy, dr. med.
Acrodermatitis continua (Hallopeau)
Ova fotografija prikazuje pustulozne lezije na vrhu prsta u bolesnika s acrodermatitis continua (Hallopeau).
© Springer Science+Business Media
Inverzna psorijaza
Kod inverzne psorijaze, crvene sjajne mrlje (ponekad bez ljusaka) nastaju u intertriginoznim područjima kao što je inframamarni pregib.
SCIENCE PHOTO LIBRARY
Kapljičasta psorijaza
Ova fotografija prikazuje multiple plakove na trupu 22-godišnjeg muškarca s kapljičastom psorijazom.
DR P. MARAZZI/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Eritrodermijska psorijaza
Ova fotografija prikazuje difuzni eritematozni osip na trupu bolesnika s eritrodermijskom psorijazom.
SCIENCE PHOTO LIBRARY
Palmoplantarna psorijaza (dlanovi)
Ova fotografija prikazuje hiperkeratotične diskretne plakove na dlanu bolesnika s palmoplantarnom psorijazom.
SCIENCE PHOTO LIBRARY
Palmoplantarna psorijaza (tabani)
Ova fotografija prikazuje hiperkeratotične diskretne plakove na tabanu bolesnika s palmoplantarnom psorijazom.
SCIENCE PHOTO LIBRARY
Palmoplantarna psorijaza
Ova fotografija prikazuje pustule na stopalu bolesnika s pustuloznom psorijazom.
Fotografija zahvaljujući Karen McKoy, dr. med.
Među raznim podtipovima psorijaze, plak psorijaza (vulgarna psorijaza ili psorijaza s kroničnim plakovima) iznosi oko 90%; lezije su diskretne, eritematozne papule ili plakovi prekrivene debelim, srebrnastim, sjajnim ljuskama. Promjene se pojavljuju postupno te se povlače i vraćaju spontano, ili pojavom i nestankom provocirajućih čimbenika.
Artritis se razvija u 5 do 30% bolesnika, i može onesposobljavati bolesnika u svakodnevnom životu (psorijatični artritis); na kraju može rezultirati oštećenjem zglobova.
Psorijaza je rijetko bolest opasna po život, ali može utjecati na bolesnikovu sliku o sebi. Osim toga, vrijeme potrebno za njegu opsežnih promjena na koži ili vlasištu, te održavanje odjeće i posteljine može nepovoljno utjecati na kvalitetu života pacijenta.
Podtipovi psorijazePodtip | Opis | Liječenje i prognoza |
---|
Acrodermatitis continua (Hallopeau) | Pustulozna psorijaza ograničena na distalne dijelove prstiju ruku ili nogu, a ponekad je zahvaćen samo jedan prst Nakon povlačenja zaostaje ljuska ili krusta | Liječenje: sustavni retinoidi, analozi vitamina D3 (npr. kalcipotriol), lokalni kortikosteroidi Prognoza: varira i mijenja se |
Eritrodermijska psorijaza | Postupno ili naglo dolazi do difuznog eritema, obično u bolesnika s plak psorijazom (vjerojatno prva manifestacija eritrodermijske psorijaze); tipični psorijatični plakovi manje su izraženi ili ih nema Najčešće je izazvana neprikladnom primjenom lokalnih ili sistemskih kortikosteroida ili fototerapijom | Liječenje: potentni sustavni imunosupresivi (npr. metotreksat, ciklosporin), imunomodulatorni lijekovi (biološki lijekovi) ili intenzivna lokalna terapija, ponekad kao terapija za hospitalizirane bolesnike. Katrani, antralin i fototerapija mogu pogoršati stanje Prognoza: dobra ako se ukloni provocirajući čimbenik |
Generalizirana pustularna psorijaza | Nagli početak opsežnog eritema i sterilnih pustula | Liječenje: sustavni retinoidi ili metotreksat Prognoza: ako se ne liječi, bolest može biti smrtonosna zbog zatajivanja srca uz veliki udarni volumen |
Kapljičasta psorijaza | Nagla pojava mnogobrojnih plakova promjera 0.5 do 1.5 cm, obično na trupu u djece i mladih nakon streptokoknog faringitisa | Liječenje: antibiotici za podležeću streptokoknu infekciju Prognoza: izvrsna, često s trajnim izlječenjem Može napredovati do plak psorijaze |
Inverzna psorijaza | Psorijaza intertriginoznih područja (obično ingvinalnih, glutealnih, aksilarnih, inframamarnih i retroaurikularnih područja, te glansa neobrezanog penisa) U središtima ili na rubu zahvaćenih područja mogu se pojaviti ragade ili fisure Moguće odsustvo ljusaka | Liječenje: lokalni kortikosteroidi minimalne jačine koja je učinkovita, sa ili bez analoga vitamina D3 (npr. kalcipotriol) Moguća primjena takrolimus masti 0.1% u rezistentnim slučajevima Katran i antralin mogu biti iritirajući/nadražujući Prognoza: varira i mijenja se |
Psorijaza noktiju | Udubine, točkaste promjene, destrukcija nokta, promjena boje (znak nalik na mrlju ulja) i zadebljanje noktiju, sa ili bez odvajanja nokatne ploče (oniholiza) Može nalikovati na gljivičnu infekciju nokta Pogađa 30-50% bolesnika s drugim oblicima psorijaze | Liječenje: najbolje odgovara na sustavnu terapiju imunomodulatorima (biologici) Za izdržljive pacijente, moguća intralezijska primjena kortikosteroida. Prognoza: često ne reagira na liječenje |
Palmopalntarna psorijaza | Diskretni hiperkeratotični plakovi na dlanovima i/ili tabanima koji imaju sklonost konfluiranju u veća žarišta | Liječenje: sustavni retinoidi, lokalni kortikosteroidi, analozi vitamina D3 (npr. kalcipotriol), sustavni imunosupresivi (npr. metotreksat, ciklosporin) ili imunomodulatorni lijekovi (biologici) Prognosis: Izbija i povlači se Rijetko nestaje u potpunosti, čak i uz liječenje |
Plak psorijaza | Postupna pojava neupadljivih, ovalnih eritematoznih papula ili plakova prekrivenih debelim, srebrnkasto sjajnim ljuskama. Promjene se pojavljuju postupno te se povlače i vraćaju, ili spontano, te pojavom i nestankom provocirajućih čimbenika. | Liječenje: Lokalni kortikosteroidi minimalne učinkovitosti, sa ili bez analoga vitamina D3 (npr. kalcipotriol) Najbolje odgovara na sustavnu terapiju lijekovima s imunomodulatornim djelovanjem (biologici) Prognoza: varira i mijenja se, bez postizanja izlječenja |
Pustulozna psorijaza dlanova i stopala | Postupni nastanak pustula na dlanovima i tabanima Izbijanje promjena može biti bolno i narušavati svakodnevni život bolesnika. Tipične psorijatične promjene mogu izostati | Liječenje: Sustavni retinoidi ili psoralen plus ultraljubičasto A zračenje (PUVA terapija) Prognoza: varira i mijenja se |
Dijagnoza
Dijagnoza psorijaze
Klinička procjena
Rijetko biopsija
Dijagnoza se najčešće postavlja na temelju kliničke slike i distribucije lezija.
Diferencijalna dijagnoza uključuje
Biopsija je rijetko potrebna i ne mora uvijek dijagnostička; međutim, može se uzeti u obzir u slučajevima kada klinička slika nije tipična.
Bolest se klasificira kao blaga, umjerena ili teška, a klasifikacija se temelji se na zahvaćenoj površini tijela i tome kako lezije mogu utjecati na kvalitetu života pacijenta. Da bi se smatrala blagim oblikom, obično <10% površine kože bi trebalo biti zahvaćeno promjenama. Postoji nekoliko složenih sustava bodovanja težine bolesti (primjerice, Psoriasis Area and Severity Index), ali ti sustavi su korisni uglavnom u istraživačkim protokolima.
Liječenje
Liječenje psorijaze
Mogućnosti liječenja su opsežne i kreću se od lokalne terapije (npr. emolijensi, salicilna kiselina, katran, anthralin, kortikosteroidi, analozi vitamina D3, inhibitori kalcineurina, tazaroten) prema fototerapiji i sistemskim lijekovima (npr. metotreksat, oralni retinoidi, ciklosporin, imunomodulatori [biološki lijekovi]). (Pogledati American Academy of Dermatology-a https://www.aad.org/practice-tools/quality-care/clinical-guidelines/psoriasis clinical guidelines for psoriasis.) (See the American Academy of Dermatology's clinical guideline for psoriasis.)
Lokalna terapija:
Kortikosteroidi se obično primjenjuju lokalno, ali se mogu i injicirati u male ili klinički rezistentne promjene. (UPOZORENJE: Sistemski kortikosteroidi mogu potaknuti pogoršanja ili razvoj pustularne psorijaze i ne bi se trebali koristiti za liječenje psorijaze.) Kortikosteroidi se primjenjuju lokalno dva puta dnevno. Kortikosteroidi su najučinkovitiji kad se primjene preko noći pod okluzivnim polietilenskim zavojem ili flasterom; kortikosteroidna krema primjenjuje se bez okluzije dva puta dnevno. Jakost kortikosteroida se odabire ovisno o opsegu zahvaćanja promjena.
Kako se promjene poboljšavaju, kortikosteroide treba nanositi rjeđe ili trebaju biti slabiji kako bi se minimalizirala lokalna atrofija kože, stvaranje strija i teleangiektazija. U idealnom slučaju, nakon otprilike 3 tjedna, kortikosteroid treba zamijeniti emolijensom, analogom vitamina D3 ili inhibitorom kalcineurina na 1–2 tj. (razdoblje odmora); ova supstitucija ograničava primjenu kortikosteroida i sprječava tahifilaksiju. Lokalna primjena kortikosteroida je skupa jer su za prekrivanje čitavog tijela potrebne velike količine (~30 g). Dugotrajna primjena lokalnih kortikosteroida na velikim dijelovima (površinama) tijela može izazvati sistemske učinke i pogoršanje psorijaze. Kod malih, debelih, lokaliziranih ili tvrdokornih promjena, učinkovita je primjena visokopotentnih kortikosteroida ili lokalna primjena flurandrenolida u obliku flastera noću, te zamjena ujutro. Recidiv nakon prekida lokalne primjene kortikosteroida često nastaje brže nego nakon primjene drugih tvari.
Analozi vitamina D3 (npr. kalcipotriol [kalcipotrien], kalcitriol) su topički analozi vitamina D koji potiču normalnu proliferaciju i diferencijaciju keratinocita; mogu se koristiti sami ili u kombinaciji s lokalnim kortikosteroidima. Neki liječnici običavaju pacijentima primjenjivati kalcipotriol radnim danom, a kortikosteroide vikendom.
Inhibitori kalcineurina (primjerice, takrolimus, pimekrolimus) mogu se primjenjivati lokalno i općenito se dobro podnose. Nisu učinkoviti kao kortikosteroidi, ali njihovom primjenom mogu se izbjeći komplikacije uzrokovane primjenom kortikosteroida, primjerice u liječenju psorijaze lica i intertriginoznih područja. Nije do kraja jasno povećavaju li rizik od limfoma i raka kože.
Tazaroten je retinoid za lokalnu primjenu. Kad se primjenjuje sam, manje je učinkovit od kortikosteroida, ali je koristan kao dodatna terapija.
Ostali dodatni preparati za lokalnu primjenu uključuju emolijentna sredstva, salicilnu kiselinu, katran i antralin.
Emolijensi obuhvaćaju emolijentne kreme, masti, vazelin, parafin te čak hidrogenizirana biljna ulja (za kuhanje). Oni smanjuju ljuskanje i najučinkovitiji su kad se nanose 2×/dnevno te neposredno nakon kupanja. Kako se ljuskanje smanjuje promjene mogu izgledati crvenije ili prozirnije. Emolijensi su bezopasni i treba ih koristiti uvijek kod blage do umjereno teške psorijaze.
Salicilna kiselina je keratolitik koji omekšava ljuske, olakšava njihovo odstranjivanje i povećava apsorpciju drugih sredstava. Osobito je korisna u liječenju psorijaze vlasišta; ljuske na vlasištu mogu biti osobito debele.
Masti, otopine ili šamponi s ugljenim katranom djeluju protuupalno i na nepoznat način smanjuju hiperproliferaciju keratinocita. Obično se nanose prije spavanja i ispiru ujutro. Mogu se koristiti u kombinaciji s lokalnom primjenom kortikosteroida ili uz izlaganje prirodnoj ili umjetnoj ultraljubičastoj svjetlosti UVB (280–320 nm) u povećavajućim dozama (Goeckermanov režim). Šampone treba ostaviti na vlasištu 5 do 10 minuta, a zatim isprati.
Antralin je lokalno, antiproliferativno, protuupalno sredstvo. Mehanizam djelovanja je nepoznat. Učinkovita doza iznosi 0.1% u kremi ili masti, uz mogućnost povećavanja do 1%, ovisno o individualnom podnošenju preparata. Antralin može djelovati nadražujuće i treba ga se primjenjivati pažljivo u intertriginoznim područjima; također ostavlja mrlje na tijelu. Nadražaj i stvaranje mrlja se može izbjeći ispiranjem antralina 20–30 min nakon nanošenja. Neka od nepovoljnih svojstava antralina mogu se izbjeći primjenom liposomnih pripravaka.
Fototerapija:
Liječenje UV zrakama (fototerapija) se češće provodi u bolesnika s opsežnom psorijazom. Mehanizam djelovanja je nepoznat, premda UVB zrake smanjuju sintezu DNK. Kod PUVA se nakon oralno primijenjenog metoksipsoralena, fotosenzibilizatora, provodi izlaganje UVA zrakama dugih valnih duljina (330–360 nm). PUVA ima antiproliferativni učinak i pomaže pri normalizaciji diferencijacije keratinocita. Započinje se malim dozama svjetlosti koje se povećavaju, ovisno o individualnoj podnošljivosti. Ako je doza lijeka ili UVA prevelika, mogu nastati teške opekline.
Premda je liječenje dugotrajnije i zahvalnije od lokalnog i može dovesti do mjesecima dugih remisija, ponavljana izlaganja UVA zrakama mogu povećati incidenciju UV-zrakama izazvanog karcinoma kože i melanoma. Kad se primjenjuje uz peroralane retinoide (tzv. “re–PUVA” režim), potrebno je smanjiti količinu UV zraka. Uskospektralno UVB svjetlo (311-312 nm), koje se koristi bez psoralena je po učinkovitosti slično PUVA terapiji. Laserska terapija je oblik fototerapije koji koristi laser valne duljine 308 nm usmjeren na žarišne psorijatične plakove.
Imunosupresivi
Metotreksat peroralno je najučinkovitiji oblik liječenja teške psorijaze, osobito kod teškog psorijatičnog artritisa ili proširene eritrodermijske ili pustulozne psorijaze koja ne odgovara na lokalno liječenje, liječenje ultraljubičastim zrakama (uskospektralna UVB) ili PUVA terapiju. Čini se kako metotreksat ometa brzu proliferaciju stanica epidermisa. Treba nadzirati hematološku, bubrežnu i jetrenu funkciju. Doziranje se razlikuje, tako da se na liječenje metotreksatom odlučuju samo liječnici s iskustvom u liječenju psorijaze.
Ciklosporin je imunosupresiv koji se može primijeniti kod teške psorijaze. Primjena bi trebala biti ograničena na vremenska razdoblja od nekoliko mjeseci (rijetko, do 1 godine) i trebalo bi ju kombinirati s drugim vrstama liječenja. Njegov učinak na bubrege i potencijalni dugoročni učinci na imunološki sustav ograničavaju njegovu širu upotrebu.
Mikofenolat mofetil može biti druga terapijska mogućnost za pacijente koji ne reagiraju na metotreksat ili ciklosporin ili one koji razvijaju nuspojave od gore navedenih lijekova.
Drugi imunosupresivi (poput hidroksiureje, 6–tiogvanina) nisu tako sigurni za primjenu i strogo su rezervirani za tešku, terapijski rezistentnu psorijazu.
Drugi sistemski lijekovi
Sistemski primijenjeni retinoidi (acitretin, izotretinoin) mogu biti učinkoviti kod teških i rezistentnih slučajeva vulgarne psorijaze, pustulozne psorijaze (kod koje se prednost može davati izotretinoinu) i hiperkeratotične palmoplantarne psorijaze. Zbog teratogenog učinka i dugotrajnog zadržavanja acitretina u tijelu, trudnice ga ne smiju uzimati i treba ih upozoriti da se čuvaju trudnoće barem 2 godine nakon završetka liječenja. Ograničenja glede trudnoće se odnose i na izotretinoin, no on se ne zadržava u tijelu dulje od 1 mjeseca. Dugotrajno liječenje može izazvati difuznu idiopatsku koštanu hiperostozu (DISH).
Imunomodulatori (biološki lijekovi - vidjeti Imunoterapeutici) uključuju TNF-alfa inhibitore (etanercept, adalimumab, infliksimab). Inhibitori TNF–alfa dovode do dugotrajnog povlačenja psorijaze, no njihova se sigurnost za primjenu još istražuje. Efalizumab više nije dostupan u SAD-u zbog povećanog rizika od progresivne multifokalne leukoencefalopatije. Ustekinumab, humano monoklonalno antitijelo koje djeluje na IL-12 i IL-23, može se koristiti za liječenje umjerene do teške psorijaze. Inhibitori IL-23 uključuju tildrakizumab, risankizumab i guselkumab. IL-17 inhibitori (secukinumab, iksekizumab, brodalumab) najnoviji su dostupni biološki lijekovi za liječenje umjerene do teške psorijaze. Tofacitinib (inhibitor Janus kinaze) dostupan je za pacijente s psorijatičnim artritisom; međutim, nije odobren za psorijazu koja je ograničena na kožu. Apremilast (inhibitor fosfodiesteraze 4) je jedini dostupan oralni lijek za psorijazu; međutim, rani podaci ukazuju da nije tako učinkovit kao inhibitori TNF-alfa. Postoji nekoliko novih lijekova u razvoju za liječenje psorijaze, uključujući inhibitor IL-36 za generaliziranu pustularnu psorijazu (vidi također lijekove u razvoju drugs in development Nacionalne zaklade za psorijazu).
Izbor liječenja
Za odabir specifičnih sredstava i terapijskih mogućnosti potrebna je uska suradnja s bolesnikom, imajući uvijek na umu nepovoljne učinke liječenja. Ne postoji idealna kombinacija terapija, no liječenje treba biti što jednostavnije. Prednost se daje monoterapiji, no kombinacija više terapijskih sredstava je uobičajena. Prva linija liječenja psorijaze uključuje kortikosteroide i lokalnu primjenu analoga vitamina D3 (samostalno ili u kombinaciji).
Rotacijsko liječenje se odnosi na zamjenu jednog lijeka drugim nakon 1– 2 godine kako bi se smanjili nepoželjni učinci uslijed kronične primjene i smanjila mogućnost razvoja otpornosti bolesti na terapiju. Sekvencijsko liječenje se odnosi na početnu primjenu jakih lijekova (poput ciklosporina) čime se postiže nadzor bolesti, nakon čega slijedi primjena lijekova s boljim sigurnosnim profilom. Imunomodulatori mogu postići potpuni ili gotovo potpuni nestanak lezija, češće nego metotreksat ili uskospektralna UVB.
Blaga plak psorijaza se može liječiti samo emolijensima, keratoliticima, katranom, lokalnom primjenom kortikosteroida, kalcipotriolom i/ili antralinom ili njihovom kombinacijom. Izlaganje suncu je povoljno, ali sunčane opekline mogu dovesti do egzacerbacije psorijaze.
Umjerena do teška psorijaza s plakovima se treba liječiti lokalnom primjenom lijekova, fototerapijom ili peroralnim lijekovima. Imunosupresivi se koriste za brzi, kratkotrajni nadzor bolesti (npr. omogućuju odmor od drugih načina liječenja) i za najteže oblike bolesti. Imunomodulatorni lijekovi se koriste kod umjerene do teške bolesti koja ne odgovara ne druge lijekove.
Poznato je kako se plakovi na vlasištu teško liječe jer su otporni na sistemsku terapiju i zato što kosa sprječava nanošenje lijekova i istovremeno odstranjivanje ljusaka, te štiti kožu od UV zraka. Prije spavanja se u vlasište može rukama ili četkicom utrljati suspenzija 10%–tne salicilne kiseline u mineralnom ulju, prekriti kapom za tuširanje (za pojačanje upijanja i za izbjegavanje prljanja) što se drugog jutra ispere katranskim (ili drugim) šamponom. Kozmetički prihvatljivije otopine kortikosteroida se na vlasište mogu nanositi tijekom dana. Ovo liječenje se nastavlja sve dok se ne postigne željeni klinički odgovor.
Otporne promjene na koži ili vlasištu mogu reagirati na intralezijske injekcije suspenzije triamcinolon acetonida razrijeđenog fiziološkom otopinom do 2.5 ili 5 mg/ml, ovisno o veličini i izraženosti promjena. Injekcije mogu uzrokovati lokalnu atrofiju koja je obično reverzibilna.
Specifična terapija za pojedine podtipove psorijaze opisana je u prethodnom tekstu.
Za psorijatični artritis, liječenje sustavnom terapijom je važno zbog sprječavanja destrukcije zglobova; metotreksat ili TNF-alfa inhibitori mogu biti djelotvorni.
Ključne točke
Psorijaza je česta upalna bolest koja zahvaća kožu, ima genetsku komponentu i nekoliko okidača potiče njezinu aktivaciju (npr. trauma, infekcija, određeni lijekovi).
Promjene na koži najčešće su dobro ograničene, eritematozne papule i plakovi prekriveni srebrnastim ljuskama kod plak psorijaze, ali lezije se razlikuju među ostalim, rjeđim podtipovima psorijaze.
Psorijatični artritis se razvija u 5 do 30% bolesnika, a može dovesti do destrukcije zglobova i invalidnosti.
Dijagnozu temeljite na izgledu i distribuciji lezija.
U liječenju koristite lokalne preparate (npr. emolijentna sredstva, salicilnu kiselinu, katran, antralin, kortikosteroide, analoge vitamina D3, inhibitore klacineurina, tazaroten), posebno za blage oblike bolesti.
Kod umjerene i teške psorijaze, razmisliti o primjeni UV terapije.
Za proširenu psorijazu, primijeniti sistemsku terapiju, kao što su imunomodulatori (biološka terapija), metotreksat, ciklosporin, retinoidi, i/ili drugi imunosupresivi.
Više informacija
Mogu biti korisni sljedeći izvori literature: imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
Psoriasis Area and Severity Index (PASI): An online calculator to determine a patient's PASI score
American Academy of Dermatology: Psoriasis Clinical Guidelines: Joint guidelines from the American Academy of Dermatology and the National Psoriasis Foundation
National Psoriasis Foundation: Resurs koji pruža informacije o tretmanima i podršci zajednice