Kod elektivne amputacije, određene prijeoperacijske mjere mogu optimizirati oporavak. Nakon operacije, priprema za nošenje proteze za udove je korisna za sve pacijente.
Prijeoperacijska priprema za amputaciju
Prije operacije, kirurg, protetičar i fizioterapeut trebaju raspraviti o planovima i ciljevima za pacijenta. Također, prije operacije, ako je moguće pacijenti trebaju razgovarati o poslijeoperacijskom tijeku s ljudima koji su doživjeli amputaciju.
Fizioterapeut uči korisnika vježbama za povećanje mišićne snage i fleksibilnosti prije i poslije amputacije. Snažniji i fleksibilniji pacijenti mogu učiniti više stvari s protezom ili bez nje. Neke vježbe ovisi o vrsti amputacije. Svi pacijenti trebaju raditi vježbe s ciljem smanjivanja edema u bataljku i prevencije kontrakture, jer fibroza tkiva smanjuje opseg pokreta i otežava nošenje proteze.
Poslijeoperacijska priprema za nošenje proteze
Nakon operacije, ostatni dio uda mora zacijeliti prije nošenja proteze, edem bataljka treba biti reduciran prije izrade ležišta proteze za dugotrajnu uporabu. Za pomoć u kontroli edema, pacijenti se educiraju za navlačenje elastične čarape ili elastične zavoja (bandaže) preko ostatnog dijela uda. Nošenje kompresivne čarape ili zavoja pomaže u formiranju bataljka i sprječava stvaranje neravnina koje mogu smanjiti kontaktnu površinu bataljka u ležištu proteze. Poboljšava i cirkulaciju i smanjuje mogućnost nastanka fantomske boli (Bol koja naizgled dolazi iz amputiranog uda). Neko vrijeme poslije operacije, kompresivna čarapa, zavoj ili oboje stavljaju se kada proteza nije na nozi. Korištenje kompresivnih čarapa može pomoći u kontroli postoperativnog edema i smanjiti fantomski osjet (osjet postojanja dijela tijela koji je amputiran). Vrijeme nošenja varira od pacijenta do pacijenta.
Privremena proteza za ud
Privremena (pripremna) proteza se može koristiti dok se ne povuče edem. Pojedini stručnjaci misle da njezino nošenje ubrzava učenje korištenja prave proteze jer je lagana i jednostavna za korištenje. Kasnije se ova proteza mijenja s trajnom protezom koja ima kvalitetnije komponente. Međutim, ovim pristupom pacijenti moraju naučiti kako koristiti dvije različite proteze. Alternativni pristup je korištenje proteze s trajnim komponentama (pr. koljenična jedinica, stopalna jedinica, šaka), ali privremenim ležištem proteze. Budući da neki dijelovi ostaju isti, ovaj pristup može omogućiti pacijentima bržu prilagodbu na nove dijelove. U svakom slučaju, prvo ležište proteze se gotovo uvijek mora zamijeniti kroz 4 do 6 mjeseci nakon amputacije jer ostatni ud mijenja svoju veličinu i oblik.
Učenje korištenja proteze za udove
Nakon isporuke proteze, pacijenti uče osnove korištenja:
Trening se obično nastavlja pomoću tima stručnjaka. Fizioterapeut izrađuje program treninga hoda i vježbi koje poboljšavaju mišićnu snagu, fleksibilnost i kardiovaskularni kapacitet. Radni terapeut podučava vještinama koje su potrebne za izvođenje dnevnih aktivnosti. Pacijenti s amputacijom noge uče napredne vještine hoda (pr. korištenje stepenica, hod uzbrdo i nizbrdo, hod po neravnim površinama). Rehabilitacija za amputaciju ruke koordinirana je između radnog terapeuta ili fizioterapeuta i protetičara. Rehabilitacija se sastoji od specifičnih vježbi dizajniranih za jačanje mišića i održavanje fleksibilnosti ostatnog uda te poučavanju pacijenata kako koristiti protezu u dnevnim aktivnostima.
Savjetovanje ili fizikalna terapija mogu pomoći kod pacijenata koji imaju dugu, otežanu prilagodbu na gubitak uda ili korištenje proteze.