Hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH)

Autori: Jeffrey M. Lipton, MD, PhD
Carolyn Fein Levy, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Petar Gaćina, dr. med.
Prijevod: Dajana Deak, dr. med.

Hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH) je rijetka bolest uzrokuje imunološku disfunkciju u dojenčadi i male djece. Mnogi pacijenti imaju osnovni imunološki poremećaj, iako u nekih bolesnika osnovni poremećaj nije poznat. Manifestacije mogu uključivati limfadenopatiju, hepatosplenomegaliju, vrućicu i neurološka oštećenja. Dijagnoza se temelji na specifičnim kliničkim i laboratorijskim kriterijima (genetsko testiranje). Liječenje se provodi obično s kemoterapijom i u refraktornim slučajevima ili u slučajevima kada postoji genetski uzrok, transplantacijom hematopoetskih matičnih stanica.

(Vidi također Pregled histiocitnih sindroma.)

Hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH) je rijetka bolest. Najčešće se javlja u dojenčadi < 18 mj. Uključuje disfunkciju u ciljanom ubijanju i inhibitornoj kontroli NK stanica i citotoksičnih limfocita T, što rezultira prekomjernom proizvodnjom citokina i nakupljanjem aktiviranih T-limfocita i makrofaga u različitim organima. Stanice u koštanoj srži i/ili slezeni mogu napasti eritrocite, leukocite i/ili trombocite.

HLH može biti:

  • obiteljska (primarna)

  • stečena (sekundarna)

Da bi se postavila dijagnoza HLH pacijent mora zadovoljiti barem 5 dolje navedenih kriterija ili imati dokazanu mutaciju gena povezanih s HLH.

Stečana HLH može biti povezana s infekcijom (npr. Epstein-Barr virus, citomegalovirus ili drugi), malignom bolesti (npr,. leukemija, limfom), imunološkom bolesti (npr., SLE, RA, nodozni poliarteritis, sarkoidoza, progresivna sistemska skleroza, Sjögrenov sindrom, Kawasakijeva bolest) te se može javiti u bolesnika s transplantiranim bubregom ili jetrom.

U oba oblika, genetski poremećaji, kliničke manifestacije i ishodi znaju biti slični.

Simptomi i znakovi

Uobičajene rane manifestacije uključuju vrućicu, hepatomegaliju, splenomegaliju, osip, limfadenopatiju i neurološka oštećenja (npr. napadaji, krvarenje u mrežnici, ataksija, promijene stanja svijesti ili koma).

Dijagnoza

  • Klinički i laboratorijski kriteriji

HLH se može dijagnosticirati ako postoji mutacija poznatog uzročnog gena ili ako je zadovoljeno najmanje 5 od 8 dijagnostičkih kriterija:

  • temperatura (vršna temperatura> 38,5 ° C > 7 dana)

  • splenomegalija (slezena palpabilna > 3 cm ispod rebrenog luka)

  • citopenija koja zahvaća > 2 stanične linije (Hb < 9 g / dl, apsolutni broj neutrofila < 100/μL, trombociti < 100,000/μL)

  • hipertrigliceridemija (trigliceridi natašte > 2,0 mmol / L ili > 3 standardne devijacije [SD] više od normalne vrijednosti za dob) ili hipofibrinogenemija (fibrinogen < 1,5 g / L ili > 3 SD manje od normalne vrijednosti za dob)

  • hemofagocitoza (u uzorcima biopsije koštane srži, slezene ili limfnog čvora)

  • snižena iil nepostojeća aktivnost NK stanica

  • feritin u serumu > 500 μg / L

  • povišena razina topljivog IL-2 (CD25) (>2400 U / mL ili vrlo visoka vrijednost za dob)

Genetske mutacije povezane s HLH uključuju

  • PRF1

  • UNC13D

  • STX11

  • STXBP2

  • RAB27

  • XLP

Budući da neki od tih testova nisu široko dostupni i da je HLH rijetka bolest, pacijetni se obično upućuju u specialized centers specijalizirane centre na obradu.

Liječenje

  • Kemoterapija, inhibitori citokina, imunosupresija i ponekad transplantacija hematopoetskih matičnih stanica

Liječenje HLH treba započeti ukoliko se posumnja na bolest, čak i ako nisu ispunjeni svi dijagnostički kriteriji. Pacijente obično liječi pedijatrijski hematolog u referentnom centru s iskustvom u liječenju bolesnika s HLH. Liječenje ovisi o čimbenicima kao što su obiteljska anamneza HLH, postojeća infekcija i dokazan poremećaj imunološkog sustava. Terapija za HLH može uključivati inhibitore citokina, imunoterapiju, kemoterapiju, kombinaciju navedenih i eventualno transplantaciju matičnih stanica.