Radna terapija (RT)

Autor: Alex Moroz, MD
Urednik poglavlja: Domagoj Andrić, dr. med.
Prijevod: Domagoj Andrić, dr. med.

Radna terapija (RT) je usmjerena na aktivnosti samozbrinjavanja i poboljšanja fine motoričke koordinacije , posebno na rukama. Za razliku od fizikalne terapije, koja je usmjerena na mišićnu snagu i opseg pokreta, radna terapija je usmjerena na aktivnosti svakodnevnog života (ASŽ) jer su one ključ neovisnosti.

Osnovne ASŽ podrazumijevaju jedenje, oblačenje, kupanje, češljanje, korištenje WC-a, transfere (npr. ustajanje iz kreveta, stolice, ulazak u kadu ili tuš kabinu)

Instrumentalne ASŽ zahtijevaju složenije kognitivne funkcije od osnovnih ASŽ. Instrumentalne ASŽ podrazumijevaju pripremu obroka; komunikaciju telefonom, pisanje, korištenje računala; vođenje vlastitih računa i pravilno uzimanje lijekova; pranje rublja, kupovinu hrane i drugih potrepština; korištenje javnog prijevoza i pješačenje u prometu; vožnju motornog vozila. Vožnja motornog vozila je posebno složena radnja koja zahtijeva integraciju vizualnih, fizičkih i kognitivnih zadataka.

(Vidi također: Pregled rehabilitacije)

Procjena (evaluacija)

S radnom terapijom se može započeti kada obiteljski liječnik napiše uputnicu za rehabilitaciju, što je slično pisanju recepta. Uputnica s popratnim pismom trebaju biti detaljni, trebaju sadržavati anamnestičke podatke o problemu zbog kojeg se pacijent upućuje (npr. trajanje i tip poremećaja/ozljede) i navesti ciljeve terapije (npr. treniranje instrumentalnih aktivnosti svakodnevnog života). Popis radnih terapeuta može dati osiguravatelj, lokalna bolnica, može se naći u telefonskom imeniku, u udrugama radnih terapeuta ili na web stranicama Komore zdravstvenih radnika.

Evaluacija pacijenata usmjerena je na ograničenja za koje je potrebna intervencija i očuvane funkcije kojima se može kompenzirati slabosti. Ograničenja podrazumijevaju gubitak motoričke ili senzoričke funkcije, kognicije ili psihosocijalne funkcije. Radni terapeuti određuju koje aktivnosti pacijenti trebaju u svakodnevnom životu (rad, hobiji, socijalne vještine, učenje) i za koje aktivnosti trebaju pomoć. Pacijentima može biti potrebna pomoć u osnovnim aktivnostima (pr. socijalnim) ili specifičnim (pr. odlazak u crkvu), ili ih je samo potrebno motivirati za izvođenje aktivnosti.

Radni terapeuti mogu koristiti različite upitnike i instrumente za pomoć pri evaluaciji. Jedan od instrumenata za procjenu je opisan u tablicu. Pacijentima se postavljaju pitanja o njihovim obiteljskim i socijalnim ulogama, navikama i socijalnim kategorijama u koje su uključeni. Potrebno je odrediti dostupnost resursa u pacijentovoj okolini (npr. javnih programa u zajednici, drugih privatnih programa).

Radni terapeuti mogu također predvidjeti potencijalne opasnosti u domu bolesnika i dati savjete o sigurnosti u kući (npr. ukloniti male tepihe, povećati osvijetljenost u kuhinji i hodniku, približiti noćni ormarić bliže krevetu, postaviti sliku na vrata kako bi bolesnik prepoznao svoju sobu).

Procjenu rizika od vožnje motornog vozila i potrebe za pohađanjem satova vožnje u autoškoli mogu provoditi radni terapeuti sa specijaliziranim treningom. Informacije koje mogu koristiti starijim vozačima i obitelji o promjenama vozačkih sposobnosti dostupne su (op.a. u SAD-u) u sljedećim organizacijama: American Occupational Therapy Association i American Association for Retired Persons.

Intervencije

Radna terapija (RT) može se provoditi kao konzultacija ili učestale terapije varirajućeg intenziteta. Terapije se mogu provoditi u različitim modelima:

  • Akutna rehabilitacija, ambulantne terapije, skrb u organiziranom dnevnom boravku, medicinska njega, ustanove za produženu skrb

  • kuća (u sklopu kućne njege)

  • Dom za starije osobe

  • Pomoć ili skrb u zajednici

Radni terapeuti osmišljavaju individualizirani program za poticanje pacijentovih motoričkih, kognitivnih i komunikacijskih vještina. Cilj je ne samo pomoći pacijentima u izvođenju aktivnosti svakodnevnog života, već i u slobodnim aktivnostima, poticati i održavati socijalne interakcije.

Prije izrade programa, terapeut provodi procjenu opservirajući pacijenta u aktivnostima dnevnog života kako bi dobio dojam što je potrebno za sigurno i uspješno izvođenje aktivnosti. Tada terapeut savjetuje na koji način ukloniti ili reducirati krive obrasce i naučiti rutine koje potiču ispravnu funkciju. Preporučuju se i specifične vježbe za pojedinu aktivnost. Terapeuti naglašavaju važnost redovitog vježbanja i motiviraju pacijente na provođenje vježbi kako bi ostali aktivni kod kuće i u zajednici.

Pacijenti uče socijalne vještine na kreativne načine (npr. kako doći do muzeja ili crkve pješke, kako koristiti slušna ili druga pomagala za komunikaciju u različitim situacijama, kako pravilno koristiti štap ili hodalicu). Terapeuti mogu preporučiti i neke nove aktivnosti (npr. volontiranje u programima udomljavanja starijih osoba, školama ili bolnicama).

Pacijenti uče kako kompenzirati svoja ograničenja (npr. sjesti za vrijeme radova u vrtu) Terapeuti mogu upotrijebiti razna pomagala koja pomažu u mnogim aktivnostima svakodnevnog života. Većina radnih terapeuta osposobljena je za pravilan odabir invalidskih kolica i provođenje treninga kod amputacija gornjih ekstremiteta. Radni terapeuti mogu napraviti i udlage za prevenciju kontraktura i druge funkcionalne poremećaje.