Radna terapija (RT) je usmjerena na aktivnosti samozbrinjavanja i poboljšanja fine motoričke koordinacije mišića i zglobova , posebno na rukama. Za razliku od fizikalne terapije koja se usredotočuje na snagu mišića i opseg pokreta zglobova, OT se usredotočuje na aktivnosti svakodnevnog života (ASŽ) jer su one kamen temeljac neovisnog života.
Osnovne ASŽ podrazumijevaju jedenje, oblačenje, kupanje, češljanje, korištenje WC-a, kretanje (npr. ustajanje iz kreveta, stolice, ulazak u kadu ili tuš kabinu)
Instrumentalne ASŽ zahtijevaju složenije kognitivne funkcije od osnovnih ASŽ. Instrumentalne ASŽ podrazumijevaju pripremu obroka; komunikaciju telefonom, pisanje, korištenje računala; vođenje vlastitih računa i pravilno uzimanje lijekova; čišćenje i pranje rublja, kupovinu hrane i drugih potrepština; korištenje javnog prijevoza i pješačenje; vožnju motornog vozila. Vožnja motornog vozila je posebno složena radnja koja zahtijeva integraciju vizualnih, fizičkih i kognitivnih zadataka.
(Vidi također: Pregled rehabilitacije)
Procjena (evaluacija)
S radnom terapijom se može započeti kada obiteljski liječnik napiše uputnicu za rehabilitaciju, što je slično pisanju recepta. Uputnice s popratnim pismom trebaju biti detaljne, trebaju sadržavati anamnestičke podatke o problemu zbog kojeg se pacijent upućuje (npr. trajanje i tip poremećaja/ozljede) i navesti ciljeve terapije (npr. treniranje instrumentalnih aktivnosti svakodnevnog života). Popisi radnih terapeuta mogu se dobiti od nositelja osiguranja pacijenta, lokalne bolnice, državnih organizacija za radno osposobljavanje ili American Occupational Therapy Association (Američko udruženje za radnu terapiju)
Evaluacija pacijenata usmjerena je na ograničenja za koje je potrebna intervencija i očuvane funkcije kojima se može kompenzirati slabosti. Ograničenja podrazumijevaju gubitak motoričke ili senzoričke funkcije, kognicije ili psihosocijalne funkcije. Radni terapeuti određuju koje aktivnosti pacijenti trebaju u svakodnevnom životu (rad, hobiji, socijalne vještine, učenje) i za koje aktivnosti trebaju pomoć. Pacijentima može biti potrebna pomoć u osnovnim aktivnostima (npr. socijalnim) ili specifičnim (npr. odlazak u crkvu), ili ih je samo potrebno motivirati za izvođenje aktivnosti.
Radni terapeuti mogu koristiti različite upitnike i instrumente za pomoć pri evaluaciji. Jedan od instrumenata za procjenu je opisan u [XRef]. Pacijentima se postavljaju pitanja o njihovim obiteljskim i socijalnim ulogama, navikama i socijalnim kategorijama u koje su uključeni. Potrebno je odrediti dostupnost resursa u pacijentovoj okolini (npr. javnih programa u zajednici, drugih privatnih programa). Koristeći Katz ASŽ, kliničar daje ocjenu s da (1 bod) ili ne (0 bodova) kako bi pokazao pacijentovu neovisnost u
-
Kupanje
-
Odijevanje
-
Obavljanje nužde
-
Kretanje
-
Kontinencija
-
Hranjenje
Ukupni rezultat kreće se od 0 do 6, pri čemu 6 označava potpunu funkciju, 4 označava umjereno oštećenje, a ≤ 2 označava ozbiljno funkcionalno oštećenje.
Radni terapeuti mogu također predvidjeti potencijalne opasnosti u domu bolesnika i dati savjete o sigurnosti u kući (npr. ukloniti male tepihe, povećati osvijetljenost u kuhinji i hodniku, približiti noćni ormarić bliže krevetu, postaviti sliku na vrata kako bi bolesnik prepoznao svoju sobu).
Procjenu rizika od vožnje motornog vozila i potrebe za pohađanjem satova vožnje u autoškoli mogu provoditi radni terapeuti sa specijaliziranim treningom. Informacije koje mogu pomoći starijim vozačima i njihovim skrbnicima u součavanju s promjenjivim vozačkim sposobnostima dostupne su od American Occupational Therapy Association and the American Association for Retired Persons (takošer pogledajte Stariji vozači).
Intervencije
Radna terapija (RT) može se provoditi kao konzultacija ili učestale terapije varirajućeg intenziteta. Terapije se mogu provoditi u različitim modelima:
-
Akutna rehabilitacija, ambulantne terapije, skrb u organiziranom dnevnom boravku, medicinska njega, ustanove za produženu skrb
-
kuća (u sklopu kućne njege)
-
Dom za starije osobe
-
Pomoć ili skrb u zajednici
Radni terapeuti osmišljavaju individualizirani program za poticanje pacijentovih motoričkih, kognitivnih i komunikacijskih vještina. Cilj je ne samo pomoći pacijentima u izvođenju aktivnosti svakodnevnog života, već i u slobodnim aktivnostima, poticati i održavati socijalne interakcije.
Prije izrade programa, terapeut provodi procjenu promatrajući pacijenta u aktivnostima dnevnog života kako bi dobio dojam što je potrebno za sigurno i uspješno izvođenje aktivnosti. Tada terapeut savjetuje na koji način ukloniti ili reducirati krive obrasce i naučiti rutine koje potiču ispravnu funkciju. Preporučuju se i specifične vježbe za pojedinu aktivnost. Terapeuti naglašavaju važnost redovitog vježbanja i motiviraju pacijente na provođenje vježbi kako bi ostali aktivni kod kuće i u zajednici.
Pacijenti uče socijalne vještine na kreativne načine (npr. kako doći do muzeja ili crkve pješke, kako koristiti slušna ili druga pomagala za komunikaciju u različitim situacijama, kako pravilno koristiti štap ili hodalicu). Terapeuti mogu preporučiti i neke nove aktivnosti (npr. volontiranje u programima udomljavanja starijih osoba, školama ili bolnicama).
Pacijenti uče kako kompenzirati svoja ograničenja (npr. sjesti za vrijeme radova u vrtu) Terapeut može identificirati različite pomoćne uređaje koji mogu pomoći pacijentima u obavljanju mnogih svakodnevnih životnih aktivnosti (vidi tablicu Pomoćna sredstva). Većina radnih terapeuta osposobljena je za pravilan odabir invalidskih kolica i provođenje treninga kod amputacija gornjih ekstremiteta. Radni terapeuti mogu napraviti i udlage za prevenciju kontraktura i druge funkcionalne poremećaje.
Pomagala
|
Problem
|
pomagalo
|
|
Problemi ravoteže ili slabost donjih udova
|
Ručke za hvatanje na stranicama wc školjke ili tuš kabine
|
|
Nemogućnost dužeg stajanja zbog slabosti ili omaglice.
|
stolice za tuširanje
|
|
Problemi ravnoteže ili otežan ulazak/ izlazak iz tuš kabine zbog boli ili slabosti u donjim udovima.
|
klupe za tuširanje
|
|
Otežano ustajanje
|
Povišena sjedala na wc školjci i produživači nogu na stolicama (koji podižu visinu sjedala)
|
|
Oslabljen stisak
|
Pribor za jelo, žlica za cipele i drugi alat s većim drškama.
|
|
Tremor
|
Pribor za jelo s utegom, čaše s poklopcima, žlice sa zglobom
|
|
Problemi koordinacije
|
Tanjuri s obručima i gumenim prihvatima (za prevenciju klizanja)
|
|
Otežano dohvaćanje ili ograničeni pokret
|
Hvataljke kojima se mogu podići stvari s poda ili police
|
|
Problemi u području šake
|
Alati s opružnim ili elektroničkim kontrolama
|
|
Ograničena pokretljivost ili koordinacija
|
Uređaji koji uključuju ili isključuju električne uređaje (npr. svjetiljke, radio, ventilatore) na zvuk glasa ili pomoću pametnog kućnog uređaja ili aplikacije za mobilni telefon
|
|
Paraliza donjeg ili gornjeg ekstremiteta ili drugi poremećaji koji značajno ograničavaju funkciju.
|
Uređaji s računalnom kontrolom
|
|
Oštećenje vida
|
Veće tipke na telefonu ili knjige s velikim fontom / audio knjige
|
|
Gubitak sluha
|
Telefoni i zvona na vratima koja pokazuju bljeskajuće svjetlo kada zvone; pametni telefoni s transkripcijom govora u tekst u stvarnom vremenu
|
|
Problemi s pamćenjem
|
Automatsko biranje na telefonu, uređaji koji podsjećaju ljude kada trebaju uzeti lijekove, džepni uređaji i aplikacije za pametne uređaje koji snimaju i reproduciraju poruke (podsjetnike, upute, popise) u odgovarajuće vrijeme i nosive sigurnosne uređaje za praćenje lokacije
|