Razvoj se prema domenama često dijeli na: grubi motorički, fini motorički, jezični, spoznajni i društveno/čuvstveni. Ova je podjela korisna, ali postoje znatna preklapanja. Istraživanjima je utvrđena prosječna životna dob u kojoj se usvajaju specifični miljokazi, kao i rasponi normalnih vrijednosti. U normalne djece postoji razlika unutar različitih područja, npr. dijete kasno prohoda,ali je rano u mogućnosti oblikovati rečenice (vidi tablicu).
Razvojni miljokazi*
|
Dob
|
Ponašanje
|
|
*Slijed je prilično pravilan, ali dob usvajanja miljokaza varira. Vrijeme uspostavljanja razvojnih miljokaza predstavlja srednje vrijednosti.
|
|
Rođenje
|
Većinu vremena spava
Siše
Pročišćava dišne puteve
Plačem odgovara na nelagode
|
|
4 tjedna
|
Prinosi ruke očima i ustima
U potrbušnom položaju okreće glavu s jedne strane na drugu
Pogledom prati predmet koji se u luku pomiče na udaljenosti od oko 15 cm sve do središnje linije
Na određeni način reagira na buku (npr. prepadne se, plače, ušutka se)
Može se okrenuti prema poznatim zvukovima i glasovima
Usredotoči se na lice
|
|
6 tjedana
|
Usmjeri pažnju na objekte u vidnom polju
Počinje se smiješiti kad mu se govori
Leži ravno na trbuhu
Prilikom povlačenja u sjedeći položaj glava zaostaje za tijelom
|
|
3 mjeseca
|
Pri sjedenju glavu drži čvrsto uspravno
U potrbušnom položaju podiže glavu za 45°
Otvara i stišće šake
Odguruje se od podloge kad su mu stopala postavljena na ravnu površinu
Ljulja se i poseže za visećim igračkama
Pogledom prati predmet koji se u luku pomiče iznad lica s jedne strane na drugu
Proučava lica
Smije se na zvuk glasa osobe koja se za njega brine
Oblikuje zvukove
|
|
5-6 mjeseci
|
Čvrsto drži glavu uspravno kad je u podignutom položaju
Sjedi uz podupiranje
Prevrće se s jedne strane na drugu, obično iz potrbušnog položaja na leđa
Poseže za predmetima
Prepoznaje ljude na udaljenosti
Pažljivo sluša ljudske glasove
Spontano se smiješi
Cvili od zadovoljstva
Brblja igračkama
|
|
7 mjeseci
|
Sjedi bez podupiranja
U uspravnom položaju prenosi određeni dio tjelesne mase na noge
Prebacuje predmete iz ruke u ruku
Drži svoju bocu
Traži predmete koji su mu ispali
Odgovara na svoje ime
Odgovara na riječ “ne”
Brblja kombinirajući samoglasnike i suglasnike
Pomiče tijelo s uzbuđenjem u očekivanju igranja
Igra se žmurke
|
|
9 mjeseci
|
Sjedi stabilno
Puže
Diže se u stojeći položaj
Trudi se da dosegne igračku koja je izvan dosega ili drugi predmet ako mu je igračka oduzeta
Iz potrbušnog se postavlja u sjedeći položaj
Stoji držeći se za nekoga ili nešto
Kaže "mama" ili "tata" neselektivno
|
|
12 mjeseci
|
Hoda držeći se za namještaj ("krstarenje") ili nečije ruke
Može hodati 1 ili 2 koraka bez pridržavanja
Povremeno samostalno stoji kratko vrijeme
Kaže "tata" i "mama" odgovarajućoj osobi
Pije iz šalice
Plješće rukama i maše pa-pa
Govori nekoliko riječi
|
|
18 mjeseci
|
Dobro hoda
Može se uz držanje penjati stubama
Crta vertikalne linije
Gradi toranj od 4 kocke
Okreće nekoliko stranica knjige istovremeno
Govori oko 10 riječi
Povlači lutke na koncu
Djelomice se samo hrani
|
|
2-2.5 godine
|
Dobro trči s koordinacijom
Penje se na namještaj
Skače
Samo se penje i spušta stubama
Dobro drži žlicu
Okreće pojedinačne stranice knjige
Gradi toranj od 7 kocaka
Otvara vrata
Crtka kružne uzorke
Odijeva jednostavne odjevne predmete
Sastavlja rečenice s 2 ili 3 riječi
Verbalizira fiziološke potrebe
|
|
3 godine
|
Zreli hod
Vozi tricikl
Više koristi jednu ruku
Precrtava krug
Uspješno se samo oblači, osim zakopčavanja puceta i vezivanja vezica
Broji do 10 i koristi množinu
Prepoznaje najmanje 3 boje
Stalno postavlja pitanja
Samo se uspješno hrani
Kontrolira fiziološke funkcije (oko polovica djece)
|
|
4 godine
|
Prilikom penjanja i silaska niz stube izmjenjuje noge
Baca loptu preko glave
Skače na jednoj nozi
Može precrtati križ
Samostalno se odijeva
Pere ruke i lice
|
|
5 godina
|
Skače
Hvata loptu koja je odskočila
Precrtava trokut
Crta čovjeka u 6 dijelova
Prepoznaje 4 boje
Samostalno se svlači i oblači
|
|
6 godina
|
Izvršava tandem hod test
Piše ime
|
Na brzinu i način razvoja zajedno s genskim čimbenicima djeluju i čimbenici okoliša, od načina prehrane do utjecaja bolesti i psiholoških čimbenika.
Razvoj neprekidno procjenjuju roditelji, školsko osoblje i zdravstveni radnici. Za podrobniji nadzor razvoja postoje brojna pomagala Razvojni probirni test Denver II olakšava procjenu u nekoliko područja. Bodovna lista pokazuje prosječnu dob za usvajanje određenih miljokaza i prikazuje raspon normalnih vrijednosti. Mogu se koristitii ostala pomagala (vidi tablicu).
Motorički razvoj
Motorički razvoj uključuje sposobnost izvođenja finih pokreta (npr. uzimanje sitnih predmeta, crtanje) i grubih pokreta (npr. hodanje, penjanje po stubama). To je kontinuirano zbivanje koje ovisi o obiteljskom nasljeđu, okoličnim čimbenicima (npr. kad je aktivnost ograničena dugotrajnom bolešću) i specifičnim poremećajima (npr. cerebralna paraliza, intelektualne poteškoće, mišićna distrofija). Djeca prosječno prohodaju s 12 mjeseci, penju se uza stube s pridržavanjem s 18 mjeseci, a dobro trče u dobi od 2 godine. Međutim, dob u kojoj normalna djeca usvajaju ove miljokaze prilično je različita. Motorički se razvoj ne može znakovito ubrzati primjenom dodatnih poticaja.
Razvoj govora
Sposobnost da se razumije jezik prethodi sposobnosti govora. Djeca koja govore nekoliko riječi obično mogu puno razumjeti. Iako zaostajanje u izražavanju govorom u pravilu nije praćeno drugim zaostajanjima u razvoju, djeci s izrazitim zaostajanjem u govoru trebalo bi detaljno isplanirati dijagnostičku obradu tragajući za drugim oblicima zaostajanja u razvoju. Djeca koja pokazuju zaostajanje u receptivnom i ekspresivnom govoru, često imaju dodatne poteškoće u razvoju. Dijagnostička obrada usmjerena na pronalaženje uzroka zaostajanja trebala bi započeti provjerom sluha. Većina djece koja pokazuju zaostajanje u razvoju govora normalne su inteligencije. Nasuprot tome, djeca s ubrzanim razvojem govora često su natprosječno inteligentna.
Govor se razvija od oblikovanja samoglasnika (tepanja) do izgovaranja slogova koji započinju suglasnikom (ba–ba–ba). Većina djece može reći "tata" i "mama" do dobi od 12 mjeseci, izgovarati nekoliko riječi do 18 mjeseci i slagati 2 do 3 riječi u rečenice s 2 godine. S prosječnim trogodišnjakom može se voditi razgovor. Četverogodišnje dijete može ispričati jednostavnu priče i može sudjelovati u razgovoru s odraslima ili drugom djecom. Petogodišnje dijete može imati vokabular od nekoliko tisuća riječi.
Čak i prije 18. mjeseca života, djeca mogu slušati i razumjeti priču koja im se čita. Do 5. godinae djeca mogu recitirati abecedu i prepoznati jednostavne riječi u pisanom obliku. Te vještine od temeljne su važnosti za učenje kako čitati jednostavne riječi, izreke i rečenice. Ovisno o izloženosti knjigama i prirodnim sposobnostima, većina djece počinje čitati u dobi od 6 ili 7 godina. Usvajanje ovih miljokaza jako se razlikuje.
Kognitivni razvoj
Kognitivni razvoj odnosi se na intelektualno sazrijevanje djeteta. Sve je čvršći stav da su odgovarajuća povezanost i nježnost u dojenačkoj dobi i ranom djetinjstvu ključni čimbenici za spoznajni razvoj i emocionalno zdravlje. Primjerice, veliki učinak na razvoj tih područa ima čitanje djetetu od rane životne dobi, pružajući mu na taj način intelektualno poticajnu okolinu i tople i nježne međusobne odnose.
U male djece intelekt se procjenjuje na temelju sposobnosti govora, radoznalosti i sposobnosti rješavanja zadataka. Kako se dijete sve bolje govorno izražava, postaje sve lakše pomoću brojnih posebnih kliničkih pomagala utvrditi intelektualne sposobnosti. Kad dijete krene u školu, trajno je podvrgnuto nadzoru, koji predstavlja dio procesa učenja.
U dobi od 2 godine većina djece razumije koncept vremena u širem smislu. Mnogi dvogodišnjaci i trogodišnjaci vjeruju da se sve što se dogodilo u prošlosti dogodilo "jučer", a da će se sve što će se dogoditi u budućnosti dogoditi "sutra". Dijete u toj dobi ima bujnu maštu te ima poteškoća u razlikovanju mašte od stvarnosti.
Do dobi od 4 godine većina djece ima složenije razumijevanje vremena. Oni shvaćaju da je dan podijeljen na jutro, poslijepodne i večer. Oni mogu čak procijeniti i promjenu godišnjih doba.
Do dobi od 7 godina dječje intelektualne sposobnosti postaju sve složenije. Do tog vremena, djeca postaju sve više u mogućnosti da se usredotoče na više od jednog čimbenika nekog događaja ili situacije istovremeno. Na primjer, djeca školske dobi mogu razumjeti da visoka uska posuda može sadržavati istu količinu vode kao kratka široka. Mogu shvatiti da lijek može imati loš okus, ali da može učiniti da se osjećaju bolje, kao i da njihova majka može biti ljuta na njih, ali ih još uvijek može voljeti. Djeca su sve više sposobna razumjeti stajalište druge osobe i tako naučiti prihvatiti promjene u igrama ili razgovoru. Osim toga, djeca školske dobi mogu pratiti dogovorena pravila igre. Djeca ove dobi također su sve više sposobna zaključivati koristeći sposobnosti promatranja događaja s više točaka gledišta.
Emocionalni i bihevioralni razvoj
Emocije i ponašanje temelje se na stupnju razvoja i temperamentu djeteta. Svako dijete ima individualni temperament ili raspoloženje. Neka djeca mogu biti vesela i prilagodljiva i lako razviti redovite navike spavanja, buđenja, jedenja i ostalih dnevnih aktivnosti. Ta djeca imaju sklonost pozitivnim reakcijama na nove situacije. Druga djeca nisu jako prilagodljiva i mogu imati velike nepravilnosti u dnevnim aktivnostima. Ta djeca imaju sklonost negativnim reakcijama na nove situacije. Ostala djeca su negdje između.
Emocionalni razvoj i usvajanje društvenih vještina procjenjuje se promatranjem odnosa djeteta s drugima u svakodnevnim situacijama. Kad dijete savlada govor, razumijevanje njegovog emocionalnog stanja postaje puno točnije. Emocionalni razvoj, kao i intelektualni, može se točnije procijeniti pomoću posebnih pomagala.
Plač je kod novorođenčadi primarno sredstvo komunikacije. Dojenčad plaču zbog gladi, nervoze i mnogo drugih razloga koji ne moraju biti očigledni. Dojenčad plaču obično oko 3 sata dnevno u dobi od 6 tjedana. Plakanje se obično smanjuje za 1 sat dnevno do dobi od 3 mjeseca. Roditelji obično dojenčadi koja plaču nude hranu, mijenjaju pelene i traže izvor boli ili nelagode. Ako ove mjere ne pomažu, nošenje ili šetnja s dojenčetom ponekad pomaže. Povremeno ništa ne pomaže. Roditelji ne bi trebali ustrajati na hranjenu dojenčadi koja plaču, koja inače rado jedu ako su gladna.
U dobi od oko 8 mjeseci dojenčad se obično više boje kad su odvojena od roditelja. Rastanci prije spavanja i u ustanovama kao što su jaslice mogu biti teški i obilježeni izljevima ljutnje. Takvo ponašanje može trajati mjesecima. Starijoj djeci posebna deka ili plišana igračka u tim trenutcima može poslužiti kao prijelazni objekt, koji služi kao simbol odsutnog roditelja.
U dobi od 2 do 3 godine djeca počinju testirati svoje granice i raditi ono što je zabranjeno, samo da vide što će se dogoditi. Često "ne", koje djeca čuju od roditelja, odražava borbu za neovisnost u ovoj dobi. Iako su uznemirujući roditeljima i djeci, izljevi bijesa su normalni, jer pomažu djeci izraziti svoja nezadovoljstva u razdoblju u kojemu još ne mogu verbalizirati svoje osjećaje. Roditelji mogu pomoći smanjiti učestalost javljanja ispada bijesa poznavajući obrasce ponašanja svoje djece i izbjegavajući situacije koje bi mogle izazvati bijes. Također bi trebalo paziti da djeca nisu preumorna ili jako nervozna. Neka djeca imaju posebne poteškoće u kontroliranju svojih ispada pa roditelji trebaju postaviti strože granice koje bi omogućavale sigurnost i dosljednost.
U dobi od 18 mjeseci do 2 godine djeca obično postanu svjesna svoga spola. Tijekom predškolskog razdoblja djeca također postanu svjesna pojma rodne uloge i onoga što dječaci i djevojčice obično rade. Istraživanje genitalija obično počinje u ovoj dobi i signalizira da djeca počinju povezivati spol i sliku tijela.
U dobi između 2 i 3 godine djeca se počinju igrati interaktivno s drugom djecom. Iako još uvijek mogu biti posesivna, počinju i dijeliti igračke te se čak i izmjenjivati u igri. Isticanje vlasništva nad igračkom govoreći "To je moje!" pomaže uspostaviti osjećaj samoga sebe. Iako djeca u ovoj dobi žude za neovisnošću, još uvijek trebaju roditelje u blizini za sigurnost i podršku. Na primjer, mogu se udaljiti od roditelja kad su znatiželjni, da bi se kasnije sakrili iza svojih roditelja kad su uplašeni.
U dobi od 3 do 5 godina mnoga djeca postaju zainteresirana za izmišljanjem igara i imaginarnih prijatelja. Izmišljanje igara omogućuje djeci sigurno preuzimanje različitih uloga i razvijanje snažnih osjećaja na prihvatljive načine. Izmišljanje igara također pomaže razvijanju socijalnih vještina djece. Uče riješiti sukobe s roditeljima ili drugom djecom na način koji će im pomoći da suzbiju frustracije i održe samopoštovanje. U ovom su razdoblju tipični strahovi iz djetinjstva o iskakanju "čudovišta iz ormara". Ovi strahovi su normalni.
U dobi od 7 do 12 godina djeca rade na brojnim pitanjima: spoznaja samoga sebe na temelju položaja u razredu, odnosi s vršnjacima, koji određuju razvoj socijalnih sposobnosti i obiteljskim odnosima, koji su određeni načinom na koji ih roditelji te braća i sestre prihvaćaju. Iako se čini da su mnoga djeca jako popularna u grupi vršnjaka, oni podršku i smjernice i dalje prvenstveno traže od roditelja. Braća i sestre mogu poslužiti kao uzor i kao vrijedni oslonac i izvor kritika u vezi onoga što se smije, a što ne smije raditi. Ovo je vremensko razdoblje vrlo aktivno za djecu, koja su uključena u mnoge aktivnosti i žele istražiti nove. U ovoj dobi djeca su željna učenja i često dobro prihvaćaju savjete o sigurnosti, zdravom načinu života i izbjegavanju rizičnog ponašanja.