Mukormikoza je infekcija koju uzrokuju različite vrste gljiva, uključujući Rhizopus, Rhizomucor i Mucor. Simptomi su najčešće posljedica prodora nekrotičnih lezija u nos i nepce s bolovima, vrućicom, celulitisom orbite, proptozom i gnojnim iscjetkom iz nosa. Mogući su i simptomi sa strane središnjeg živčanog sustava. Plućni simptomi su teški, a uključuju produktivni kašalj, visoku vrućicu i dispneju. Diseminirane infekcije mogu se pojaviti u teško imunokompromitiranih bolesnika. Dijagnoza se postavlja prvenstveno klinički, zahtijeva visok indeks sumnje, a može se potvrditi patohistologijom ili kulturom. Liječi se IV amfotericin B i kirurškim uklanjanjem nekrotičnog tkivo. Unatoč agresivnom liječenju mortalitet je visok.
(Vidi također Pregled gljivičnih infekcija.)
Mnoge različite vrste gljiva mogu uzrokovati mukormikozu. Svaka vrsta uzrokuje slične simptome.
Infekcija je najčešća u imunokompromitiranih ljudi, u bolesnika s loše kontroliranim dijabetesom (posebice onih s ketoacidozom), te u bolesnika koji primaju deferoksamin (lijek koji veže željezo).
Najčešći oblik od mukormikoze je
Međutim, ponekad se razviju primarne kožne, plućne ili GI lezije, a moguć je i hematogeni rasap na druga mjesta. Kožne Rhizopus infekcije razvile su se ispod okluzivnih zavoja, no češće su rezultat traume kod kojih se ozljeđeno područje kontaminira sa zemljom koja sadržava spore gljive, što se događa za vrijeme prirodnih katastrofa ili tijekom sukoba vatrenim oružjem. Premda je kožna mukormikoza često oportunistička, kod imunokompetentnih domaćina mogu se razviti kožne infekcije ako trauma rezultira kontaminacijom sporama gljive.
Simptomi i znakovi
Rhinocerebralne infekcije su obično teške i često kobne, osim ako ne budu rano dijagnosticirane i liječene agresivno.
Nekrotične lezije se pojavljuju na sluznici nosa, a ponekad na nepcu. Prodor hifa u krvne žile vodi do progresivne nekroze tkiva koja može zahvatiti nosni septum, nepce i kosti koje okružuju orbitu ili sinuse. Manifestacije mogu biti bol, vrućica, celulitis orbite, proptoza, oftalmoplegija, gubitak vida, gnojni iscjedak iz nosa i nekroza sluznice.
Progresivno širenje nekroze u mozak može izazvati znakove tromboze kavernoznog sinusa, konvulzije, afaziju ili hemiplegiju.
Plućne infekcije slične su invazivnoj aspergilozi. Plućni simptomi (npr. produktivni kašalj, visoka vrućica, dispneja) su teški.
Dijagnoza
Dijagnoza zahtijeva visok indeks sumnje i detaljan pregled uzoraka tkiva na velike neseptirane hife nepravilnog promjera koje se granaju pod pravim kutem; detaljan pregled je nužan jer veći dio nekrotičnog staničnog detritusa ne sadrži uzročnike. Iz neobješnjivih razloga kulture su obično negativne, čak i kad su hife jasno vidljive u tkivu.
CT i RTG snimke obično podcijene ili previde značajno razaranje kostiju.
Liječenje
(Vidi također Antifungalni lijekovi.)
Učinkovita terapija zahtijeva dobru kontrolu dijabetesa ili, ako je ikako moguće, otklanjanje imunosupresije ili prestanak primjene deferoksamina.
Inicijalno se preporuča liječenje lipidnim amfotericinom B u visokoj dozi (1x7,5-10 mg / kg IV). Isavukonazol je odobren kao primarna terapija. Međutim, kliničko iskustvo s isavukonazolom je relativno ograničeno, a kod teško bolesnih pacijenata ampotericin B vjerojatno ostaje lijek izbora. Posakonazol također može biti učinkovit, osobito kao konsolidacijska terapija. Posakonazol nije ispitan kao primarna terapija.
Kirurška nekrektomija nekrotičnog tkiva obično je nužna.