Poremećaj ponašanja je opetovano ili trajno ponašanje kojim se povrijeđuju prava drugih ili važnih, za dob odgovarajućih društvenih normi ili pravila. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze. Liječenje komorbidnih poremećaja i psihoterapija mogu pomoći; međutim, mnoga djeca zahtijevaju značajan nadzor.
Prevalencija poremećaja ponašanja nekog stupnja iznosi oko 10%. Do početka obično dolazi tijekom kasnog djetinjstva ili rane adolescencije, a poremećaj je puno češći u dječaka nego u djevojčica.
Etiologija je vjerojatno složena međuigra genskih i okolišnih čimbenika. Roditelji djece s poremećajem ponašanja su često ovisnici i pokazuju antisocijalno ponašanje, a često su im dijagnosticirani poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD), poremećaji raspoloženja, shizofrenija, ili antisocijalni poremećaj ličnosti. Pokazano je da je tetrahidrokanabinol (THC) čimbenik rizika za fizičko nasilje čak i kada su socioekonomski čimbenici i korištenje drugih tvari koje uzrokuju ovisnost uzete u obzir (1). Međutim, poremećaji ponašanja se mogu pojaviti i u djece iz zdravih obitelji koje normalno funkcioniraju.
Literatura
-
1. Dellazizzo K, Potvin S, Dou BY, et al: Association between the use of cannabis and physical violence in youths: A meta-analytical investigation. Am J Psychiatry 177(7):appi.ajp.2020.1, 2020. https://doi.org/10.1176/appi.ajp.2020.19101008
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi poremećaja ponašanja
Djeca ili adolescenti s poremećajem ponašanja imaju manjak suosjećajnosti s osjećajima i dobrobiti drugih te često pogrešno tumače ponašanje drugih kao prijeteće. Mogu biti nasilni, maltretirajući druge i prijeteći im nošenjem oružja, iskazujući tjelesnu okrutnost ili sileći nekoga na spolnu aktivnost, a sve to uz malo osjećaja kajanja ili bez njega. U nekim slučajevima su njihovo nasilje i okrutnost usmjereni ka životinjama. Ta se djeca i adolescenti mogu baviti uništavanjem tuđe imovine, varanjem i krađom. Loše podnose frustraciju i često su bezobzirni, kršeći pravila i roditeljske zabrane (npr. bježanje od kuće, izostajanje s nastave).
Poremećena ponašanja razlikuju se među spolovima: Dječaci imaju tendenciju tući se, krasti i vandalizirati; djevojke će vjerojatno lagati, bježati od kuće ili krenuti u prostituciju. Oba su spola sklona zlouoporabi droga i imaju poteškoća u školi. amoubilačke su ideje česte, a pokušaje samoubojstva treba ozbiljno shvatiti.
Dijagnoza
Dijagnoza poremećaja ponašanja
Poremećaj ponašanja se dijagnosticira ako je dijete ili adolescent iskazalo ≥3 navedena ponašanja u prethodnih 12 mj., te barem jedan u prethodnih 6 mj:
-
Agresija prema ljudima i životinjama
-
Uništavanje imovine
-
Obmanjivanje, laganje, krađa
-
Ozbiljna kršenja roditeljskih pravila
Simptomi ili ponašanja moraju biti dovoljno izraženi da ometaju funkcioniranje u odnosima, u školi ili na poslu.
Prognoza
Prognoza poremećaja ponašanja
Obično se remeteća ponašanja zaustave u ranoj odrasloj dobi, ali u oko jedne trećine slučajeva, ona i dalje ostaju. Od njih, mnogi ispunjavaju kriterije za antisocijalni poremećaj osobnosti. Rani početak je povezan s lošijom prognozom.
U nekih se kasnije razvijaju poremećaji raspoloženja ili anksiozni poremećaji, somatoformni ili ovisnički poremećaji te psihotični poremećaji s nastupom u ranoj odrasloj dobi. Djeca i adolescenti s poremećajem ponašanja imaju veću učestalost tjelesnih i drugih mentalnih poremećaja.
Liječenje
Liječenje poremećaja ponašanja
Liječenje istodobno postojećih bolesti lijekovima i psihoterapijom može poboljšati bolesnikovo samopoštovanje i samokontrolu te u konačnici poboljšati nadzor nad poremećajima ponašanja. Lijekovi mogu uključivati stimulanse, stabilizatore raspoloženja i atipične antipsihotike a posebno kratkoročnu uporabu risperidona.
Moraliziranje i držanje "predavanja" je neučinkovito i treba ga izbjegavati. Može pomoći individualna psihoterapija, uključujući i kognitivnu terapiju i modifikaciju ponašanja. Često, ozbiljno poremećena djeca i adolescenti moraju biti smješteni u centrima za odgoj gdje se njihovim ponašanjem može upravljati na odgovarajući način, te ih se na taj način odvaja od okoline koja može pridonijeti njihovom aberantnom ponašanju.
Ključne točke
-
Djeca s poremećajem ponašanja se opetovano ponašaju agresivno, krše prava drugih i/ili društvene norme ili pravila; imaju malo ili uopće nemaju osjećaj kajanja.
-
Remeteće ponašanje se nastavlja u odrasloj dobi u oko jedne trećine pacijenata; mnogi od tih slučajeva tada zadovoljavaju kriterije za antisocijalni poremećaj ličnosti.