(Vidi također Procjena bolesnika sa zglobnom simptomatologijom.)
Fizikalni pregled stopala
Pacijent se promatra dok stoji kako bi se mogli zamijetiti poremećaji uzdužnog svoda stopala u pes planusu (ravno stopalo) i pes cavusu (visoko stopalo). Zatim se pregledava odostraga dok stoji na prstima; procjenjuje se kontrakcija gastroknemijusa, stupanj inverzije pete, visina svoda stopala i stupanj lateralne simetrije.
Na stopalu se pregledava promjena boje, oticanje, deformiteti kao što je hallux valgus (ili čukalj) na palcu te deformiteti na ostalim prstima. Inspekcijom između i ispod prstiju mogu se otkriti lezije i rane koje pacijent ne primjećuje, osobito kod dijabetičara ( vidi: Pregled dijabetičnog stopala.) i bolesnika s perifernom neuropatijom. Pregled bolesnikovih cipela može pomoći u prepoznavanju promjena koje doprinose abnormalnostima, kao npr. kod osteoartritisa.
Stopalo se lagano palpira radi bolnosti, crvenila i otekline te uspoređuje sa suprotnom stranom. Osjetljivost na lagani dodir ispituje se na dorzalnoj i bočnoj strani stopala. Arterija hrpta stopala (arteria dorsalis pedis) palpira se na dorzalnoj strani stopala, a iza medijalnog maleola palpira se puls stražnje tibijalne arterije.
Palpacija metatarzalnih kostiju i zglobova trebala bi uključivati glavu pete metatarzalne kosti koja je često mjesto prijeloma, zatim prostore između ostalih glava metatarzalnih kostiju te tarzometatarzalni zglob. Nakon ozljede, važno je palpirati navikularnu kost, još jedno često mjesto prijeloma. U slučaju ozljede u kojoj su prisutni bolovi u peti (često posljedica frakture petne kosti), pacijenta se pregledava tako da se rukom obuhvati njegova peta i istovremeno pritišće.
Pasivni opseg kretnji utvrđuje se dorzalnom i plantarnom fleksijom, everzijom (rotacija stopala prema van) i inverzijom (rotacija stopala prema unutra), dok je aktivni opseg kretnji testiran dorzalnom i plantarnom fleksijom te everzijom. Funkcija stražnjih tibijalnih mišića ispituje se tako da pacijent stoji na jednoj nozi i pokuša se podići na prste (test podizanja jedne pete).
Artrocenteza metatarzofalangealnog zgloba
Za injiciranje lokalnog anestetika koristi se igla promjera 0,5 mm (25 G), dok se za aspiriranje zgloba najčešće koristi ona promjera 0,6 mm (22 G). Povlačenje zgloba ponekad može olakšati pristup zglobnoj šupljini. Igla se uvodi okomito na kožu u razini zglobne linije, medijalno ili lateralno od tetive ekstenzora, te se usmjerava u zglobnu pukotinu, s povratnim pritiskom na klip šprice. U trenutku ulaska u zglobnu šupljinu, sinovijalna tekućina ulazi u špricu te se evakuira iz svakog metatarzofalangealnog zgloba.
Artrocenteza metatarzofalangealnog zgloba.
|
Stopalo i prsti su u ravnom položaju dok je koljeno flektirano. Igla se uvodi na dorzalnoj strani stopala, medijalno ili lateralno od tetive ekstenzora halucis longusa ili digitorum longusa.
|