Akutni stresni poremećaj

Autor: John W. Barnhill, MD
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: prof. prim. dr. sc. Dodig-Ćurković Katarina, dr. med.

Akutni stresni poremećaj označava kratko razdoblje nametljivih prisjećanja koje nastupa unutar 4 tjedna od svjedočenja ili doživljavanja preplavljujućeg traumatskog događaja.

(Vidi Poremećaje vezane uz traumu i stresor.)

U akutnom stresnom poremećaju traumatski događaj može biti doživljen izravno (npr. ozbiljna ozljeda, prijetnja smrću) ili neizravno (npr. svjedočenje traumi koja se dogodila drugoj osobi, saznanja o traumi koja se dogodila članu obitelji ili bliskom prijatelju). Pojedinci s akutnim stresnim poremećajem imaju ponavljajuća prisjećanja na traumu, izbjegavaju podražaje koji podsjećaju na traumu te su pojačano pobuđeni. Simptomi počinju unutar 4 tjedna od traumatskog događaja i traju najmanje 3 dana, no za razliku od posttraumatskog stresnog poremećaja ukupno trajanje nije dulje od mjesec dana. Mogu nastupiti i disocijativni simptomi.

Dijagnoza

Dijagnoza akutnog stresnog poremećaja
  • Klinički kriteriji

Dijagnoza se temelji na kriterijima preporučenim od strane Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, peto izdanje (DSM-5); ti kriteriji uključuju simptome nametanja, negativno raspoloženje, simptome disocijacije, izbjegavanja i pojačane pobuđenosti.

Kako bi se zadovoljili kriteriji za postavljanje dijagnoze, pacijenti su morali biti izravno ili neizravno izloženi traumatskom događaju, a ≥ 9 sljedećih simptoma mora biti prisutno u trajanju od 3 dana do 1 mjesec:

  • Ponavljajuća, neželjena i nametljiva uznemirujuća sjećanja na događaj

  • Ponavljajući uznemirujući snovi vezani uz događaj

  • Disocijativne reakcije (npr. bljeskovi sjećanja) u kojima pacijenti osjećaju kao da se trauma ponovno događa

  • Intenzivan psihički distres ili intenzivna fiziološka reakcija na podražaje koji podsjećaju na traumatski događaj (npr. dolazak na sličnu lokaciju, zvukovi nalik na one koji su bili prisutni tijekom traume)

  • Trajna nemogućnost doživljavanja pozitivnih emocija (npr. sreće, zadovoljstva, ljubavi)

  • Izmijenjen osjećaj stvarnosti (npr. ošamućenost, osjećaj usporavanja vremena, promjene percepcije)

  • Nemogućnost prisjećanja važnih dijelova traumatskog događaja

  • Napori da se izbjegnu uznemirujuća sjećanja, misli ili osjećaji povezani s događajem

  • Napori da se izbjegnu vanjski podsjetnici (ljudi, mjesta, razgovori, aktivnosti, objekti, situacije) na događaj

  • Smetnje spavanja

  • Razdražljivost ili ispadi bijesa

  • Hipervigilnost

  • Teškoće koncentracije

  • Pretjerana reakcija na iznenadni podražaj

Osim toga, smetnje moraju uzrokovati klinički značajnu patnju ili oštećenje u socijalnom, radnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja te se ne mogu pripisati fiziološkim učincima neke psihoaktivne tvari ili nekom drugom zdravstvenom stanju.

Liječenje

Liječenje uzročnog poremećaja
  • Briga za samoga sebe
  • Izvještavajući ili suportivni intervju

  • Liječenje lijekovima

Mnoge se osobe s akutnim stresnim poremećajem oporave kada se odmaknu iz traumatske situacije, kada im se pokaže razumijevanje i suosjećanje te pruži mogućnost da opišu događaj i svoju reakciju.

Kako bi se opisani poremećaj spriječio ili sveo na minimum, dio stručnjaka preporučuje sustavne izvještavajuće razgovore kao pomoć u procesu. Drugi stručnjaci izražavaju zabrinutost oko široke primjene ispitivajućih razgovora jer su pojedine studije pokazale da oni za pojedine pacijente mogu biti iznimno uznemirujući i mogu ometati spontani oporavak.

Lijekovi općenito nisu indicirani, osim lijekova za smetnje spavanja.

Briga za samoga sebe

Briga o sebi ključna je tijekom i nakon krize ili traume. Briga o sebi može se podijeliti u 3 komponente:

  • Osobnu higijenu

  • Fizičko zdravlje

  • pomnost

Osobna sigurnost je temeljna. Nakon jedne traumatične epizode, ljudi su sposobniji obraditi iskustvo kada znaju da su oni i njihovi voljeni sigurni. Međutim, može biti teško postići potpunu sigurnost tijekom tekućih kriza kao što su zlostavljanje u obitelji, rat ili zarazna pandemija. Tijekom takvih stalnih poteškoća, ljudi bi trebali potražiti savjet stručnjaka o tome kako oni i njihovi voljeni mogu biti što sigurniji.

Fizičko zdravlje mogu biti izloženi riziku tijekom i nakon traumatskih iskustava. Koliko god je to moguće, rizična osoba trebala bi nastojati održati zdrav raspored prehrane, spavanja i tjelovježbe. Lijekove koji umiruju i opijaju (npr. alkohol) treba koristiti umjereno, ako uopće.

A svjestan pristup brizi o sebi ima za cilj smanjiti stres, dosadu, ljutnju, tugu i izolaciju koje traumatizirane osobe inače doživljavaju. Ako to okolnosti dopuštaju, rizične osobe trebaju napraviti i pridržavati se normalnog dnevnog rasporeda, na primjer, ustati, istuširati se, obući se, izaći van i prošetati, pripremiti i jesti redovite obroke.

Uključivanje zajednice može biti ključno, čak i ako je održavanje ljudske veze teško tijekom krize.

Korisno je prakticirati poznate hobije kao i aktivnosti koje zvuče zabavno i ometajuće: crtanje, gledanje filma, kuhanje.

Istezanje i vježbanje su sjajni, ali može biti jednako korisno mirno sjediti i brojati vlastite udisaje ili pažljivo osluškivati okolne zvukove. Ljudi mogu postati zaokupljeni traumom ili krizom, pa je korisno izabrati razmišljati o drugim stvarima: čitati roman ili se baviti slagalicom. Neugodne emocije obično se mogu činiti "zamrznutima" tijekom i nakon traume, a može biti olakšanje pronaći aktivnosti koje mijenjaju stanje osjećaja: smijte se, gledajte zabavan film, radite nešto glupo, crtajte bojicama.

Pod stresom ljudi mogu postati kratkotrajni, čak i prema ljudima do kojih im je stalo. Spontana ljubaznost može biti dobitno rješenje za sve: poslati lijepu poruku, napraviti nekome kolačiće i ponuditi osmijeh ne samo da može biti lijepo iznenađenje za primatelja, već takvi postupci mogu smanjiti beznađe i pasivnost koji su skloni biti dio pošiljateljevog iskustva traume.