Akutni stresni poremećaj označava kratko razdoblje nametljivih prisjećanja koje nastupa unutar 4 tjedna od svjedočenja ili doživljavanja preplavljujućeg traumatskog događaja.
(Vidi Poremećaje vezane uz traumu i stresor.)
U akutnom stresnom poremećaju traumatski događaj može biti doživljen izravno (npr. ozbiljna ozljeda, prijetnja smrću) ili neizravno (npr. svjedočenje traumi koja se dogodila drugoj osobi, saznanja o traumi koja se dogodila članu obitelji ili bliskom prijatelju). Pojedinci s akutnim stresnim poremećajem imaju ponavljajuća prisjećanja na traumu, izbjegavaju podražaje koji podsjećaju na traumu te su pojačano pobuđeni. Simptomi počinju unutar 4 tjedna od traumatskog događaja i traju najmanje 3 dana, no za razliku od posttraumatskog stresnog poremećaja ukupno trajanje nije dulje od mjesec dana. Mogu nastupiti i disocijativni simptomi.
Dijagnoza
Dijagnoza akutnog stresnog poremećaja
Dijagnoza se temelji na kriterijima preporučenim od strane Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, peto izdanje (DSM-5); ti kriteriji uključuju simptome nametanja, negativno raspoloženje, simptome disocijacije, izbjegavanja i pojačane pobuđenosti.
Kako bi se zadovoljili kriteriji za postavljanje dijagnoze, pacijenti su morali biti izravno ili neizravno izloženi traumatskom događaju, a ≥ 9 sljedećih simptoma mora biti prisutno u trajanju od 3 dana do 1 mjesec:
Ponavljajuća, neželjena i nametljiva uznemirujuća sjećanja na događaj
Ponavljajući uznemirujući snovi vezani uz događaj
Disocijativne reakcije (npr. bljeskovi sjećanja) u kojima pacijenti osjećaju kao da se trauma ponovno događa
Intenzivan psihički distres ili intenzivna fiziološka reakcija na podražaje koji podsjećaju na traumatski događaj (npr. dolazak na sličnu lokaciju, zvukovi nalik na one koji su bili prisutni tijekom traume)
Trajna nemogućnost doživljavanja pozitivnih emocija (npr. sreće, zadovoljstva, ljubavi)
Izmijenjen osjećaj stvarnosti (npr. ošamućenost, osjećaj usporavanja vremena, promjene percepcije)
Nemogućnost prisjećanja važnih dijelova traumatskog događaja
Napori da se izbjegnu uznemirujuća sjećanja, misli ili osjećaji povezani s događajem
Napori da se izbjegnu vanjski podsjetnici (ljudi, mjesta, razgovori, aktivnosti, objekti, situacije) na događaj
Smetnje spavanja
Razdražljivost ili ispadi bijesa
Hipervigilnost
Teškoće koncentracije
Pretjerana reakcija na iznenadni podražaj
Osim toga, smetnje moraju uzrokovati klinički značajnu patnju ili oštećenje u socijalnom, radnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja te se ne mogu pripisati fiziološkim učincima neke psihoaktivne tvari ili nekom drugom zdravstvenom stanju.
Liječenje
Liječenje uzročnog poremećaja
Mnoge se osobe s akutnim stresnim poremećajem oporave kada se odmaknu iz traumatske situacije, kada im se pokaže razumijevanje i suosjećanje te pruži mogućnost da opišu događaj i svoju reakciju.
Kako bi se opisani poremećaj spriječio ili sveo na minimum, dio stručnjaka preporučuje sustavne izvještavajuće razgovore kao pomoć u procesu. Drugi stručnjaci izražavaju zabrinutost oko široke primjene ispitivajućih razgovora jer su pojedine studije pokazale da oni za pojedine pacijente mogu biti iznimno uznemirujući i mogu ometati spontani oporavak.
Lijekovi općenito nisu indicirani, osim lijekova za smetnje spavanja.
Briga za samoga sebe
Briga o sebi ključna je tijekom i nakon krize ili traume. Briga o sebi može se podijeliti u 3 komponente:
Osobnu higijenu
Fizičko zdravlje
pomnost
Osobna sigurnost je temeljna. Nakon jedne traumatične epizode, ljudi su sposobniji obraditi iskustvo kada znaju da su oni i njihovi voljeni sigurni. Međutim, može biti teško postići potpunu sigurnost tijekom tekućih kriza kao što su zlostavljanje u obitelji, rat ili zarazna pandemija. Tijekom takvih stalnih poteškoća, ljudi bi trebali potražiti savjet stručnjaka o tome kako oni i njihovi voljeni mogu biti što sigurniji.
Fizičko zdravlje mogu biti izloženi riziku tijekom i nakon traumatskih iskustava. Koliko god je to moguće, rizična osoba trebala bi nastojati održati zdrav raspored prehrane, spavanja i tjelovježbe. Lijekove koji umiruju i opijaju (npr. alkohol) treba koristiti umjereno, ako uopće.
A svjestan pristup brizi o sebi ima za cilj smanjiti stres, dosadu, ljutnju, tugu i izolaciju koje traumatizirane osobe inače doživljavaju. Ako to okolnosti dopuštaju, rizične osobe trebaju napraviti i pridržavati se normalnog dnevnog rasporeda, na primjer, ustati, istuširati se, obući se, izaći van i prošetati, pripremiti i jesti redovite obroke.
Uključivanje zajednice može biti ključno, čak i ako je održavanje ljudske veze teško tijekom krize.
Korisno je prakticirati poznate hobije kao i aktivnosti koje zvuče zabavno i ometajuće: crtanje, gledanje filma, kuhanje.
Istezanje i vježbanje su sjajni, ali može biti jednako korisno mirno sjediti i brojati vlastite udisaje ili pažljivo osluškivati okolne zvukove. Ljudi mogu postati zaokupljeni traumom ili krizom, pa je korisno izabrati razmišljati o drugim stvarima: čitati roman ili se baviti slagalicom. Neugodne emocije obično se mogu činiti "zamrznutima" tijekom i nakon traume, a može biti olakšanje pronaći aktivnosti koje mijenjaju stanje osjećaja: smijte se, gledajte zabavan film, radite nešto glupo, crtajte bojicama.
Pod stresom ljudi mogu postati kratkotrajni, čak i prema ljudima do kojih im je stalo. Spontana ljubaznost može biti dobitno rješenje za sve: poslati lijepu poruku, napraviti nekome kolačiće i ponuditi osmijeh ne samo da može biti lijepo iznenađenje za primatelja, već takvi postupci mogu smanjiti beznađe i pasivnost koji su skloni biti dio pošiljateljevog iskustva traume.